Arhive oznaka: planiranje potomstva

Previše rano ili taman na vrijeme?

Drage dame,

jedna misao muči me već godinama, a posljednjih mjeseci puno sam i razgovarala sa ženama na tu temu: kad je pravo vrijeme za djecu i koji su glavni čimbenici koji utječu na tu odluku? Odgovori na ova pitanja razlikuju se od žene do žene i ja sam potpuno uvjerena da pravog odgovora i nema.

Rođenje djeteta velika je prekretnica (možda čak i najveća) u životu žene i njezina partnera, pa se takva odluka ne smije donositi ishitreno, nepromišljeno, niti se bilo tko osim vas dvoje smije miješati u tu odluku. Najvažnije je da morate planirati. Ne samo zato što se tako bitna stvar ne smije prepustiti slučaju, nego i zbog činjenice da možete ugroziti zdravlje ili plodnost ako nastali problem rješavate naknadno, umjesto da ga spriječite. Ovdje govorim o postkoitalnim pilulama, interventnoj ugradnji spirale, kao i prekidu trudnoće – abortusu.

Kao što sam već spomenula, spremnost na stvaranje potomstva ovisi od osobe do osobe. Neki se na to neće odlučiti cijeli život, a drugi su mislili da su spremni još sa 18 godina. Ja spadam u ovu drugu skupinu i, da su se uvjeti za to ispunili, tko zna koliko rano bih se odlučila za obitelj. Iskoristit ću ovu priliku da vam napišem koji su razlozi mene naveli na takva razmišljanja, a koji su me donedavno sprječavali da ostvarim svoju zamisao.

Sretan par

Svojedobno, kada sam čitala Vrijeme smrti, jedan dijalog urezao mi se u sjećanje (ne zamjerite ako sam ga malo preformulirala, nemam knjigu pred sobom):

Postoji mnogo razloga zbog kojih vrijedi umrijeti.

Postoji jedan razlog zbog kojeg vrijedi živjeti. Za djecu.

Koliko sam godina mogla imati tada? 16? 17? Nisam sigurna, ali znam da je druga rečenica prilično dobro opisala osjećaj koji se već tada formirao negdje u meni: moj život neće imati smisla ako ne budem imala djece.

Ne čudi stoga što sam u svakom svom dečku tražila potencijalnog oca svoje djece. Njihovo znanje, ponašanje, pouzdanost i kulturu uvijek sam promatrala kroz prizmu toga što sve ja, a zatim i neka naša buduća zamišljena djeca, mogu naučiti od njega. A baš je to i bio glavni razlog što sam se na konačan korak trudnoće odlučila tek 10 godina kasnije. Nije naišao onaj pravi. Onaj na kojeg se mogu osloniti, a samim tim mogu se nadam da, ako mi se nešto dogodi, naše dijete ostavljam u sigurnim rukama.

Vjerujem da malo tko zapravo razmišlja o tome. Žene u vezi često traže sigurnost: neke podsvjesno, neke svjesno. Tu sigurnost nekad nalaze u materijalnim stvarima, nekad u emotivnim, nekad u intelektualnim. Ali nije rijetko da ih upravo ta sigurnost koju osjećaju, opet podsvjesno ili svjesno, navede na odluku da s nekim stvore novi život.

Planiranje obitelji

Sad ćete se vi pitati: zar nigdje u planovima nisam uzela u obzir završetak fakulteta, pronalazak posla, stana, bilo koje ključne i temeljne uvjete za zajednički život s nekim? Moram vam reći: ne. Ozbiljno sam uvjerena da se za sve nađe način, s djecom ili bez njih, a da je jedini kompromis koji treba napraviti kad je u pitanju ovakva odluka – kompromis između vas i partnera. Čak i tu treba biti što manje kompromisa. Djeca su takva i tolika promjena u životu da ne smijete nikad dopustiti da vas netko “nagovori”, a ni da vas netko u tome sprječava. Jedna osoba će patiti. Ili možda obje. To je po meni jedan od kriterija prema kojima se parovi trebaju nalaziti.

Ovo je bila mala zbirka mojih emocija. Sada me zanima vaše mišljenje: kada, zašto i koji su faktori koje uzimate u obzir kad razmišljate o pravom trenutku za djecu?

Pozdrav,

Lana

Prijavite se na naš newsletter