Arhive oznaka: porođaj

I tate pate od postporođajne depresije

Mame su desetljećima, da ne kažemo vjekovima morale skrivati unutarnje bitke koje su vodile nakon porođaja. Svi govore o neizmjernoj materinskoj ljubavi koja se rađa zajedno s bebom pa, kad ta ljubav izostane, nove mame osjećaju se nesigurno, uplašeno i prije svega pod oštrim kritičkim okom okoline. Kako li je onda tatama koji se nose sa sličnim problemima?!

Posljednjih nekoliko desetljeća postnatalna depresija postala je klinički prepoznat problem, a majke koje se bore s tim stanjem mogu računati na malo veću potporu medicinskih radnika.

Ali, što je s tatama? Koliko razumijevanja oni dobivaju?

Zbog čega bi oni bili depresivni!? Niti su nosili bebu 9 mjeseci, niti su se borili s mučninom, otečenošću, promjenama vlastitoga tijela, osjetljivim grudima…

zabrinut muskarac

I tate mogu patiti od depresije

U posljednjih 10 godina primijećen je porast broja očeva koji se teško nose s novom ulogom. To je nagnalo istraživače u Švedskoj da dublje istraže problem. I došli su do zanimljivih podataka.

Od 447 očeva, 28 % ih je imalo simptome koji se mogu klasificirati kao blaga depresija. 4 % ih je imalo umjerenu depresiju, ali tek svaki peti depresivni mladi otac zatražio je pomoć.

Pritom, alati koji su trenutačno dostupni za utvrđivanje depresije kod rodilja nisu baš točni kada se primijene na očeve.

Za razliku od mama kod kojih se depresija obično prikazuje povlačenjem u sebe, tugom, bezvoljnošću i melankolijom, očevi svoje probleme češće izražavaju bijesom, nervozom i zataškavanjem osjećaja tako što više vremena provode na poslu ili utapaju depresiju u alkoholu.

Što je uzrok?

Skeptici tvrde da depresija kod očeva nije u porastu, već je samo lakše identificiramo. Međutim, psiholozi smatraju da se očevi bore sa sličnim izazovima kao i majke očekivanja okoline, nove obveze, stres na poslu, opterećenje da materijalno osigura obitelj, briga i strah za novi život, manjak sna… Pored svega toga, ako se i majka bori s depresijom, svakodnevica postaje znatno teža.

Očevi koji pate od depresije teže stvaraju kvalitetnu vezu s djetetom, što svakako može ostaviti ozbiljne posljedice i na dijete, i na oca.

Zato, drage mame, ako primijetite da se vaš partner teško bori s novom ulogom, ne oklijevajte. Potražite pomoć. Depresija je problem cijele obitelji.

Prijavite se na naš newsletter

Masaža međice

Ako pokušavate zatrudnjeti ili se primiče trenutak poroda, vjerojatno ste već čitale o epiziotomiji, a možda ste naišle i na raspravu o tome može li se ta procedura izbjeći ili ne. Mnogi ginekolozi porodničari, kao i žene koje su već prošle kroz to, reći će vam da je epiziotomija neizbježna unatoč vježbama i drugim popularnim metodama na koje ćete naići surfajući po internetu. Međutim, jedna studija iz 2006. godine u kojoj su provedena tri ispitivanja s više od 2400 žena, došla je do zanimljivih zaključaka.

Tijekom studije utvrđeno je da masaža međice tijekom trudnoće smanjuje rizik od traume (drugim riječima, od pucanja), kao i rizik od boli u perinealnoj regiji nakon poroda. Preporuka je istraživača da se trudnice upoznaju s koristima masaže, kao i s pravilnom tehnikom. Međutim, da bismo to učinili, najprije treba naučiti osnovne stvari o međici.

Anatomija međice

Perineum je tkivo koje premošćuje područje između vaginalnog i analnog otvora, a povezan je s mišićima zdjeličnog dna (to su mišići koje aktiviramo Kegelovim vježbama). Tijekom poroda, međica se isteže kako bi omogućila bebi prolazak kroz vaginalni otvor i dolazak na ovaj svijet.

Ispitivanja provedena osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća pokazala su deprimirajuću statistiku – čak 85 posto žena iskusi neki oblik perinealne traume tijekom poroda. Ozljede međice kasnije mogu dovesti do osjećaja boli tijekom seksualnog odnosa, ali i do ozbiljnih problema, kao što su vaginalni prolaps i inkontinencija uzrokovana slabošću potporne funkcije međice.

Ozljede se mogu svrstati u četiri skupine, ovisno o ozbiljnosti:

  1. prvi stupanj uključuje samo kožu perinealne regije
  2. drugi stupanj ozljeda, uz kožu, uključuje mišićno tkivo koje se nalazi ispod
  3. treći stupanj podrazumijeva ozljede analnog sfinktera
  4. četvrti stupanj uključuje ozljede i analnog sfinktera i okolnih mišića.

Treći i četvrti stupanj ozljeda javljaju se rjeđe od prva dva, i najčešće se viđaju kod žena koje prvi put prolaze vaginalni porod, nose veće bebe ili u slučaju komplikacija i procedura kao što su epiziotomija ili dovršenje poroda opstetričkim kliještima.

Ako niste upoznati s procedurom epiziotomije, možete doznati više u tekstu koji smo napisali na tu temu, ali ukratko – epiziotomija je mali rez na međici koji porodničar može napraviti ako procijeni da postoji rizik od pucanja tkiva. Svrha reza jest proširiti otvor za bebu, kako bi se spriječilo pucanje međice i na taj način prevenirala daljnja šteta. Nakon poroda, rez se zašiva i zarastanje nosi sa sobom određene komplikacije – potrebna je odgovarajuća njega u tjednima tijekom poroda, kako bi rana zarasla brzo i bez razvoja infekcije.

Sve je više zagovornika teorije da rane nastale pucanjem međice zapravo bolje zarastaju od rana nakon epiziotomije i da, ako nema rizika po bebino zdravlje, epiziotomiju treba izbjeći. Naš je savjet da istražujete, raspitujete se i obvezno porazgovarate sa svojim liječnikom prije nego što donesete odluku želite li epiziotomiju ili ne.

Perinealna masaža

Postoje različite metode sprječavanja puknuća međice tijekom poroda – određena ulja koja povećavaju elastičnost kože, zatim porođaj u vodi, itd. Sama masaža potiče elastičnost kože i mišićnog tkiva, kao i prokrvljenost, što omogućuje međici da se istegne u znatno većoj mjeri tijekom poroda, izbjegavajući pucanje. Naravno, kombiniranjem masaže s nekim blagotvornim uljem, kao što je kantarionovo ili nevenovo, još se više povećava elastičnost kože, pa je samim tim i učinak bolji.

Perinealna masaža neće pomoći samo da se pripremite za porod, nego može i smanjiti ožiljno tkivo na međici, ako ste već imali epiziotomiju ili neku drugu intervenciju. Potrebni su samo malo upornosti i redovite masaže.

Kako se izvodi perinealna masaža?

Perinealnu masažu možete izvoditi sami ili uz pomoć partnera, i to nakon 34. tjedna trudnoće. Najprije osigurajte odgovarajuće okruženje za masažu. Možete biti u kadi, s jednom nogom podignutom na zid kade; na krevetu ili fotelji, s nekoliko jastuka ispod koljena; dok sjedite na WC školjci ili stojite pod tušem, jednom nogom podignutom i oslonjenom na neku uzdignutu površinu. Generalna je preporuka da masažu izvodite tijekom ili nakon tuširanja ili kupke, kad vam je koža meka i opuštena. Možete koristiti obično ulje ili ono s dodatkom eteričnih ulja koja će imati blagotvoran učinak ne samo na vašu kožu, nego će i vama pomoći da se opustite. Umjesto ulja možete koristiti i lubrikant, naročito ako masažu radite izvan kade.

Masaža međice izvodi se tako što palcem proizvodite pokrete sa stražnje strane vaginalnog otvora. Budite nježni i pažljivi – tkivo intimne regije je vrlo osjetljivo, pa je nužno obratiti pažnju na higijenu (obvezno operite ruke prije masaže; neka vam nokti budu kratki kako ne bi došlo do ozljede) i da cijelo vrijeme budete opušteni. U suprotnom, napeta koža će se odupirati masaži i lako može doći do ozljede. U svakom slučaju, ako osjetite bol, odmah prekinite s masažom i pokušajte se namjestite u položaj koji vam više odgovara, ili ostavite masažu za drugi put, kad ćete biti opušteniji.

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Posao, majčinstvo, dojenje i headset

Drage moje, nisam vam pisala nekoliko mjeseci. Možete li ovaj put pretpostaviti razlog? Pa da, Lana je opet bila na rodiljnom dopustu. Igrom slučaja, ovaj put trajao je znatno kraće – već nekoliko mjeseci radim punom parom. Ipak, za pisanje je potrebno malo više od nekoliko sati slobodnog vremena: potrebni su odmorna glava, dobra inspiracija i mir, bez dječjih zahtjeva i plača. Upravo to je razlog što, iako vrtim neke kotačiće iz sjene, nije bilo mojih novih blogova.

Međutim, čitam ovih dana o dojenju i poslu. Tema prošlogodišnjeg Svjetskog tjedna dojenje bila je upravo podrška dojiljama koje se vraćaju na posao. Voljela bih podijeliti svoje iskustvo s vama i čuti vaša mišljenja i iskustva. Jer, bez obzira na svu podršku koju sam imala, uspjeh je bio samo djelomičan.

Prvo dijete dojila sam do godinu i pol dana. Igrom slučaja, na rodiljnom sam bila cijelih godinu dana. Nakon toga sam, opet igrom slučaja, radila pola radnog vremena, i to od kuće. Mališa je išao u vrtić, jeo krutu hranu, pio kravlje mlijeko, a podoj je dobivao ujutro i navečer. Kad je napunio godinu i pol dana, nekako je postao nezainteresiran, pa smo tada i prestali s dojenjem. To mi je, iskreno, dobro došlo, jer je jutarnji podoj uvijek bio između 4 i 5 sati. Blago mamama koje imaju spavače, ja nemam.

Međutim, s drugim djetetom sve je išlo puno drukčije. Kao prvo, po kući mi je jurio dvogodišnjak kojeg treba nekako obuzdati, paziti, smirivati, hraniti… i sve to dok pokušavam podojiti bebu. Kao drugo, situacija je bila takva da sam se morala vratiti na posao nakon dva mjeseca.

Da mi je netko prije tri godine rekao da ću se tako brzo nakon poroda vratiti na posao, ne bih mu vjerovala. Pokušala sam raditi s oba djeteta kod kuće. Možda ste vidjeli ovaj video…

Tako je otprilike izgledala borba sa starijim djetetom. Mlađe bi plakalo, bilo na sisi, ili bljuckalo na sve strane (…zašto baš mene da zapadne beba s refluksom?).

Morala sam ih poslati u vrtić. Polako, jedan dan u tjednu za početak. Pa dva. Pa tri.

Beba se divno prilagodila. Što on zna s dva i pol mjeseca. Tugica.

Isprva sam išla u vrtić hraniti ga svaka dva i pol do tri sata. Zatim sam utvrdila da mi je to vremenski previše zahtjevno, da ne stižem odraditi posao. Da ne stižem zaraditi novac koji je razmjeran uloženom trudu i obavljenom poslu. Počela sam istiskivati mlijeko i nositi u vrtić spremne bočice. Nabavila sam izdajalicu, veliku, električnu, bolničke kvalitete, s dva lijevka, i osjećala se kao prava krava muzara. Međutim, nakon nekog vremena počeli su sastanci, konferencije, putovanja, pa mi je bilo potrebno nešto manje, diskretnije. Nešto što može stati u torbu i koristiti se u WC-u tijekom pauze. Tako sam veliku pumpu vratila, a kupila ručnu pumpicu za mlijeko.

Nju sam uspješno koristila nekoliko mjeseci, ali je s vremenom je količina mlijeka bivala sve manja i manja. Količina mlijeka, kad beba nije sa mnom, se smanjivala, a količina koja njemu treba u danima kad je u vrtiću, se povećala. U prijevodu, beba raste, a ja to ne mogu pratiti.

Utvrdila sam da su posao i dojenje nekompatibilni. Mogu poslodavci i kolege pružati potporu koliko god žele, ali je razmišljanje o poslu, a ne o djetetu, ono što čini glavnu prepreku u spajanju posla i dojenja (ili izdajanja).

Kakva je sada situacija?

Sada mališa pije adaptirano mlijeko kad je u vrtiću, a moje mlijeko kad je doma. Počeo je jesti krutu hranu, pa mu varijacije u količini mlijeka ne smetaju. Iako, eto, nismo bili uspješni po pitanju isključivog dojenja do šest mjeseci, ne planiram prestati dojiti ga do godinu i pol dana. Minimum. Vidjet ćemo za dalje.

Ima li među vama mama koje su počele rano raditi, pa su zbog toga manje dojile, ili čak prestale dojiti svoje bebice? Voljela bih čuti i vas.

P.S. Nabavite dobru “hands-free” slušalicu! Moći ćete obavljati razgovore bez obzira na to plaču li djeca, trebate li ih podojiti, spremiti im hranu ili im promijeniti pelenu. Čak i ako vam ne treba za posao – vjerujte mi! Spas.

Prijavite se na naš newsletter

Istaknuta slika: angermann via Foter.com / CC BY-SA