Arhive oznaka: samopouzdanje

Izgubite kilograme, poboljšajte seksualni život

Prekomjerna tjelesna težina epidemija je modernog doba, a prati je i cijeli niz problema, počevši od srčanih bolesti, preko dijabetesa, sve do smanjene pokretljivosti psiholoških problema. Popis problema tu ne završava nego se posljedice pretilosti često osjećaju i u spavaćoj sobi.

Erektilna disfunkcija

Erektilna disfunkcija

Erekcija ovisi o protoku krvi. Da bi do nje došlo, krvne žile se šire i spužvasto tkivo penisa puni se krvlju. Ako je taj proces ometenne dolazi ni do erekcije, i upravo je to veza između prekomjerne tjelesne težine i erektilne disfunkcije.

Visok kolesterol stvara naslage u krvnim žilama, što smanjuje protok krvi, a dijabetes i visok tlak dodatno otežavaju dopremanje krvi u muški spolni organ. Stoga se erektilna disfunkcija javlja češće kod pretilih muškaraca. S druge strane, muškarci na mediteranskoj dijeti (puno voća i povrća, maslina, žitarica od punog zrna, koštunjavog voća i redovita čaša crnog vina) imaju veću šansu  izbjeći takve tegobe.

No, pretilost nije samo muški problem – slična situacija javlja se i kod pretilih žena, kod kojih je prokrvljenost klitorisa smanjena, što utječe na uživanje tijekom seksualnog odnosa.

Ipak, nije sve tako crno – jedna australska studija pokazala je da gubitak 5 do 10% tjelesne težine u razdoblju od dva mjeseca može itekako poboljšati erektilnu funkciju – a samim time i povećati užitak!

Libido

Povećana razina masnoće u krvi povisuje razinu SHB globulina – čestica koje vezuju spolne hormone, konkretno testosteron, koji je odgovoran za seksualnu želju i kod muškaraca i kod žena. Niska razina testosterona smanjuje libido, tj. želju za seksom, a to može biti i neželjen učinak nekih lijekova, kao što su antihipertenzivi, antidepresivi, antidijabetici, itd.

Gubitak libida često je posljedica različitih faktora – kontracepcijamenopauza, čak i svakodnevni stres mogu upropastiti vašu želju za intimnošću. Međutim, veza između gojaznosti i manjka seksualne želje sve je više prihvaćena među stručnjacima. Tako je jedna studija iz 2013. godine pokazala da žene koje se podvrgnu operaciji želuca kako bi izgubile na težini, primjećuju pozitivne promjene u spavaćoj sobi, u vidu pojačane seksualne želje, smanjene vaginalne suhoće i više uživanja u seksu s partnerima.

Pretilost ne utječe na naš seksualni život samo na fizičkoj razini – ne smijemo zanemariti ni utjecaj na samopouzdanje

Krofna

Ako nismo zadovoljni svojim izgledom, vjerojatno se nećemo ni prepustiti trenutku u potpunosti. Možda će nam biti neugodno skinuti se pred partnerom, ili ćemo inzistirati na vođenju ljubavi u majici nekoliko brojeva većoj, i to isključivo u mrklom mraku. Konstantno inzistiranje na misionarskoj pozi u potpunom mraku prije ili kasnije dovest će do dosade, i tu ulazimo u začarani krug u kojem su odnosi sve rjeđi i sve kraći, tek onako „reda radi“. Psihološki utjecaj gojaznosti može ići toliko daleko da potpuno izgubimo želju za seksom zbog depresije i manjka samopouzdanja.

Što je prvi korak?

Potražite pomoć. Pretilost je bolest i nema ničega sramnog u savjetovanju s liječnikom kako biste pomogli svom tijelu da se riješi viška kilograma. Promjene moraju biti postupne i održive. Brze, nagle dijete rijetko kad dovode do trajnih rezultata, zato prihvatite navike kojih ćete se pridržavati ne samo za trajanja dijete nego do kraja života.

Na kraju, ne zaboravite voljeti svoje tijelo, bez obzira na to koliko ste daleko od svoje idealne težine. Njegujte svoje tijelo, brinite se o njemu i volite ga. To je jedini pravi put do istinskog zdravlja, kako fizičkog tako i mentalnog.

Prijavite se na naš newsletter

Ljubav + mora = ljubomora?

Pitam se, pitam…

Je li riječ ljubomora nastala od riječi ljubav i mora? Ako i vama ovaj jak osjećaj stvara noćnu moru, posvetite nekoliko minuta ovom tekstu o pojavi koja može razoriti i najjaču vezu.

Antropolozi vjeruju da je ljubomora stara koliko i ljudski rod. Dakle, ništa novo. Postojala je još u doba špiljskih ljudi kad su se žene otimale za jače i snalažljivije muškarce. Iako djeluje nemoguće, znanstvenici smatraju da je za uspješnu vezu potrebna mala doza ljubomore, pogotovo u počecima, pa čak i prilikom faze udvaranja. Paradoksalno, svi želimo osjetiti mrvicu ljubomore kod partnera jer ona odražava određeni stupanj angažiranosti. Malim i kontroliranim dozama pokazujemo koliko je kome stalo.

Međutim, što ako se ljubomora otrgne kontroli?

Psiholozi su istraživali i došli do zaključka da smo zapravo ljubomorni na nešto što sami nismo ostvarili u sebi. To treba iskoristiti kao poticaj da se poboljšamo i promijenimo sliku o sebi.

Naravno, ženska ljubomora razlikuje se od muške, a te razlike su biološki motivirane. Muškarci pretežno osjećaju ljubomoru vezanu uz seksualnu nevjeru, to jest ako netko drugi ugrožava njegovo isključivo pravo na partneričino tijelo. S druge strane, žena je ljubomornija u emocionalnom smislu jer, ako osjeti da joj neka druga preotima partnerovo srce, taj osjećaj dostiže svoj maksimum. Iako muškarci ne moraju biti krivci za okretanje za njima ili neobvezan flert, mi žene znamo od muhe napraviti slona. Posesivnost pokazujemo na različite načine: povlačenjem u sebe, vikanjem, zajedljivim komentarima, ljutnjom, plakanjem ili inatom.

Iskreno, to sam doživjela i na vlastitoj koži. Odnosno na koži mog dečka. Jesu li to geni ili je moj horoskopski znak umiješao prste, ali kad sam ljubomorna, bež’te od mene. Kad pomislim na trenutke u kojima sam najviše bila posesivna, shvatim da sam u tom razdoblju ili bila nezadovoljna poslom, trenutačnom financijskom situacijom, izgledom, a najčešće se sve svodilo na PMS. Oh da! Taj PMS koji je prisutan svaki mjesec u godini. E to je muka. Ali mi, nesigurne žene, moramo ne samo u tom razdoblju nego i u bilo kojoj „normalnoj” situaciji kontrolirati vlastite emocije i okrenuti ih u svoju korist.

Udvaranje

Ljubomorom i posesivnošću negativno utječemo na odnos s partnerom

Kao što rekoh na početku, burna ljubomora razdire čak i najjače veze. Čim je osjetimo kod sebe ili partnera, obvezno treba razgovarati o tome.

Nagomilavanje loših misli, napetosti, frustracija i osjećaja manje vrijednosti dovodi do stresa i pojave „bombe” koja može u svakom trenutku eksplodirati.

Znam, teško je prijeći preko ponosa, ali ako doista volimo partnera i želimo da ta veza uspije, prijeđimo preko „paranja nosom po oblacima” i riješimo problem.

Kad smo uvjerene da su svi oko nas ljepši, da su u boljoj situaciji i da nismo voljene, pomaže razgovor s bliskom osobom – najboljom prijateljicom, sestrom, sestričnom, pa čak i roditeljima. U naletu ljubomore nismo sposobne sagledati situaciju iz drugoga (boljeg) kuta.

Na osobno nezadovoljstvo i nerealnu situaciju, bliski ljudi u mom okruženju konkretnim činjenicama dovedu moju ljubomoru do zaborava. Pitanja: „Pa što bi ti ono rekao, darovao, uradio, upoznao te s roditeljima i slično” pomažu da shvatimo kako osoba na koju smo ljubomorni ili neka bezvezna situacija nisu bitne. Bitni su naše samopouzdanje, uvjerenost u vrijednosti koje posjedujemo, siguran stav i emocije prema partneru. To je siguran put do pobjede protiv negativnih misli i straha od gubitka.

Sve u svemu, da bismo ljubomoru kontrolirali i „mirno” ljubav vodili, zavolimo najprije sebe!

Prijavite se na naš newsletter

Zaljubite se u svoje tijelo

Pokušate li osluhnuti razgovore između vas i vaših prijateljica “iz ptičje perspektive”, vjerujem da ćete uočiti jedan obeshrabrujući trend – većina žena nezadovoljna je svojim izgledom. Razlozi su različiti – široki bokovi, ravna stražnjica, male grudi, bol u leđima zbog prevelikih grudi, ravna kosa bez volumena, neposlušne kovrče – da ne nabrajam dalje. To ne bi bio toliki problem da možemo ograničiti nezadovoljstvo na puko ćaskanje s prijateljicama, ali to uglavnom nije slučaj. Kao i za mnoge druge stvari u životu, tvrdnja koja se izgovori dovoljan broj puta, na kraju postaje istinita, pa čak i da u početku nismo bile opterećene svojim kukovima ili grudima, u jednom trenutku ćemo postati.

Kad se crv sumnje uvuče u naš um, teško ga je istjerati. Odjednom svi primjećuju tu veliku stražnjicu ili tanke ruke i svi baš o tome govore nama iza leđa. Više ne možemo nositi omiljenu haljinu jer nas vizualno širi, a ona ljubičasta bluza otkriva pjege na prsnom košu. Jedna po jedna, mogućnosti se sužavaju – na kraju će nam ostati samo dolčevite dugih rukava i široke suknje.

Ali i to nije sve.

U društvu u kojem se ljepota i mladost cijene više od iskustva i znanja, kad prijeđemo iz djevojaka u žene, a pritom se ne osjećamo lijepo, opada i naš osjećaj vrijednosti. Polako počinjemo sumnjamo u vlastite sposobnosti i postajemo sigurne da baš nitko nije zainteresiran za to što mi imamo za reći. Rjeđe dižemo ruku kako bismo zatražile riječ, kut sobe postaje primamljiviji od središnje pozicije, i vrlo rijetko dajemo sebi za pravo da imamo vlastito mišljenje. Zašto bismo, kad ionako nitko neće obratiti pozornost?

Kao što vidite, ovaj začarani krug brzo se otme kontroli i prelazi iz svijeta mode i fizičkog izgleda u sferu samopouzdanja i osobnog ostvarivanja. Kad jednom upadnemo u taj vrtlog, vrlo je teško iz njega izaći i ponovno izgraditi sigurnost u sebe i svoje sposobnosti. Ako i pokušamo nešto promijeniti, mijenjanjem prehrambenih navika i odlaskom na fitness, često upadamo u još dublje probleme, ulazeći u stalnu utrku za savršenstvom kojeg nema. Vjerujemo da naši trbušnjaci uvijek mogu biti uočljiviji, butine tanje, a guza zategnutija. Cilja nema, jer se uvijek promijeni kad god mu se približimo.

Odakle potječu naše nesigurnosti vezane uz fizički izgled?

Većina djevojčica, kad napuni dvije godine, postaje svjesna svog tijela i kako ono izgleda u ogledalu, a studije su pokazale da djevojčice u dobi od pet godina mogu biti samokritične kad je fizički izgled posrijedi. Nesigurnost postaje još izraženija u pubertetu, kad tijelo prolazi kroz brojne promjene, tražeći svoj identitet žene. U tom razdoblju djevojčice se najčešće fokusiraju na jedan (ili više) dijelova tijela kojim su nezadovoljne i tu počinje nizbrdica.

Iako i muškarci imaju svojih problema kad je nesigurnost posrijedi, žene su daleko izloženije – statistika govori da je oko osam od deset žena nezadovoljno svojim izgledom, vjerujući da su “veće” nego što doista jesu. Ni poremećaji prehrane nisu isključivo ograničeni na djevojčice u pubertetu – sve više odraslih žena pati od anoreksije i drugih poremećaja.

Najčešće uzroci nezadovoljstva vlastitim tijelom potječu iz:

  • Djetinjstva – studije su pokazale da djeca koja nisu imala prisan odnos s roditeljima ili su ih članovi obitelji ili vršnjaci zadirkivali zbog fizičkog izgleda, kasnije imaju problema sa samopouzdanjem.
  • Depresije – tijekom PMS-a hormoni često uzrokuju depresivno raspoloženje koje nas potiče da budemo samokritični i nezadovoljni stvarima koje obično ne primjećujemo.
  • Nezadovoljstva svojim romantičnim statusom – djevojke i žene koje nisu u vezi češće su nezadovoljne svojim tijelom nego žene koje su sretno zaljubljene.
  • Osjećaja starenja – kao što sam već spomenula, starenje u modernom društvu nikako nije poželjna karakteristika, pa tako žene starije od 40 godina pokazuju veliko nezadovoljstvo svojim izgledom i tijelom.
  • Razdoblja naglih promjena – bilo kakva nagla promjena u životu traži od nas da se prilagodimo i promijenimo svoje ponašanje u skladu s novonastalim okolnostima. Tako, primjerice, tijekom trudnoće buduće mame uglavnom nemaju problema s izgledom jer uživaju u sposobnosti svog tijela da podari novi život. No, nedugo nakon poroda mnoge mame očekuju da trbuščić već sutradan nestane, i da se već nakon nekoliko dana vrate u formu kojom su se ponosile prije trudnoće. To često nije slučaj i zahtijeva puno više vremena nego što većina mama očekuje, pa može postati izvor nezadovoljstva.

Kako poboljšati sliku o vlastitom tijelu?

Prije svega, otrgnite se utjecaju masovnih medija. Prihvatite činjenicu da modeli koje vidite na naslovnicama modnih magazina, imaju svoj posao – a to je da izgledaju onako kako modna industrija nalaže. Napominjemo da je 90 posto fotografija slavnih ličnosti koje vidite fotošopirano do neprepoznatljivosti i ne predstavljaju pravu sliku o tome kako ta osoba izgleda u privatnom životu.

Napišite na komadu papira što je to što volite kod sebe i podsjećajte se, svakodnevno.

Poštujte svoje tijelo. Hranite ga izbalansiranom prehranom, hidratizirajte ga, njegujte ga i pružite mu dovoljno fizičkih izazova da postane snažno i sposobno.

Potražite podršku u obitelji i među prijateljima. Uživajte u slici koju oni imaju o vama, umjesto da zamagljujete pogled izmijenjenom vizijom svog tijela koju samo vi vidite u ogledalu. Prihvatite svoje tijelo takvo kakvo jest i volite ga zbog toga. Volite svoje noge zbog svih šetnji u koje su vas odvele. Volite svoje ruke zbog svih kolača koje su umijesile. Volite svoju stražnjicu zbog svih sati koje ste zajedno provele gledajući filmove 🙂

I na kraju, ne zaboravite – da bi nas voljeli drugi, a i da bismo voljeli druge, najprije moramo voljeti sami sebe.

Prijavite se na naš newsletter

Istaknuta slika: Celestine Chua via Foter.com / CC BY

Kompleks niže vrijednosti

Svaki put kad poželim biti na mjestu nekog tipa koji jednostavno ne pristaje djevojci koju vodi za ruku, dođem do zaključka da je to samo sreća i ništa drugo, da se on zatekao na pravome mjestu u pravo vrijeme i da sam ja jednostavno bolji frajer.

Istina je ipak posve drukčija. Imam puno mana. Oči sam povukao na mamu pa nisu zelene kao tatine, imam skraćene tetive u tijelu pa hodam na prstima i nos mi je malo veći nego kod drugih ljudi. Nadalje, imam krivu kičmu i čini mi se malo krive noge na oks. Uz to, radio sam godinama na sebi pa sada umjesto na španjolsku keramiku moj trbuh nalikuje na pivsku bačvicu. I sve je to u redu, jer nisam niži od 172.

Prije neku večer čuo sam da je to kritična visina za muškarca. Čovjek bi pomislio da se na proslavama ne može razgovarati ni o čemu drugom osim o nogometu, politici i… ovaj… nogometu. Ali ne. Može se razgovarati i o niskim muškarcima. Ako znate tajming kada postaviti pitanje i koga pitati. Logika sama nalaže da sigurno nećete pitati nekoga tko je na sedmoj rakiji i nabraja omiljeni nogometni tim iz 1986. sa svim izmjenama, nego da ćete pitati žene. I to negdje prije deserta, kad im popusti pažnja, pa su voljne ispričati sve iskreno.

Njihov telefon mora biti najveći, ego im je prenapuhan, voze barem Mercedes GL, jer pate od toga da imaju puno love, a kad je prošao i desert i pažnja o čemu se govori došla do nule, ispostavilo se da im je uglavnom mali. Uopće, megalomani su. Pa zato, kao u pravilu, inzistiraju na tome da im žena bude visoka. I ako je vjerovati ženama, a raspravo sam vodio s njih četiri, teški su kompleksaši.

Naravno da sam djelomično morao stati u obranu muškog roda, pa sam rekao kako to sigurno ne mora vrijediti za sve muškarce, jer taj lik o kojem smo razgovarali ima i ženu i dvoje djece. Međutim, ostale su pri svome. Za njih je on hodajući kompleks niže vrijednosti. Bukvalno niže vrijednosti. I da pišu rječnik stranih riječi i izraza, posve sigurno bi uz “kompleks niže vrijednosti” stajao on kao dodatno objašnjenje.

Cijela priča me idućeg jutra natjerala da se zapitam je li to baš tako, pa sam pretražio internet. I znate što, nigdje nisam našao ništa pozitivno o niskim muškarcima. A onda sam se sjetio i situacija u kojoj je djevojka meni, koji sam visok malo iznad 180, rekla kako mi nedostaje barem deset centimetara. Sve to natjeralo me da još jače potražim bilo kakvo opravdanje za niske momke i barem malo spasim čast muškog roda. Ali jednostavno nije bilo pomoći, osim ako se ne računa informacija da muškarci koji su niži od 177,8 centimetara rjeđe varaju djevojke i žene od onih koji su viši. S obzirom na to da je izvor takve studije bio neki portal za sklapanje brakova, to jednostavno nije mogao biti dovoljno dobar argument.

Romantika
Photo credit: / Foter / No known copyright restrictions

Sve što sam uspio naći svede se na to da visoki muškarci imaju više samopouzdanja jer imaju više testosterona i da su, primitivno govoreći, mužjaci. I da žene više vole visoke muškarce jer bi oni lakše istukli one niže. Ako se netko želi baviti ovakvom vrstom istraživanja, neka se zaposli na Sveučilištu Utah, oni su rekli ovo za tuču. Meni to zvuči blesavo i odmah sam našao kontraargument. Napoleon je bio visok metar i šumska jagoda kad sjedi na konju, pa mu to nije smetalo da osvoji pola Europe. I Colinu Farellu poturaju stolac kad snima neku scenu. Dakle, u redu je biti nizak ako si Colin Farell ili Tom Cruise. Ili Messi. Jednostavno, ma što pričale njih četiri, prije će uzeti uspješna biznismena od 160 nego vodoinstalatera od 210. Žene vole uspješne i moćne tipove, a to nema veze s visinom, barem ne u današnje vrijeme.

Ali, vratimo se u realne okvire. Istina je da djevojke jednostavno padaju na visoke tipove. To nitko ne može promijeniti, kao što nitko meni ne može dati dodatnih deset centimetara. Jedini način da djevojka padne na niskog tipa je vjerojatno da legne ispred nje i pusti da se spotakne, ili jednostavno, može stati ispred nje, što je u biti isto. Ili to, ili da bude baš duhovit i smisli nešto još smješnije od ovoga sa spoticanjem. Jer žene vole duhovite tipove. Još ako si barem upola uspješan od onoga što govoriš za sebe, samo je nebo granica.

Mislim da je veći problem oko visine kako će muškarci gledati na to. Nešto kao što, kad odeš na toalet i pogledaš pored da vidiš tko je veći domaćin. Ili kao kad netko u javnom prijevozu pored tebe tipka poruku. Ne možeš da ne proviriš barem malo. Uvjeren sam da je to više muška nego ženska stvar, stvar veličine. Kao što sam uvjeren da se žene većinom lijepo odijevaju i šminkaju da ih neka druga žena ne bi komentirala negativno, jer koga je od nas stvarno briga kako je stavila sjenilo ako ima dubok dekolte i noge do vrata.

A je li stvarno bitno što neki lik od 180 kojem nedostaje deset centimetara misli o tebi dok šećeš s djevojkom višom od sebe i držiš je za ruku?! Mislim da ne.

Muškarci razmišljaju o seksu svakih 6 sekundi, a žene?

Je li vam poznat stari mit o tome da muškarci stalno razmišljaju o seksu, točnije, dok su budni, svakih šest sekundi? Što znači – oko 8000 puta dnevno.

Psiholozi sa Sveučilišta u Ohaiju proveli su istraživanje s ciljem utvrđivanja je li muškarcima uistinu samo jedna stvar na pameti tijekom dana. Razmišljanje o seksu definirano je u istraživanju kao razmišljanje i maštanje o seksualnim aktivnostima, erotskim slikama i prisjećanje na seksualne scene, te zaokupljenost bilo kojim drugim mislima koje donose seksualno uzbuđenje.

muskarac 20 zena 10

Zaključak do kojeg su istraživači došli jest da muškarci zapravo razmišljaju o seksu 20 puta dnevno, a žene samo 10 puta na dan.

Za takvu razliku zaslužan je prije svega testosteron: glavni pokretač libida i seksualne želje. S obzirom na to da nam je poznato kako žene imaju manju razinu testosterona od muškaraca, rezultat istraživanja je očekivan.

Ipak, profesor psihologije koji je vodio istraživanje, Terry Fisher, došao je do zaključka da učestalost razmišljanja o seksu nije uvjetovana prvenstveno spolom, nego time koliko se osoba osjeća ugodno sa svojom seksualnošću. Dakle, što ste opušteniji u vlastitoj koži, to ćete imati više seksualnog samopouzdanja.

troubles-in-heaven
Photo credit: tinafranklindg / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Već sam prije spominjala kako vjerujem da muškarci puno manje razmišljaju o svom izgledu, odnosno opušteniji su kad je riječ o seksualnom samopouzdanju. Mogla bih ponovno pričati i o tome kako vjerujem da su mediji odgovorni za našu opterećenost izgledom. Ne samo mediji nego i photoshop, šminka i ostala sredstva koja nas prisiljavaju da se smjestimo u ukalupljenu ljepotu. Uistinu je došlo vrijeme da se trgnemo iz tog kolektivnog bunila. No, poznato mi i vjerovanje kako je „pristojno žensko ponašanje“ oduvijek podrazumijevalo suzdržavanje od seksualnog čina, pa zato nisam sigurna je li odgovornost samo u savršeno sređenim licima s ekrana.

Dakle, dame, nema više izgovora da vas boli glava – svima nam je jasno o čemu razmišljamo 10 puta na dan!

Pozdrav, Lana