Arhive oznaka: obitelj

I tate pate od postporođajne depresije

Mame su desetljećima, da ne kažemo vjekovima morale skrivati unutarnje bitke koje su vodile nakon porođaja. Svi govore o neizmjernoj materinskoj ljubavi koja se rađa zajedno s bebom pa, kad ta ljubav izostane, nove mame osjećaju se nesigurno, uplašeno i prije svega pod oštrim kritičkim okom okoline. Kako li je onda tatama koji se nose sa sličnim problemima?!

Posljednjih nekoliko desetljeća postnatalna depresija postala je klinički prepoznat problem, a majke koje se bore s tim stanjem mogu računati na malo veću potporu medicinskih radnika.

Ali, što je s tatama? Koliko razumijevanja oni dobivaju?

Zbog čega bi oni bili depresivni!? Niti su nosili bebu 9 mjeseci, niti su se borili s mučninom, otečenošću, promjenama vlastitoga tijela, osjetljivim grudima…

zabrinut muskarac

I tate mogu patiti od depresije

U posljednjih 10 godina primijećen je porast broja očeva koji se teško nose s novom ulogom. To je nagnalo istraživače u Švedskoj da dublje istraže problem. I došli su do zanimljivih podataka.

Od 447 očeva, 28 % ih je imalo simptome koji se mogu klasificirati kao blaga depresija. 4 % ih je imalo umjerenu depresiju, ali tek svaki peti depresivni mladi otac zatražio je pomoć.

Pritom, alati koji su trenutačno dostupni za utvrđivanje depresije kod rodilja nisu baš točni kada se primijene na očeve.

Za razliku od mama kod kojih se depresija obično prikazuje povlačenjem u sebe, tugom, bezvoljnošću i melankolijom, očevi svoje probleme češće izražavaju bijesom, nervozom i zataškavanjem osjećaja tako što više vremena provode na poslu ili utapaju depresiju u alkoholu.

Što je uzrok?

Skeptici tvrde da depresija kod očeva nije u porastu, već je samo lakše identificiramo. Međutim, psiholozi smatraju da se očevi bore sa sličnim izazovima kao i majke očekivanja okoline, nove obveze, stres na poslu, opterećenje da materijalno osigura obitelj, briga i strah za novi život, manjak sna… Pored svega toga, ako se i majka bori s depresijom, svakodnevica postaje znatno teža.

Očevi koji pate od depresije teže stvaraju kvalitetnu vezu s djetetom, što svakako može ostaviti ozbiljne posljedice i na dijete, i na oca.

Zato, drage mame, ako primijetite da se vaš partner teško bori s novom ulogom, ne oklijevajte. Potražite pomoć. Depresija je problem cijele obitelji.

Prijavite se na naš newsletter

Poslovna žena ili majka – moramo li birati?

Ovo sigurno nije prvi članak na internetu koji se bavi ovom tematikom.

Kladila bih se da ste dosad naišli na barem nekoliko sličnih postova – neki od njih se protive tome da izbor uopće postoji i tvrde da je tema zastarjela; drugi se bore za jednakost i pravo žena na izbor; treći žele očuvati tradicionalnu ulogu obitelji i žene kao majke; dok četvrti s’ dozom cinizma tvrde da ne možemo imati sve i da se zavaravamo ako mislimo da možemo graditi i karijeru i obitelj.

Pitanje koje mi se nameće dok prelijećem pogledom preko ovih i sličnih tekstova jest – zašto uopće diskutiramo o ovome? I kako to da nema tekstova tipa:

Poslovni muškarac ili otac? Ne možete istodobno graditi karijeru i biti dobar otac.

S jedne strane začut će se argumenti da su žene stvorene da budu majke, da nam je u genima da brinemo o drugima i da je majčinski instinkt nešto što se ne može isključiti ili ostaviti po strani dok se bavimo klijentima. Da prije ili kasnije sve žene požele ostvariti se u ulozi majke, i da to istodobno znači zbogom ambiciji i uspješnoj karijeri. Ovi argumenti s druge strane podrazumijevaju kako je uloga očeva da materijalno osiguraju obitelj, i rade punom parom dok majka odgaja djecu. I to je u redu ako oba supružnika to žele. Međutim, iza ove rasprave krije se još jedan problem.

bioloski sat

Biološki sat.

Često ćete čuti komentar za žene u tridesetima da im „biološki sat otkucava“ i da se baš zbog toga i nameće dvojba – hoće li se posvetiti stvaranju obitelji ili će nastaviti njegovati svoj profesionalni život.

Biološki sat nije samo snažna želja za proširenjem obitelji – efekt je puno dublji i kompleksniji nego što djeluje na prvi pogled, pa ako se i same nalazite pred sličnim izborom, važno je da razumijete što se događa kad biološki sat otkuca svoje.

Mislim da je ovo važno ne samo za žene koje upravo sada razmišljaju o tome da postanu majke – vjerujem da mame trebaju razgovarati sa svojim kćerima puno ranije, čim njihovo tijelo postane sposobno stvoriti novi život (sudeći po iskustvima ginekologa, prve menstruacije kod djevojčica se javljaju puno ranije, pa dragi roditelji, ako mislite da možete uspostaviti razgovor o sigurnom odnosu i trudnoći za 18. rođendan, do tada već možete postati bake i djedovi. Mislite na vrijeme.)

Što više znamo, to smo svjesniji izbora koji nam se pružaju. Pa tako, ako želimo izgraditi karijeru, možda ćemo se posvetiti obitelji u ranim dvadesetim, kako bismo se kad djeca malo odrastu mogle posvetiti poslu. Ili s druge strane, možda ćemo se povesti primjerom Sheryl Sandberg koja savjetuje da radimo punom parom bez obzira na to kad planiramo proširenje obitelji. Na kraju krajeva, ne mora samo mama ostati s djecom kod kuće – sve više očeva odriče se punog radnog vremena ili rade od kuće, ili rade skraćeno radno vrijeme kako bi se posvetili djeci. Izbora ima puno, važno je istražiti sve opcije i mudro odlučiti, kako bismo organizirali život baš onako kako želimo.

Elem, da se vratimo na biološki sat.

Svaka djevojčica rođena je sa oko milion jajnih stanica koje čekaju da dođu na red. Od prve menstruacije pa sve do menopauze, naše tijelo oslobađa jednu po jednu jajnu stanicu svaki mjesec (ponekad se dogodi da se oslobode i dvije istodobno – tako nastaju blizanci). Neoplođene stanice izbacujemo iz tijela menstruacijom, one oplođene se uz malo sreće (i vjerojatno puno panike) pretvaraju u bebe.

Dakle, tijekom života imamo unaprijed određen broj jajnih stanica koje mogu biti kandidati za oplodnju. Kako se menopauza primiče, tako ovulacija postaje neredovnija, nestabilna, a ponekad se i potpuno preskoči. Uz to, i starost jajne stanice je važna – stanica od 40 godina starosti je prošla puno toga u odnosu na dvadesetogodišnju. Bilo je tu raznih infekcija, možda i poneka seksualno prenosiva bolest i druga stanja. Nažalost, ta jajna stanica lakše će posustati na putu od Falopijevih tuba do materice, pa su šanse za začeće manje. Zato liječnici savjetuju da se trudnoća planira prije 35. godine – ne samo da se u tom razdoblju lakše zatrudni, nego su i jajne stanice snažnije i otpornije, pa je broj pobačaja i urođenih problema s fetusom manji.

Nije baš da dan uoči svog 35. rođendana možete zatrudnjeti bez problema, a već sutradan ste rizična grupa. Plodnost je individualna i postoji pregršt faktora koji utječu na nju. Međutim, neke stvari su prepoznate kao faktori rizika – a godine starosti jedan su od njih.

Ne želim utjecati na vaš izbor ni u jednom ni u drugom smjeru. Niti imam pravo, niti poznajem vas i vaše životne okolnosti. Jedino što želim postići ovim tekstom jest da razmislite o svim faktorima kad donosite važne životne odluke. Jedino tako ćete biti sigurni da ništa niste previdjeli. I jedino tako ćete i u idućim godinama biti sigurni da ste dobro odlučili.


Reference:

  • https://www.sciencedaily.com/releases/2017/04/170403123542.htmhttps://www.scientificamerican.com/article/study-shows-fertility-dec/
  • https://academic.oup.com/humrep/article/17/5/1399/845579/Changes-with-age-in-the-level-and-duration-of
  • http://www.bbc.co.uk/news/magazine-24128176
  • https://www.washingtonpost.com/posteverything/wp/2014/07/22/no-womens-fertility-doesnt-drop-off-a-cliff-at-35/?utm_term=.47fcbcbd71c6
  • https://qz.com/729821/the-idea-that-a-womans-fertility-plummets-at-age-35-comes-from-bad-science/
  • http://americanpregnancy.org/getting-pregnant/trying-to-conceive-after-age-35/
  • https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2013/07/how-long-can-you-wait-to-have-a-baby/309374/
  • https://www.babycentre.co.uk/a6155/your-age-and-fertility
  • http://www.webmd.com/baby/features/pregnancy-chances-after-35#1
  • http://www.success.com/blog/career-motherhood-10-ways-to-make-it-work
  • http://www.huffingtonpost.com/marianna-glynska/career-versus-motherhood-_b_12127446.html
  • https://www.psychologytoday.com/blog/high-octane-women/201111/motherhood-versus-career-the-epic-battle-need-not-be
Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Želim biti domaćica!

U posljednje vrijeme čitam puno tekstova o rivalitetu između žena koje rade i onih koje ostaju doma, bilo da se brinu o djeci ili jednostavno o kućanstvu. Ne znam otkud sada toliko priča o tome… Valjda smo došle u neke godine u kojima se odlučuje o važnijim stvarima, a ne samo o tome “gdje ćemo na piće večeras”. Neki od tih tekstova prilično su me potresli, iako se nisam našla ni u jednoj od te dvije grupe. Ili sam se možda našla u obje (s obzirom na to da već mjesecima radim, ali od kuće).

Jedno je jasno:

U feminističkoj borbi za jednaka prava negdje smo pogrešno skrenule.

Zašto ovo pišem?

Zato što ne znam kako drukčije doprijeti do ljudi.

U današnjem društvu, ovakvom kakvo jest, odluka o tome da budem domaćica i majka nije prihvatljiva. Ta odluka nije na meni. Drugi su za mene odlučili – da bih bila suvremena žena, moram raditi i ravnopravno sa suprugom zarađivati za izdržavanje obitelji. Drugi su za mene odlučili da ću se osjećati loše i neravnopravno u braku kojem ne pridonosim financijski. Drugi su za mene odlučili i da je za život tročlane obitelji jedna solidna plaća nedovoljna. Zato što nam trebaju brzi internet, telefoni, kompjutori, putovanja, zato što trebamo grijati ogroman stan i ne možemo stanovati u sobičku. Zato što su plaće narasle, ali još su više porasli troškovi modernoga komfornog života. I zato što je, za razliku od nekih prethodnih generacija, stambeno pitanje nešto o čemu, sada u tridesetim, možemo samo razgovarati.

Zašto biti domaćica?

Možda mali broj ljudi shvaća zašto bi netko to želio. Vjerujem da svatko tko se na to odlučio zna zašto. Zato što je domaćica stalni posao s punim radnim vremenom (od oko 14 sati dnevno) koji netko mora raditi. Nije rijetka pojava da bračni parovi koji su zaposleni unajmljuju kućnu pomoćnicu, kako bi kuću održavala pristojnom. Oni koji to ne rade, velika je šansa da umjesto ugodnih i opuštajućih vikenda imaju radne akcije, pa na “ho-ruk” pokušavaju izgurati ono što bi netko radio cijeli tjedan.

Kuhanje

Zato što volim kuhati, ali ženi danas više nije mjesto u kuhinji. Što češće kuham, suprugu je sve neugodnije jer “ne pomaže”, a meni je puno srce svaki put kad pohvali moj novi kulinarski eksperiment!

Zato što bih radije čuvala djecu kod kuće negoli zarađivala da bih ih slala u vrtić. Vrijeme koje nije posvećeno mojim mališanima, bačeno je. Nikad se neće vratiti. Oni će narasti, netko drugi će ih odgojiti – mnogi drugi zapravo: bake, tete, odgojiteljice, prijatelji – a moj će udio u njihovu životu biti značajan, ali toliko mali… nerazmjerno mali u odnosu ljubav koju prema njima osjećam.

Zašto mislim da je feminizam skrenuo s puta?

Zato što se, kad se priča o feminizmu, često ispušta iz vida da borba za jednaka prava znači borbu za mogućnost izbora.

Nekad smo se borile za pravo na rad, došlo je vrijeme da se počnemo boriti za pravo da ostanemo kod kuće.

Vjerojatno griješim, osuđujem sve one koji su nam željeli samo najbolje. Zašto bi žena bila podčinjena i “služila”, bez izlaza, bez sredstava, bez ičega osim vlastitog kućanstva i obitelji? Apsolutno.

Znate li šta je najtužnije? Nije u pitanju neravnopravnost: muškarci i žene jednako su podčinjeni kapitalističko-konzumerističkom sustavu. Odluka tko će i hoće li ostati kod kuće nije samo moja, niti samo moga supruga. Ta odluka uvijek će biti zajednička, jer radni status jednog u velikoj mjeri utječe na radni status drugoga. Što bi se dogodilo da ja odlučim biti domaćica? Suprug bi morao raditi dvostruko više da bi nas prehranio, pa bi samim tim bio osuđen da svoju djecu gotovo uopće ne viđa, a slobodno vrijeme mogao bi ‘okačiti mačku o rep’.

Ista je situacija i s njegove strane: ako njegova odluka bude da sređuje kuću, kuha i čuva djecu, ja nemam drugog izbora negoli zarađivati za oboje.

Dok sam bila na porodiljnom, puno sam putovala jer sam imala sreću da mi traje godinu dana. Reakcije ljudi s kojima sam razgovarala uvijek su bile zanimljive: nekad ugodno iznenađenje, nekad ljubomora, rijetko neodobravanje. Jednom prilikom jedna starija gospođa, doktorica znanosti, postavila mi je  sljedeće pitanje:

Kad toliko dugo ne radiš, nego samo sjediš s djecom kod kuće, zar se ne osjećaš kao da intelektualno stagniraš ili čak nazaduješ?

Kasnije sam pitala supruga ima li ta gospođa djece? Ne, nema. Nisam ni mislila da ima. Svatko tko je iskusio “samo sjedenje kod kuće s djecom”, zna koliko SE pažnje i koncentracije svakodnevno, neprestano mora posvetiti tom neprekidnom poslu. Svatko tko je to iskusio, zna koliko se novih stvari nauči svakog trenutka.

A tko je probao i jedno i drugo, zna da je lakše raditi nego biti roditelj.

mama sa bebom

Eto, na to sam vam se željela požaliti danas.

Ima li još “wannabe” domaćica koje se osjećaju kao ja?

P.S. Ako ste očekivale tekst o utjecaju poslovnog života na intimno zdravlje, budite uz nas – to stiže sljedeći put!

Pozdrav, Lana

Prijavite se na naš newsletter

Previše rano ili taman na vrijeme?

Drage dame,

jedna misao muči me već godinama, a posljednjih mjeseci puno sam i razgovarala sa ženama na tu temu: kad je pravo vrijeme za djecu i koji su glavni čimbenici koji utječu na tu odluku? Odgovori na ova pitanja razlikuju se od žene do žene i ja sam potpuno uvjerena da pravog odgovora i nema.

Rođenje djeteta velika je prekretnica (možda čak i najveća) u životu žene i njezina partnera, pa se takva odluka ne smije donositi ishitreno, nepromišljeno, niti se bilo tko osim vas dvoje smije miješati u tu odluku. Najvažnije je da morate planirati. Ne samo zato što se tako bitna stvar ne smije prepustiti slučaju, nego i zbog činjenice da možete ugroziti zdravlje ili plodnost ako nastali problem rješavate naknadno, umjesto da ga spriječite. Ovdje govorim o postkoitalnim pilulama, interventnoj ugradnji spirale, kao i prekidu trudnoće – abortusu.

Kao što sam već spomenula, spremnost na stvaranje potomstva ovisi od osobe do osobe. Neki se na to neće odlučiti cijeli život, a drugi su mislili da su spremni još sa 18 godina. Ja spadam u ovu drugu skupinu i, da su se uvjeti za to ispunili, tko zna koliko rano bih se odlučila za obitelj. Iskoristit ću ovu priliku da vam napišem koji su razlozi mene naveli na takva razmišljanja, a koji su me donedavno sprječavali da ostvarim svoju zamisao.

Sretan par

Svojedobno, kada sam čitala Vrijeme smrti, jedan dijalog urezao mi se u sjećanje (ne zamjerite ako sam ga malo preformulirala, nemam knjigu pred sobom):

Postoji mnogo razloga zbog kojih vrijedi umrijeti.

Postoji jedan razlog zbog kojeg vrijedi živjeti. Za djecu.

Koliko sam godina mogla imati tada? 16? 17? Nisam sigurna, ali znam da je druga rečenica prilično dobro opisala osjećaj koji se već tada formirao negdje u meni: moj život neće imati smisla ako ne budem imala djece.

Ne čudi stoga što sam u svakom svom dečku tražila potencijalnog oca svoje djece. Njihovo znanje, ponašanje, pouzdanost i kulturu uvijek sam promatrala kroz prizmu toga što sve ja, a zatim i neka naša buduća zamišljena djeca, mogu naučiti od njega. A baš je to i bio glavni razlog što sam se na konačan korak trudnoće odlučila tek 10 godina kasnije. Nije naišao onaj pravi. Onaj na kojeg se mogu osloniti, a samim tim mogu se nadam da, ako mi se nešto dogodi, naše dijete ostavljam u sigurnim rukama.

Vjerujem da malo tko zapravo razmišlja o tome. Žene u vezi često traže sigurnost: neke podsvjesno, neke svjesno. Tu sigurnost nekad nalaze u materijalnim stvarima, nekad u emotivnim, nekad u intelektualnim. Ali nije rijetko da ih upravo ta sigurnost koju osjećaju, opet podsvjesno ili svjesno, navede na odluku da s nekim stvore novi život.

Planiranje obitelji

Sad ćete se vi pitati: zar nigdje u planovima nisam uzela u obzir završetak fakulteta, pronalazak posla, stana, bilo koje ključne i temeljne uvjete za zajednički život s nekim? Moram vam reći: ne. Ozbiljno sam uvjerena da se za sve nađe način, s djecom ili bez njih, a da je jedini kompromis koji treba napraviti kad je u pitanju ovakva odluka – kompromis između vas i partnera. Čak i tu treba biti što manje kompromisa. Djeca su takva i tolika promjena u životu da ne smijete nikad dopustiti da vas netko “nagovori”, a ni da vas netko u tome sprječava. Jedna osoba će patiti. Ili možda obje. To je po meni jedan od kriterija prema kojima se parovi trebaju nalaziti.

Ovo je bila mala zbirka mojih emocija. Sada me zanima vaše mišljenje: kada, zašto i koji su faktori koje uzimate u obzir kad razmišljate o pravom trenutku za djecu?

Pozdrav,

Lana

Prijavite se na naš newsletter

Partner vas ne gleda više kao nekad?

Poznaje li netko od vas udanu ženu koja se žali da je muž više ne gleda onako kako je nekad to činio? Kako je „ne primjećuje“, ne pokazuje zanimanje za nju, seks im je postao rutina?

Najlakše je osuditi partnera. Požalimo mu se tu i tamo, olakšamo dušu i nastavimo dalje po starom. Katkad krivnja i jest njegova. Ali ponekad i nije! Pritom ne mislim kako je rješenje u tome da žena treba uvijek sebe gledati kao krivca, povod problema, jadnu i istrošenu u svom trudu koji ulaže uzalud. Ne! Pogled na problem treba biti razbuđujući i objektivan. Rješenje mora biti konstruktivno, bez uplitanja prenapuhanih osjećaje, i treba nam otvoriti oči. Teže ne može biti, ali bolje od toga ne postoji.

Odgovorite na ova 4 pitanja i doznat ćete dijelite li i vi krivicu s njim

Kad ste posljednji put kupile rublje koje je iole provokativno, zanimljivih boja, čipkano, finog materijala?

U ove opise ne spada pamučno donje rublje koje po rubu, eventualno, ima cvjetiće i pastelnih je boja.

Seksi rublje

Sasvim je OK da vas ne drži inspiracija kao prije, da ne birate i uklapate boju, stil i materijal s temom večeri koju zajednički planirate provesti. Em ste gotovo svaku večer zajedno – em ste stariji, osjećate da vam je sve poznato, ne želite „trošiti“ vrijeme na „nebitne“ stvari… Puno toga može biti posrijedi. Ali, upravo sve to, malo-pomalo, utječe na gašenje partnerove i vaše strasti.

Neka vaše iskustvo ovdje radi za vas. S obzirom na to da partnera dovoljno poznajete, već znate što ga više ili manje privlači. To će vam skratiti utrošeno vrijeme na odabir. Poznajete i vlastito tijelo. Zato ćete lako suziti izbor, a i kupit ćete pametnije.

Koliko večeri tjedno dočekate muškarca klonule od umora jer ste sređivale kuću i pripremale objed?

Kad ste već tako preumorne i neraspoložene dočekale partnera, onda i same znate da cjelokupna atmosfera sigurno ne radi u korist strasti i opuštanja seksualne napetosti.

Naravno, poželjno je da vam je kuća čista i da jedete svježe pripremljene obroke, ali hoće li svijet stati ako vam je stan malo manje uredan, a vi odlučite pojesti ostatke od jučer ili sendvič?

Provjereno se ništa strašno neće dogoditi. Da nije možda situacija tako „alarmantna“ oko čišćenja i kuhanja samo zato što vam je lakše ne koncentrirati se na neke ozbiljne probleme koje imate, a izbjegavate uhvatiti se u koštac s njima? Ako je tako, znate što vam je činiti. Ako je problem u tome što vam uvijek nedostaje vremena, onda predlažemo da pročitate tekst o stvaranju vremena za sebe i važne stvari.

Jeste li svjesne koliko ste puta na njegovu sitnu, verbalnu, seksi provokaciju ili ruku koja zaluta, reagirale drsko i nezainteresirano zato što ste ljute na njega zbog, recimo, puknute ladice?

Svadja

Samo se trebate potruditi malo bolje zauzdati vlastite emocije. Prvo, je li ta ladica doista toliko bitna ili je samo vrh ledenog brijega? Nakon te spoznaje sagledajte širu sliku. U ovom slučaju, imajte na umu da upravo vaš partner, koji ladicu nije popravio već mjesec dana: kaže lijepu riječ kad vam zatreba, pokazuje razumijevanje za neke vama važne stvari, obavi naporan razgovor s rodbinom umjesto vas… Sigurno kod njega volite sto sitnica, koje zapravo čine život. To onda znači da nije on baš tako crn i loš. Pa zar nije bolje da energiju usmjerite na obostrano zadovoljstvo nego da je raspete na svađu?

Je li vam se događalo da se dotjerate kad idete s curama u provod, a kad s partnerom idete van, odjenete se ležerno, neženstveno, bez uloženog truda, bez šminke ili nakita?

Takvim ponašanjem izravno mu pokazujete što vam je važnije. Još nešto, vrlo bitno – znate i same da vaši partneri zapravo vole „pokazati„ vas u društvu. Ponosni su kad imaju pored sebe ženu koja je ženstvena i radi na sebi, nije se zapustila. Da se ne lažemo, to i vi same volite kod svojih partnera. A da ne pričamo o tome koliko je korisno za buđenje želje kod partnera kad provede nekoliko sati pored vas dotjerane, istaknutih atributa, ženstvene.

Rješenje je u vašim rukama

Dakle, zadatak vam je da počnete buditi vatru u sebi koju ste same ugasile. Plamen neće buknuti preko noći. Niste ga za tako kratko vrijeme ni ugasili. Ne postavljajte prevelika očekivanja, počnite od malenih iskri. Sve će doći na svoje ako ulažete trud polako, a konstantno. Vaše promjene će brzo ili odmah vidjeti partner i možete očekivati povoljnu povratnu reakciju.

Želimo vam sretan rad na vlastitom razvoju i razvoju partnerskog odnosa!

Prijavite se na naš newsletter

Dogovor kuću gradi – parovi su sretniji kad se zna tko pere posuđe

Tko u vašoj kući pere rublje, a tko usisava?

Vjerojatno ne biste ni pomislili da bi ovo moglo biti pitanje koje određuje sudbinu vaše veze, ali znanstvenici tvrde da brisanje prašine i glačanje u velikoj mjeri utječu na odnose ljudi koji žive zajedno. Nije samo stvar u tome tko će očistiti kuću – podjela svakodnevnih poslova u vezi, kako u kući tako i izvan nje, utječe na to kako partneri doživljavaju svoju vezu, kako komuniciraju, kao i koliko nezadovoljstva osjećaju.

Što kaže znanost

Ciscenje

Bez obzira na spol, dob ili status veze na Facebooku, čak 62 posto ispitanika ove ankete slaže se da je podjela kućanskih poslova jedan od tri glavna sastojka u receptu za uspješan brak (prva dva sastojka su vjernost i kvalitetan seksualni život). To je značajna razlika u odnosu na prethodne ankete, i danas nema dvojbe da su muškarci počeli preuzimati više poslova. Međutim, iako muškarci, primjerice, u SAD-u, troše dvostruko više vremena na kućanske poslove u odnosu na ankete rađene prije 40 godina, žene još uvijek obavljaju više kućanskih poslova (oko 67%) i troše više vremena za svakodnevno dovođenje kuće u red i podmirivanje potreba obitelji (39% u odnosu na 23% muškaraca). Uz to, tate i djeca imaju puno više slobodnog vremena (30% i 39%, respektivno) u odnosu na mame (22%), koje se često osjećaju kao da potrebe obitelji uvijek moraju stavljati prije svojih.

Iako ćete često čuti argument da su najbolji kuhari na svijetu muškarci, statistika kaže da se rijetko hvataju kuhače – žene spremaju čak 91 posto obroka tijekom tjedna i 81 posto obroka tijekom vikenda.

Uz to, žene se češće okreću multitaskingu kao rješenju za nagomilane kućanske poslove i obveze – pa je tako uobičajeno razgovarati telefonom dok glačamo, pomagati djeci s domaćim zadaćama dok spremamo ručak ili odgovarati na mailove dok uspavljujemo bebu.

Multitasking

Ima i izuzetaka

I to jedan. Parovi bez djece koji su postigli dogovor da dijele kućanske poslove najčešće u tome i uspijevaju. Dinamika se mijenja čim na scenu stupe djeca i većina parova okreće se tradicionalnim obiteljskim ulogama, gdje mame preuzimaju više kućanskih poslova u odnosu na tate.

Ne pričamo o ravnopravnosti bez razloga…

Osim očitih prednosti, studije su pokazale da parovi koji ravnomjernije dijele obveze (drugim riječima, u vezama u kojima muškarci obavljaju 30-65% kućanskih poslova) i u podjednakoj mjeri brinu o djeci, više uživaju u seksualnom životu i češće vode ljubav. Možda je sada pravi trenutak da se podsjetimo kako zadovoljstvo u krevetu utječe na naše zdravlje i generalan stav prema životu.

Gdje je rješenje?

Da ne bismo odmah počeli s drvljem i kamenjem na muškarce, vrlo je važno razumjeti dinamiku kojom se odigrava veza – ako nema razumijevanja i jasne komunikacije, podjela poslova često se svede na svakodnevno gunđanje, kritiziranje i zamjeranje, što zajednički život može učiniti nepodnošljivim. Mi, žene, često se osjećamo kao da nosimo cijeli svijet na svojim ramenima i imamo neodoljivu potrebu podsjećati partnere na sve sitnice koje im redovito promiču, dok se muškarci osjećaju kao da trpe stalan pritisak kad su kod kuće, pa im odlazak na posao često predstavlja svojevrstan praznik, ma koliko to ironično zvučalo.

Brak

Rješenje, naravno, nije crno-bijelo, ali najvjerojatnije leži negdje u kombinaciji otvorene, iskrene komunikacije, izlaganja svojih očekivanja i jasne podjele poslova. Pritom, podjela ne mora biti 50:50, nego je realnije težiti dogovoru da radimo poslove u kojima smo dobri, u kojima (koliko je to moguće) uživamo i koji nam idu od ruke. Na taj način parovi znaju što se od njih očekuje, pa bude daleko manje nesuglasica i razmirica na svakodnevnoj razini.

Zašto jaz u muško-ženskim odnosima uopće nastaje?

U većini obitelji na brdovitom Balkanu princip je isti – mame uče kćeri (izravno ili primjerom) kako prati posuđe i rublje, peglati, brisati prašinu i kuhati, a tate sinovima pokazuju kako pokositi travnjak, obaviti sitne popravke ili provjeriti ulje u autu. Vrlo rijetko događa se obrnuto, pa većina djevojaka odraste ne znajući kako promijeniti gumu na autu, a mnogi dečki ne znaju kako uključiti perilicu. Zato u vezama djevojke najčešće preuzimaju kućanske poslove, a dečki brinu o autu. Ovaj sustav prenosi se s koljena na koljeno i, unatoč emancipaciji, još se dobro drži.

Ako želimo postići istinsku jednakost među spolovima, onda je očekivati da se kućanski poslovi dijele na pola. Međutim, drage dame, ovdje ću morati na se trenutak poigrati đavoljeg odvjetnika – ako očekujete da vaš dragi opere posuđe ili raširi rublje, onda budite spremne i zaviriti ispod haube. Na kraju krajeva, ravnopravnost i treba biti obostrana, zar ne?

Prijavite se na naš newsletter

Kućni ljubimci – čuvari obitelji

“Mama, mama, mogu li dobiti kućnog ljubimca?”

Sigurno vam je dijete umiljatim pogledom bezbroj puta postavilo ovo pitanje, a vaš odgovor uvijek je dosad bio niječan. Razmislite o svojoj odluci, jer osim što vam psi i mačke pomažu u odgoju djece, oni čudotvorno djeluju na naše zdravlje!

Istraživanja Australskoga medicinskog instituta pokazala su da maženje ljubimaca smanjuje visok krvni tlak i ubrzan rad srca. Također, iako zvuči nemoguće, manja je vjerojatnost da će djeca koja odrastaju uz ljubimce bolovati od astme i alergija. Nekad se smatralo da djeca češće obolijevaju od alergija ako provode puno vremena sa životinjama. Na svu sreću, studije su pokazale da je preporučljivo da djeca odrastaju uz krznenog prijatelja jer upravo izlaganje psećoj ili mačjoj dlaci od malih nogu jača imunološki sustav.

Vjeruje se da prisutnost mačaka ima čudotvorno djelovanje na izlječenje od migrene i različitih bolova. Naime, ako vas boli glava, a mačka leži do vas ili je držite u krilu, velika je vjerojatnost da će bol nestati.

U redu, kućni ljubimci djeluju pozitivno na naše zdravlje, ali kako utječu na djecu?

I kad pomislite: “Na kraju ću se samo ja brinuti o tom psu!”, nemojte se zabrinjavati. Osim što će vam se netko uvijek radovati kad se vratite s posla, kućni ljubimac će vam pomoći i u odgajanju djece.
Na popisu svih prednosti, odgovornost uvjerljivo zauzima prvo mjesto. Obvezna šetnja, hranjenje, čišćenje, pa čak i igranje s ljubimcima, aktivnosti su koje se ne mogu izbjeći. Briga o njima ispunjava djecu, potiče im nježnost, iskazivanje emocija i otvorenost. A neosporno je da ljubimci utječu i na njihovo ponašanje. Pri upoznavanju s drugima djeca su komunikativnija i lakše sklapaju prijateljstva. Igra s ljubimcima stimulira beskrajnu dječju maštu.
Svakom šetnjom sa psom djeca su fizički aktivnija. Razvoj suvremene tehnologije doveo nas je do toga da provodimo sate i sate za kompjutorom, mobilnim telefonima i kojekakvim tehnološkim spravama.

Izađu li u park, djeca kvalitetno provode vrijeme na svježem zraku i u prirodi.

Kad vaša djeca postanu tinejdžeri i dođu u fazu u kojoj ih “nitko ne razumije”, ljubimci stupaju na scenu. Kako djeca sazrijevaju i počinju se osjećati odbačeno i nesigurno, upravo pored kućnih ljubimaca osjećat će se potrebnijima i korisnijima jer je krznenim prijateljima potrebna svakodnevna briga.

Moj pas Glišo pomogao je mami u moj i sestrinom odgoju. Pogotovo u razdoblju kad nas je drmao pubertet. Sati provedeni vani s društvom izgledali su nam kao minute i često smo zaboravljale javiti mami da ostajemo dulje nego što smo planirale. Uz ljutnju i brojne kazne, pomoglo nam je i mamino pitanje: “A biste li se vi brinule da Glišo ode van i ne znate kad će se vratiti?”. Od tada smo bile pažljivije i bolje smo razumjele njezinu brigu.

Uz to, Glišo nam je pomogao (barem nakratko) da skrenemo misli kad smo izgubili člana obitelji. Poznato je da psi sprječavaju depresiju jer nam pružaju bezuvjetnu ljubav i pomažu da se obitelj zbliži i bude više povezana. Novi član obitelji obogaćuje život i pruža iskrenu radost i sreću.

I kad se odlučite imati ljubimca, nikako ne zaboravite na higijenu

Čistoća kućnih ljubimaca je “must“, osobito ako imate djecu do pet godina. Da biste spriječili blatnjave tragove po podu, ali i sačuvali zdravlje, spremite jednu krpu za novog člana obitelji (posebno ako živite u stanu). Nakon svake šetnje obrišite mu šape. Kad perete suđe, ne zaboravite  zdjele za vodu i hranu svoga ljubimca. Isti slučaj je i s krpicom i košarom u kojoj spavaju. Perite ih u perilici rublja barem dva puta mjesečno.

Odlazak veterinaru prijeko je potreban. Cijepljenje protiv različitih bolesti, parazita i zaraza ne štiti samo vašeg ljubimca nego cijelu obitelj. Pripremite se za ljeto i spriječite krpelje, buhe i ostale napasti da žive na račun vašega najboljeg prijatelja. Zaštite ih posebnim sredstvima koje možete kupiti u ljekarnama ili pet shopovima.

Osim šetnje, hranjenja i maženja, ne bi trebali postojati dodatni poslovi oko ljubimaca. Odmah postavite pravila i držite ih se. Ne zamarajte se time ako ne uspijete istrenirati psa da ih poštuje jer su ona za vas, a ne za njih! Odlučite koji kutak će postati njihovo mjesto. Zabranite im da ulaze u vaš krevet. Redovito ih četkajte, češljate i kupajte. Dlake po kući usisavajte, skupljajte pamučnim ili krpama od mikrovlakana. Izbjegavajte hraniti ljubimce na tepihu. Izdvojite im dio u kuhinji gdje će uvijek dobivati svoj omiljen obrok. I jedino što vam preostaje jest da ih bezuvjetno volite, pružite im topao dom i dopustite im da budu čuvari vaše obitelji!

Prijavite se na naš newsletter

Kad brz život ubije intimu

Zajedno smo gotovo deset godina, od toga sedam u braku. Imamo i dvoje male djece, jedno od sedam, drugo od tri godine. Oboje radimo, čini se od jutra do sutra. Kad dođem kući s posla i zatekne me korpa prljavog rublja i pun sudoper suđa, odmah mi se smrkne. Ne žalim se, on stvarno vuče svoj dio tereta u kući, dijelimo kućanske poslove. Ali na kraju dana, kad su djeca u krevetu, jedino što želim jest zavaliti se u krevet i ne buditi se do jutra. Odakle mi snage za intimnost, za maženje i razgovore duboko u noć, kao nekad? Jedva imam snage skinuti šminku, kamoli nešto drugo. Znam, naš brak pati zbog toga, ali ja drukčije ne mogu.

Ovaj razgovor prije neki dan vodila sam s jednom dobrom prijateljicom. Neispavana je, umorna, jedva čeka godišnji. Na poslu daje sve od sebe, pa tako i za djecu. Uspije se vidjeti i s prijateljicama na kavi. Međutim, njezina veza pati. Ne pamti kad je imala slobodno vrijeme za sebe. Život se pretvorio u utrku na pokretnoj traci. Napravi malu stanku, tek toliko da odspava pet-šest sati, pa opet sve iznova. Dokle može tako? Kad će osvanuti jutro u kojem će pogledati partnera u oči i reći: “Ja ovako više ne mogu. Idemo nešto mijenjati “.

Brz zivotNije stvar ni u tome da nema privlačnosti i strasti. Oboje ih već dugo poznajem, neizmjerno se vole i još su ludo zaljubljeni jedno u drugo. Međutim, na kraju dana, kad je vrijeme za opuštanje i obitelj, san preuzima primat nad intimom. I to je slučaj s mnogim, da ne kažem većinom, parova koji žive uobičajeno brzim životom.

Da ne spominjem ostale pozitivne učinke seksa, okosnica kvalitetne veze upravo je intima. A to zahtijeva malo truda.

Prije svega, kritički razmotrite svoj raspored. Je li pretrpan obvezama koje ste prihvatili bez puno razmišljanja iako nemaju nikakvu vrijednost u vašem životu? Vrijeme je za čišćenje. Oslobodite se svih zadataka koji nisu važni za vas osobno, vašu karijeru, obitelj i prijatelje. Život je prekratak da bismo ga trošili na nevažne sitnice.

Zatim, kritički promotrite i sebe i svoje navike. Možda će ovo zvučati nelogično, ali odvojite vrijeme tijekom dana za svoje potrebe. Svakodnevno vježbanje, meditacija i zdrava prehrana dat će vam puno više energije nego što biste mogli naslutiti. I ne samo fizičke – tihi trenuci tijekom dana provedeni samo s vlastitim mislima dat će vam duševni mir i stabilnost da se izborite sa svakodnevnim izazovima bez pretjerana stresa, što znači da ćete kući doći raspoloženi za kvalitetno vrijeme provedeno s obitelji.

Pretvorite kućanske poslove u zabavnu igru i uključite sve članove obitelji, pa i najmlađe. Tako će sve biti brzo gotovo, a i cijela obitelj će se zabaviti tijekom sređivanja kuće. Zatim, odredite vrijeme kad ćete bez pogovora otići na spavanje. Bez čitanja mailova ili provjeravanja Facebooka kad ste u krevetu.

Dvije stvari dopuštene u spavaćoj sobi jesu spavanje i seks. Sve ostalo može pričekati do sutra.

ObiteljNa kraju, ne zaboravite da intima ne mora biti rezervirana za spavaću sobu, kasno navečer. Trenutke intimnosti možete dijeliti bilo kada i bilo gdje, i ne moraju biti vezani uz seks. Zagrljaj, lijepa riječ, nježan pogled, poneko “Hvala” ili “Volim te” izgovoreni s iskrenim osjećajima. Takve sitnice život znače, pa ako ste ih zaboravili na neko vrijeme ili ste počeli izgovarate nježne riječi automatski, potrudite se unijeti malo ljubavi u svaki dan. I prema svom partneru, ali i prema sebi.

Nitko ne kaže da je održavanje duge i stabilne veze lako. Naprotiv. Jedan od mojih omiljenih pisaca, Scott Peck, ljubav definira na sljedeći način:

Ljubav je ono što ljubav čini. Ljubav je izraz volje; istodobno namjera i akcija. Ona implicira izbor. Mi ne moramo voljeti, mi možemo izabrati da volimo.

Dakle, ako izaberemo voljeti svog partnera, svjesno i namjerno, onda i naše akcije trebaju biti u skladu s time. Sjetite se, djela govore više od riječi. Zato je moj prvi savjet prijateljici u nevolji bio:

Postavi intimu kao prioritet. Stavi vašu vezu na prvo mjesto, za promjenu. Posveti joj se kao što se posvećuješ karijeri ili djeci. Zalijevaj je, hrani, brini o njoj svakodnevno. Ako treba, zakaži vrijeme za vas dvoje u kalendaru.

Pogledala me kao da sam poludjela.

“Da zakazujem vrijeme za sebe i svog muža? Pa gdje je tu spontanost?!”

Ljubav ne mora uvijek biti spontana. Vremenom će ti mali rituali prijeći u naviku i spontanost će doći sama, nenajavljena i neočekivana. Ali ako sjedimo prekriženih ruku i čekamo da se stvari same od sebe promijene, jednoga jutra probudit ćemo se pored stranca u našem krevetu i zapitati se gdje je to vrijeme prošlo i tko su ti ljudi koji leže jedno pored drugoga.

Ne dopustite da vam se to dogodi.

Prijavite se na naš newsletter

Spartanski odgoj

Daskom za glačanje, ili na njoj

Svijet je 480. godine prije Krista i dalje bio ravna ploča na leđima četiriju slonova koji stoje na kornjači, a vojska od 250.000 ljudi približavala se slobodnim ljudima Grčke. Slobodni ljudi Grčke, to bi u ovom slučaju bilo 7000 Atenjana i oko 300 Spartanaca.

Danas, praktički 2500 godina poslije, prvi kojeg se sjetimo kad nam netko spomene bitku kod Termopila je Hiperaktiv. Ili, ako ste djevojka, trbušnjaci Gerarda Butlera. Nije ni čudo što je tako. Tristo  Spartanaca (povijest kaže da su s njima ostali i Tebanci, njih oko 400, ali njih u filmu nema, dakle ne vrijedi) protiv 250.000 Perzijanaca? David protiv Golijata. Liecester City na vrhu tablice Premijer lige. Čuda su moguća.

Povjesničari se slažu oko činjenice da je cijeli mit o 300 Spartanaca bio moguć samo i jedino zbog načina na koji su bili odgajani. Da prvo budu ratnici, pa onda sve ostalo.

Njihov odgoj kretao je od toga da je majka pokušavala najprije napiti svoje dijete. Smatrali su da djeca koja su slabašna ne mogu podnijeti kupanje u vinu i takvu su djecu bacali u provaliju Apofete, koja se nalazila na planini Tajget.

U slučaju da dijete ima dobar cug, majke su ga nosile pred starješine. Starješine su pregledale dijete, a onda bi majke, ako je dijete zdravo, odgajale malog Leonidu do svoje sedme godine, kad bi on odlazio od kuće. Time bi započeo 12-godišnje razdoblje pravoga vojničkog života.

Sedmogodišnji Spartanci odgajani su tako da je na prvome mjestu disciplina. Sve do svoje 20. godine,  kad su postajali vojnici najelitnije vojske na svijetu.

Zaboravite sve priče o vojsci koje svake godine na rođendanu poslije nekoliko čašica više priča isti prijatelj. O disciplini i kako je današnja mladež nema. O gumbima koje su nadređeni kidali ako nisu dobro zašiveni, o ljuštenju krumpira i ribanju zahoda zato što krevet nije bio dobro zategnut. Ovdje govorimo o uvjetima za koje Bear Grylls misli da ne postoje, a mučenje novaka u „Full Metal Jacket” je milovanje po glavi.

Ljudi koji su od države godišnje dobivali samo jedan ogrtač i koji su po cijeli mjesec živjeli samo na medu stvarno su mogli poraziti moćnu Kserksovu vojsku.

Na neki način, i sam se osjećam kao Hiperaktiv. Iako moja majka i dalje ima problema s tim koliko vina mogu popiti. U našoj kući oduvijek je postojao taj neki spartanski sustav.

Vrlo je moguće da neću povući dovoljno dobru paralelu, ali ne znam kako drukčije objasniti da sam u srednjoj školi znao glačati košulju bolje od svih svojih prijateljica, osim činjenicom da je moja majka potomak Leonide i da me odgojila po spartanskim zakonima.

Domaću zadaću ćeš napraviti sam. Ako ne dođeš na vrijeme na ručak, postavit ćeš stol i pospremiti ga sam. Ako te uhvati policija s alkoholom u krvi, platit ćeš kaznu sam, a u idućih šest mjeseci auto ćeš voziti samo ako ga sam kupiš. Imaš ruke. Imaš noge. Izvoli. Snađi se.

Da budem iskren, ljutio sam se. Na dnevnoj bazi. Srećom, otac je bio taj koji je uvijek vodio računa o tome jesu li mi gola leđa i jesam li gladan. On je nekako uvijek više bio Atenjanin. Dok se nisu rastali, bio je idealna protuteža.

Ali o razvodima drugi put. Sada sam tu da do kraja razjasnim zašto je važno da sami znate izglačati košulju, osim činjenice da niste izgužvani.

Bile su mi potrebne godine da shvatim cijelu poentu majčinog: “Je l ‘ti imaš ruke i noge?“. A onda sam otišao studirati i shvatio da je bila više nego u pravu. Došao sam spreman. I kako godine prolaze, sve više shvaćam prednosti takvog odnosa. Nema tu govora o nedostatku nježnosti i pažnje. Upravo suprotno.

Najveći dar koji možete dati svojoj djeci nisu stanovi niti automobili, nego spoznaja da ste se uvijek trudili od njih stvoriti ljude sposobne za život. Upravo zato što obično uspije.

Razlog za to posve je jednostavan. Ovaj svijet oduvijek je bio mjesto u kojem se snađu oni koji se najbolje prilagode svemu što život baca na njih. Tu glavnu ulogu igraju roditelji. Mojima hvala.

Prijavite se na naš newsletter

Roditelj, kultna predstava ili promašaj, ovisi o vama

Jako mi je teško započeti ovaj tekst. Najviše zbog toga što ne znam u kojem sam točno trenutku čuo rečenicu koja me natjerala da se pozabavim ovom temom. Teško je razabrati trenutak u kojem se aktivirao živčani sustav nakon što smažeš jedan dobar slavljenički ručak koji, u pravilu, poslije piva dovodi do stanja sličnoga osjećaju kad se ujutro probudiš u prohladnoj sobi, a ispod pokrivača lijepo i toplo. Baš iz takvog drijemeža, iako sam se, naravno, svim silama trudio barem djelovati kao osoba koja je budna, prenula me jedna dosad toliko puta spomenuta rečenica. “Da, da, udaje se. Ostala je trudna s njim, pa su odlučili uzeti se“.

U trenutku sam pomislio da je riječ o jednoj od mojih bivših djevojaka, jer je u srednjoj školi, kad sam prolazio kroz fazu starijih djevojaka, gotovo sveto pravilo bilo da djevojka s kojom budem ili koju zavodim odmah poslije rastanka ostane trudna i uda se. U jednom trenutku najiskrenije sam razmišljao o tome da otvorim agenciju za pomoć usidjelica. “Izađite sa mnom na piće i budite sretne do kraja života“. To bi mogao biti slogan.

Svakako je puno bolje nego: “Napravite dijete, a onda se vjenčajte i ostanite nesretni do kraja života“. Sve zbog djeteta, naravno. E pa pazite, dijete trenutačno nije briga. Ono jednostavno još ne zna ni da je okrenuto naopačke, a kamoli da će priča o tome kako ste ga napravili nakon dvije litre votke. Kad ga bude bilo briga, trpjet će to što se niste zabavljali godinama, ili mjesecima, a onda živjeli zajedno, pa se zaručili i tek onda, kad ste se uvjerili da ste stvarno jedno za drugo, vjenčali. Ali tada će već biti kasno jer dijete, sada već dečko ili djevojka, neće htjeti da se vi razvedete, i to toliko jako da će samo sebe osuđivati i zamarati. Samo da mama i tata ostanu zajedno.

Pali ste, kolege, na ispitu. Dođite u sljedećem roku. Osim što ga neće biti, jer je sljedeći tek za tri mjeseca, a do tada će vaš mali seks bez kondoma već biti beba koja igra u ritmu najdraže pjesme zagrljena s rodbinom ispred vjenčanog stola. Govorim vam ovo iz vlastitog iskustva.

Uzvanici i rodbina pričali su mi da je svadba mojih roditelja bila jedan od najboljih tuluma na kojem su bili. Unatoč Titovoj slici iznad mladenaca. I da su se svi ludo proveli. Naravno, kad nitko od njih kao moja majka nije morao otići u kuću znajući da će za nekoliko mjeseci ulaziti u sobu najprije trbuh pa tek onda metar iza njega ona.

Godine su prolazile, moji su se svađali, najprije izvan mog vidokruga, pa preda mnom, pa sam se pravio da sve to zamišljam, da bih na kraju molio i plakao da se ne razvedu. Sve do jednoga lijepoga i sunčanog dana kad sam im rekao da se razvedu i da me nije briga.

A onda se dogodilo nešto nevjerojatno!

Život je ostao isti. Štoviše, postao je bolji.

Mi smo (sestra i ja) i dalje imali baku i djeda, strica i strinu, tetku i tetka, mamu i tatu, samo su naši mama i tata prestali imati muža i ženu, a mi prestali slušati svađe svaki dan.

Naravno, trebalo je vremena da ljudima kojima kažem da su moji rastavljeni objasnim kako to ne znači da bolujem od neizlječive bolesti i da me ne trebaju gledati sažaljivo kao one slatke psiće sa slika kojih je pun internet, nego da sam jednostavno netko tko je bjesomučno pokušavao izvući dvostruki džeparac.

U tome otprilike i jest stvar.

Vidite, mnogi roditelji razvod shvaćaju kao poziv na natjecanje. U nekoliko disciplina. Mislim da bi jedan razveden roditelj bez ikakvih problema mogao uzeti neku od medalja na sljedećoj Olimpijadi u desetoboju. Jednostavno, prestanu biti roditelji svojoj djeci i postanu strastveni natjecatelji. Tko je dao više džeparca?! Tko je pustio dijete da dulje ostane u gradu?! Tko je opravdao više sati?!

I kad konačno pobijede, shvate da su izgubili. Ili još gore, ne shvate.

Napišite sebi podsjetnik na telefon, zalijepite papirić na ogledalo u kupaonici ili snimite i stalni si puštajte sljedeće rečenice: “Ja sam čovjek koji je mučio i sebe, i ženu, i dijete. Bolje dobar razvod nego loš brak. Ženu nemam, ali dijete imam. I to je sve. To je stvarno moje sve“. Naučite napamet, a onda ponavljajte svako jutro. Igrajte tu ulogu marljivo. Godinama. Neka to bude jedna od onih uloga koje se pamte. Neka to bude vaša “buba u uhu“.

A vaše dijete će to znati nagraditi, ako ne pljeskom kad izađete na bis jednog dana da ljuljate unuče u krilu, onda barem tekstom u kojem vam se zahvaljuje što ste se razveli. Ma koliko to suludo zvučalo.

Prijavite se na naš newsletter