Arhive oznaka: muško-ženski odnosi

Skini štikle i šminku pa ću ti reći jesi li prava žena

Prije otprilike mjesec dana  ukrali su mi novčanik sa svim dokumentima. I tada sam najozbiljnije počeo razmišljati o nabavi torbice. Ali to je nekako, hm… komplicirano. Vidite, ja se pomalo razumijem u modu, što znači kako mi je jasno da bi torbica trebala biti iste boje kao i cipele i remen, a onda valja uskladiti i narukvica na satu. I dok nitko ne vidi da nosim smeđe cipele na crnu jaknu, torbicu će svatko primijetiti. Tako da sam odustao.

Praktično gledano, torbica je super stvar. Prvo, pred očima ti je, što znači da te nitko neće moći lagano opelješiti kao što se meni dogodilo, a drugo, sve je tu, na jednom mjestu.

S druge strane, jeste li ikad probali nešto pronaći u torbi svoje majke?! Ili djevojke?!

Zenska torba

Ako je odgovor pozitivan, posve vam je jasno da nisam imao namjeru dnevno sat vremena života protratiti na traženje nečega što se jednostavno ne može pronaći. Ili još gore, nalaženje nečega što ti apsolutno nije potrebno u tom trenutku. Što će mi ključevi stana kad mi je potreban novčanik?! Što će mi papirnate maramice kad mi treba tiket iz kladionice?!

Naravno, ova jednadžba dobiva veći stupanj i veći broj nepoznanica kada su žene u pitanju. Jer one imaju i uložak za ne daj Bože, dezodorans, flastere i… ovaj… mnoge stvari koje mi ne razumijemo baš najbolje, a svrstavaju se pod termin „šminka“.

Pretpostavljam da će žene prepoznati o čemu govorim, sve to ispričat ću jezikom piva i nogometa.

Djevojka se sminkaPrije svega tu je flomaster za oči. Služi za to da svaka druga djevojka izgleda kao Lucy Liu. Dalje, tu su kuglice zbog kojih mi je majka htjela otkinuti glavu kad sam ih rasuo po kupaonici. Žene ih stavljaju na obraze. To je ono crveno što ostaje na obrazu. I da, olovka koja se stavlja tako što se iskeziš ispred ogledala.

Ok, ok. Malo foliram. Znam da su to redom olovka za oči, puder (znam čak i da postoji u prahu!), ruž i maskara. I znam da žene puno više vode računa o fizičkom izgledu od nas muškaraca. To znaju i one. Zato šminka sama po sebi nije dovoljna.

Mislim da je to glavni razlog zašto je izmišljen dekolte. Ili mini suknja. Ili tajice. Ovisi o tome što je glavni predmet orijentacije muškog pogleda. Jednostavno, žene žele da ih mi želimo. I to je sasvim normalno. Muškarac treba biti taj koji prvi napada.

Ali pustimo priče o životinjskom carstvu i vratimo se civilizaciji. Ipak je 21. stoljeće. A to znači i da se muškarci šminkaju. Ne šalim se. Znam ljude koji to rade. Popio sam tri piva i dva sata prije ovog teksta promatrao deset oznojenih likova koji pokušavaju prebaciti loptu kroz obruč pa mogu priznati – i ja sam par puta upotrijebio korektor, ali to samo da sakrijem Vezuv od bubuljice na svom licu.

I dok vi mislite da baš i nemam pravo kritizirati šminku jer, eto, i ja sam jednom probao, i da ne znam koliko boli zapravo stvara nošenje štikli, ja znam da šminka nije kokain i da na štikle ne bih nikad stao samo zato da bih nekome bio lijep jer je to previše bolno. Naravno, vama je lakše, vi ste predodređene za porođaj.

Stikle

Prema definiciji, bol je nadraživanje nociceptora, receptora za bol, ali u suštini bol je to što svaka žena želi biti voljena zbog toga što ona jest, a ne zbog toga što njezino tijelo i šminka jesu. Čak iako je prelijepa i prezgodna, svaka žena prije svega traži razumijevanje i pažnju, a njih nikad neće dobiti samo ako ima, da izvinete na mom pivskom rječniku, „dobre sise i dupe“.

Začarani krug, mislim da je to najbolji opis.

Zašto onda toliko šminke, štikli i sređivanja?! Jednostavno je. Zbog nas. Ponovno smo krivci mi muškarci. Ali, idemo još malo razmisliti.

Tko stvarno želi ženu s nogama do ušiju koja ne zna ništa skuhati?! Tko stvarno želi ženu s najboljim gluteusima na svijetu ako ne može s njom cijelu noć provesti pričajući?! Tko stvarno želi lutku koja zna pričati samo o onome na šta je programirana?!

Tko stvarno želi samo dobrog komada?!

Zvučat će vam čudno, ali zapravo nijedan muškarac. Bar ne trijezan. Bar ne pri zdravoj i čistoj pameti. Bar ne s dvadeset četiri i više.

Sa šesnaest ti je samo važno čuti da je žena dobar komad. S dvadeset kažeš da se sređuje zbog žena, kao što i mi pitamo za veličinu jedni zbog drugih. S dvadeset četiri kažeš:

„Lažem, želimo sve, svi mi“.

Da pored toga što je dobar komad bude još i prijatelj, omiljena među ljudima, smjerna, dobra, vrijedna, lijepo odgojena, vatra u krevetu, led u životnim odlukama, uspješna, duhovita, stijena i pamuk istodobno, obrazovana, kamen-temeljac kuće i podrška svakome od nas iza koga stoji, dobra majka i još bolja žena.

Zaljubljenost

Baš ovako sam razglabao prije neki dan s bar dva piva više u krvi nego večeras. I bio sam pokošen. „To ne postoji, sine moj“, rekao mi je susjed.

Ti tražiš nešto gdje nema kompromisa. Nešto savršeno. A ti prvi nisi takav. Nije nitko od nas. Zato poslušaj ti mene dobro.

I jesam.

A kada se jedno jutro probudim pored žene i poljubim je neopranih zuba onako još pospanu i nikakvu, znat ću da je u pravu.

Prijavite se na naš newsletter

Problem s komunikacijom u vezi?! Možda ne volite isti sendvič

Sinoć u stanu standardno muška atmosfera. Pivo, dobra košarka i nas četvorica. Zapravo, nas trojica gledali smo utakmicu, pili pivo i derali se kao nenormalni, a četvrti je cijelu večer proveo pored utičnice buljeći u mobitel koji će mu srasti s rukom ako nastavi ovim tempom. Na trenutke se smijao, pa onda mrštio, pa ponovno smijao, a zatim držao ruke na glavi i mrmljao sebi nešto u bradu. Valjda tako treba kad si zaljubljen i kad bariš djevojku koja ti se jako sviđa.

U suštini, meni je žao reći mu, ali brate, netko s kim se svađaš od prvog dana ne može ti biti djevojka, tako barem mislim dok sjedim i pišem o drugima. Lako je biti pametan kad su drugi u pitanju. I od mene je frendovima teško sakriti mobitel kad popijem, jer se tada razum isključi, a dirigentsku palicu preuzima limbički sustav i dok su se okrenuli, ja sam već pronašao mobitel i izvodim “Ariju slomljenog srca u D-molu”.

Naravno, alkohol uopće nije odlučujući faktor. Ja to zovem “oni dani”. Kad je sve potaman, a tebi nešto fali, a to nešto obično ima lijep osmijeh i oči u kojima pronalaziš X faktor, narodski rečeno “ono nešto”. Tu je ili kraj ili početak. Ili si sretan ili si nesretan. Ili praviš sendviče i smiješ se do duboko u noć s njom, ili sjediš okružen pivom i prijateljima, tvoj tim prolazi u šesnaest najboljih timova Europe, a ti pridržavaš rukama glavu i vrtiš u nevjerici.

Rešenje za to je u riječi od dvanaest slova.

Komunikacija.

Pokušavam izabrati situaciju koja će najbolje dočarati ono kad ona nije ljuta i hoće o tome razgovarati, a u stvari neće jer, eto, trebao bih sam znati što je dobro i što ona želi, a ne da mi ona to govori. I previše je teško, jer scenografija može biti naša soba kad treba krenuti na večeru, ulica, trgovina, krevet, ili što god ona odabere, a sam scenarij može biti sve, od komedije pa do znanstvene fantastike. Moje je samo da svoju ulogu odigram najbolje što mogu, a to podrazumijeva da znam točno što moram učiniti.Svađa

Ja sam nekako uvijek bio Schweinsteiger, a mogu samo zavidjeti sretnicima koji su se rodili kao Pirlo,  pa točno znaju što trebaju učiniti. Bez obzira na to što sam mukotrpnim radom doznao mnoge tajne ženske psihe, uvijek se završavalo na istom – shvatim što je to što sam uradio pogrešno, iako negdje duboko u duši već znam o čemu se tu može raditi, pa ispravljam što se ispraviti može.

Zapravo, gotovo je nemoguće naći neki pouzdan savjet o ovoj tematici, makar se koristili i internetom. Vjerujte mi, pokušao sam gugati, ali sve što sam našao kad sam ukucao “muško-ženski nesporazumi” bio je film iz 2013. bez rejtinga i s glumačkom postavom čiji kriterij za izbor je bio to da budu iz mješovitih brakova podrijetlom iz slavenskih naroda. Ne znam zašto sam uopće očekivao da ću na internetu naći pomoć kad svaka veza zapravo ima toliko kriterija za pretraživanje da čak ni Google ne može pomoći! Ali nisam htio odustati tako lako, sve dok nisam došao do 684.000 pretraga za 0:51 sekundi za “što da radim kada je ona ljuta, a ustvari nije ljuta”. Što i nije neka pomoć.

Sve i da sam našao baš ono što mi je potrebno, vjerojatno bih zaboravio skloniti mokri ručnik s poda kupaonice nakon tuširanja ili da večeras idemo na večeru kod njezinih. Ja kao muškarac predodređen sam da radim gluposti. Bitno je samo hoću li se znati izvući iz njih. Netko kupuje cvijeće, netko vodi na večere, a ja obično za takve stvari koristim humor.

I kao što ne volim prepričavati tuđe fore kao svoje, tako ne volim savjetovati ljude o stvarima koje i nisam baš sam prošao, nego sam učio slušajući druge ili čitajući po netu. Zato ću vam pričati o onome gdje čvrsto stojim iza svake svoje napisane riječi.

O sendvičima.

Ja najviše od svega volim kečap. Jedno vrijeme sam ga bez ustezanja i na gađenje roditelja jeo čak i s  rižotom.

Puno je lakše praviti sendviče do duboko u noć kao da ste godinama s nekim tko obožava kečap kao i ti, nego sa ženom koja, primjerice, voli majonezu.

Sendvic

Majoneza je dobra u ruskoj salati, ali u sendviču, još ako ona baš inzistira na njoj… Krenite dalje. Bolje birati mudro nego jesti nešto što ti se ne sviđa. Još gore, praviti se da uživaš u nečemu što ti se ne sviđa.

Naravno, preduvjet je da točno znaš što želiš. Ja želim bijeli tost, margarin i prešanu šunku, kečap, malo vrhnja sa sitno sjeckanim kiselim krastavcima i malo origana. Tostiran, ali ne prepečen.

Jednostavno, iskreno, bez puno iznenađenja, a opet srcu drago već 24 godine. Nešto što mi ne može dosaditi, ali uvijek može natjerati vodu na usta, ili da ustaneš usred noći i spremiš ga. A može i u rano jutro.

Ne mogu se sjetiti stvari koja bolje može popraviti nesporazum od omiljenoga zajedničkog doručka u krevetu serviranog s puno smijeha.

Prijavite se na naš newsletter

Izmislio sam lijek za veze na jednu večer: pisanje pisama

Svjedoci smo prebrzog načina života. Počnimo od komunikacije. Svatko od nas ima barem mobitel, a neki, poput mene, imaju više sredstava za komunikaciju nego prstiju jedne ruke. U redu, ako se možda i možemo riješiti ovisnosti o društvenim mrežama, različitim aplikacijama za komunikaciju i mobilnim uređajima, čak i fiksnom telefonu (to je ona stvar s koje se zovete na mobitel kad ga ne možete pronaći), ovisnosti o hrani baš i ne možemo. Sve i da hoćemo, jer je na svakom koraku. U krugu od kilometar od mjesta gdje sada sjedim i pišem imam barem 20 različitih mjesta na kojima se može nešto pojesti. Nezdravo, rekla bi moja baka. Usput, rekao bih ja. Fast food, kaže Amerikanac.

Živimo instant životom. Hrana, komunikacija,druženje, sve su to životne potrebe. Nasušne, ako smijem reći. Naravno da onda ne mogu, a da se ne zapitam: Je li tako i u ljubavi?!

“Nekad je bilo najlakše držati se s djevojkom za ruke, a krevet je bio samo šlag na torti. Danas je pak  najteže imati nekoga, seks je lako naći.”

Romantika

Ne znam točno od koga sam ovo prvi put čuo, ali znam da nije bio i posljednji.

Možda je to posljedica 21. stoljeća, ali se meni čini da je seks sve dostupniji i da se sve slobodnije govori o njemu. Ne znam koliko podjela postoji, seks radi seksa, seks radi ljubavi, seks iz koristi, ali sam prilično siguran da je nastala na temelju onoga s kim ga upražnjavamo.

Moglo bi se reći da postoje dvije škole mišljenja, jedna, moje majke: “Vi se danas ne znate zabavljati, samo imate prijateljice“, i druga, poznata kao seks bez obveza. S obzirom na to da ovome pristupam gotovo znanstveno, valja dati i dijagram.

dijagram

Dakle, u samom je vrhu odnos s djevojkom. Jedna strelica niže pokazuje na vezu, a to znači držanje za ruke i dugi razgovori, pogledi u kojima se oboje gubite i tišina koja traje. Druga strelica vodi do „no commitment“. Odatle dvije strelice vode dalje, jedna do sheme poznate i kao seks kombinacija, a druga do „one night stand“.

Ako ste se barem jednom u životu uputili prema desnoj strani dijagrama, to je najbolji mogući signal da ste moderna osoba. Netko tko nema moralnih skrupula da se, kad ne dočekuje jutro pored osobe koju voli,  poseksa s djevojkom koja je poslala nekoliko opasnih pogleda u diskoteci ili netko tko će bez problema s  frendicom raščistiti apstinencijske dvojbe tijekom vikenda.

Ja vjerojatno nisam osoba koja je dovoljno kvalificirana govoriti o seksu s voljenom osobom jer jednostavno nikad nisam spavao s curama u koje sam bio zaljubljen nego sam uvijek nekako bio: „Baš dobar dečko, ali…”.  Zato imam za reći nešto o seksu radi seksa, ako se to tako zove.

Kao što rekoh, može postojati seks na jednu noć, neočekivan, bez ikakve obveze. Tek onako! Nakon partije pokera s gomilom love nasred stola i skakanja bandžijem, nema stvari koja jače pumpa adrenalin u vene. U prirodi čovjeka je da ga zanima nepoznato. Još ako te to nepoznato bezobrazno gleda, izgleda božanstveno i tutne ti telefon u ruku na kojem piše: “Ti i ja, moj stan, uzmi taksi. Adresa je Želim Te Odmah 69 “, epilog je buđenje u sobi u kojoj na fotelji sjedi njezin djed i čita  novine. Tako je sa seksom na jednu noć,  nikad ne znaš što te čeka ujutro. Kava na stolu ili tijelo zmaja, a lice samuraja scenarij.

Jutarnja kava

Savjet: Što god radili, gdje god da ste, koliko god da ste napaljeni – kondom.

Ako već ne zateknete djeda s novinama u rukama i čašicom na stolu uz kavu i keksić, posve je sigurno da ste u kombinaciji. To je već nešto posve drukčije. Djeda nema – znači dobro je isplanirano. Ne nosi adrenalin u kantama, ne nosi neizvjesnost i gotovo nalikuje vezi. Osim što ne postoji odgovornost onog trenutka kad sve završi, ako primijeniš na pravi način. A to je ujedno i savjet: ako želiš da shema bude shema i da redovito rješavaš apstinenciju, smatraj to kao dobro plaćen posao. Dođi, uradi ono što se očekuje od tebe, ostani prekovremeno. Ako imaš neku novu ideju, bit ćeš unaprijeđen, ne brini se. A onda idi kući. Jer da bi se ponovno vratio, moraš najprije otići.

Ne želim zvučati kao šovinist. Zaboga vidite za koga pišem – jednostavno nisam – ali bih morao reći da su žene te koje su se promijenile. Muškarci su oduvijek imali društveno opravdanje za takvo ponašanje, ali je ženama to tek odnedavno postalo dostupno. Točnije, vrijeme za žene se promijenilo. Otvorenije je. Pristupačnije. Sa sve manje tabua.

I to je točno. Jednostavno, moderniji smo. Što me ponovno vraća na početak. Nakon hrane, druženja, komunikacije – i seks je postao instant, a taj trend ne namjerava stati, koliko vidim. To znači da nam ostaje sve više slobodnog vremena.

Na nama je da ga iskoristimo na najbolji mogući način. Ja ću za početak početi pisati tekstove na papiru, rukom. Tako ću možda jednom napisati neko pismo, što je prvi korak prema vremenu kad je seks bio šlag, a ne torta.

Odbjegle maternice i vagine koje grizu – najluđe zablude o ženskom tijelu

Ako vam ikad padne na pamet da istražujete povijest medicine i prirodnih znanosti, naići ćete na urnebesna vjerovanja koja su tadašnji znanstvenici propagirali u narodu. Možda se ne biste trebali podsmjehivati zabludama iz prošlosti – tko zna, vjerojatno će iduće generacije za sto godina misliti isto o nama i ismijavati nas zbog naše naivnosti. Ipak, ne mogu odoljeti a da vam ne predstavim najotkačenije zablude koje su vladale u mnogim društvima, i to od Antičke Grčke prije više od 2000 godina, pa sve do Saudijske Arabije otprije nekoliko godina.

Bapska vjerovanja o trudnicama

Ono što je možda još zanimljivije od ovih vjerovanja, jest kako su nastala. Kako je narod u to vrijeme povezao, primjerice, žgaravicu s tim da će beba imati puno kose. Ili da se trudnice ne smiju sunčati jer će toplina plodnu vodu pretvoriti u juhu. Ili da će na djetetovom tijelu ostati biljeg ako trudnica nešto ukrade. U svakom slučaju, danas nam ostaje nagađati kako su se ova vjerovanja razvila.

Trudnica

Možda će vam se činiti da su ove bapske priče odavno premoštene, ali u manje urbanim krajevima, još uvijek možete naići na savjete tipa:

– Ako vam se jede janjetina, znači da je beba muško.

– Ako se tamna linija na trbuhu (linea negra) trudnici prostire do pupka, nosi žensko dijete; ako linija prelazi pupak, rodit će se dječak.

– Trudnice koje nose djevojčice imaju mučninu i povraćaju, a mame dječaka pošteđene su tih simptoma.

– Ne smijete sjediti prekriženih nogu tijekom trudnoće jer to usporava bebin rast, a može se dogoditi i da se pupčana vrpca omota oko vrata.

– Nakon poroda, a dok beba ne napuni 40 dana, mama se ne smije kupati niti prati kosu.

Ta opasna menstruacija

Ova vjerovanja najvjerojatnije su nastala iz potrebe tadašnjih liječnika koji su bili gotovo 100 posto muškog spola da objasne određene pojave, ali su imali teškoća s razumijevanjem ženskog tijela. Naravno, kad nešto ne razumijemo, onda nam to djeluje dovoljno misteriozno da počinjemo stvarati teorije kako bismo objasnili neobjašnjivo – i tu nastaje cijeli problem. Postojale su dvije glavne struje među znanstvenicima kad je menstruacija posrijedi. Prva, predvođena grčkim liječnikom Galenom, vjerovala je da menstrualna krv sadrži blagotvorne sastojke do te mjere da su širili učenje kako se nakon poroda krv pretvara u mlijeko kako bi majka prehranila novorođenče.

S druge strane, veći broj znanstvenika vjerovao je da je menstruacija “sotonska rabota” i da je zapravo riječ o pokvarenoj krvi koja čak može dovesti do kvarenja hrane. Zato su se žene tijekom menstruacije morale držati podalje od kuhanja, religioznih rituala i drugih svakodnevnih obveza kako ne bi dovele do kontaminacije (možda odatle potječe naša zamisao poštede tijekom sati tjelesnog odgoja?!).

Djevojcica

Dojke kao oklop

U 14. stoljeću francuski kralj naložio je dvorskom liječniku da otkrije misterij ženskih grudi. Gospodin De Mondeville zdušno je prionuo poslu i došao do tri fascinantna zaključka:

  1. Grudi služe da bi muškarci bolje primijetili žene.
  2. Grudi služe da bi održavale toplinu srca, ali i da bi pružale zaštitu prsnom košu od udaraca.
  3. Bujne grudi jačaju abdomen žene.

Djevice umjesto eliksira mladosti

Potraga za tajnom mladosti stara je koliko i čovječanstvo, ali za ovaj koncept sam prvi put čula istražujući materijale za ovaj članak. Ideja je bila da se u mladim djevicama zapravo krije eliksir mladosti i spavanjem pored njih u istom krevetu, stariji muškarci mogu se pomladiti. Srećom, obred nije podrazumijevao seksualni odnos, ali je i sam po sebi prilično bizaran.

Žene ne bi trebale voziti automobile da ne bi oštetile jajnike

Istaknuti stručnjak iz Saudijske Arabije objavio je studiju prema kojoj žene koje voze često završe s dislociranom zdjelicom i oštećenjima jajnika, što dovodi do toga da imaju teškoća sa začećem. Ispostavilo se da je studija bila izmišljena u pokušaju da se obmani javnost i ne postoje nikakvi znanstveni podaci koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Vjerovali ili ne, ali ova lažna studija objavljenja je 2013. godine. Da, u 21. stoljeću.

Histerija kao tipično ženska dijagnoza

Isti onaj Galen koji je vjerovao u blagotvornost menstrualne krvi, tvrdio je i da „ženska sjemena tekućina“ postaje otrovna ako se ne izbaci seksualnim odnosom. Posljedica je bila histerija, a obuhvaćala je širok spektar simptoma, počevši od nervoze, nesanice, iritabilnosti, erotskih fantazija, vlažnosti u intimnom području i osjećaja pritiska u zdjelici. Zapravo već u 13. stoljeću liječnici su se dosjetili rješenja za seksualnu frustriranost nezadovoljenih žena, pa su im ponudili terapiju pretečama današnjih seksualnih igračaka, a kasnije su se počele koristiti masaže intimne regije biljnim uljem koje bi “naglo dovele do olakšanja i prestanka simptoma” (danas poznatije kao orgazam).

Zalutale materice

Kao što sam već spomenula, lako nam je izmišljati nevjerojatne priče o stvarima koje ne poznajemo. Tako su antički liječnici pokušavali objasniti anatomiju ženskog tijela tako što su brojne ženske muke pripisivali lutajućim matericama koje bi putovale kroz tijelo i stacionirale se na različitim pozicijama, izazivajući simptome tipa vertiga, bolova u koljenu i nesanice. Terapija? Uplašiti maternicu glasnim zvukovima ili neugodnim mirisima tako da sama poželi vratiti se na svoje mjesto.

Pazite se vagina koje grizu

Od starog Rima do afričkih plemena, ovaj mit spominje se u različitim kulturama. Priča počinje cijelim setom zubi smještenih u vagini koji čekaju nekog nesretnika kako bi ga kastrirali. Objašnjenje najvjerojatnije leži u benignim kalcificiranim tumorima koji su nalikovali na zube, što je bilo dovoljno da potakne nečiju razuzdanu maštu i stvori ovo urnebesno vjerovanje.

Moj omiljeni – razmišljanje nije dobro za žene

DosadaNaposljetku stižemo i do ovog, meni omiljenog mita, koji je toliko nebulozan da može samo biti simpatičan. Ideja koja je prethodila nastanka ovog vjerovanja jest da se podrže napori velikih sveučilišta da školuju pretežno dječake. Tako je 1873. godine profesor s Harvarda, dr. Edward Clarke, izjavio da se žene trebaju posvetiti obitelji i odustati od školovanja radi opstanka čovječanstva. On je tvrdio da mentalni napor može dovesti do atrofije jajnika i maternice, pa na kraju i do steriliteta, ali i do psiholoških poremećaja i smrti. Tko bi rekao da učenje može biti tako opasno?!

Žene nikako ne bi trebale učiti dulje od četiri sata dnevno, a tijekom menstrualnog ciklusa ne bi trebale uopće prilaziti knjizi, tvrdio je ovaj profesor. Inferiorne u odnosu na muški spol, žene se ne bi trebale zamarati učenjem jer riskiraju oštećenje mozga. Srećom, njegova teorija vrlo je brzo bačena u blato i danas ostaje samo kao artefakt prošlih vremena i vjerovanja koja su obilježila razvoj naše civilizacije.

Prijavite se na naš newsletter

Ja sam sebi super – a vi?

Svako jutro kad ustanem i stanem pred odgledalo, shvatim da sam i ove godine, kao i svake prethodne uostalom, pretjerao s francuskom salatom i pivom. Tada se u meni probudi ono malo samopoštovanja i odlučim se dovesti u red.

Naravno da nisam mislio ponovno krenuti u teretanu, jer sam već u dva navrata dokazao da je nemoguće iskoristiti svih 12 plaćenih termina. Ne namjeravam ni krenuti na trčanje, jer postoje ljudi koji su plaćeni da to rade, a sve što ja trebam učiniti jest pritisnuti crveni gumb na daljinskom i prebaciti na Sportklub. Jednostavno ću se odreći polovice svakog obroka i za dva mjeseca ćemo trbuh i ja ulaziti u prostoriju u isto vrijeme.

Mršavljenje

Najveći problem s mojim negdašnjim dobrim izgledom je to što sam do njega došao slučajno, jer sam želio postati košarkaš. Dakle, sada trebam pronaći nešto novo u čemu neću biti dovoljno dobar, a što će podrazumijevati puno rintanja i znojenja. Na moju veliku žalost, tako nešto ne postoji, ali na moju veliku sreću, shvatio sam da nijedne nabildane ruke ne dižu tako visoko i tako nježno djevojku u vis kao dobar smisao za humor.

Kažu da ga ja imam. Smisao za humor. I da sam zanimljiv. To dalje znači da sam zadovoljan svojim fizičkim izgledom, i da ne moram napraviti sto sklekova dnevno. Čak i da mogu.

Moje granice protežu se od “sve dok mogu zavezati vezice, dobro je“ do ukidanja Coca-Cole. Sve dalje od toga vodi tome da lažem kako zbog sebe i zdravlja želim biti fizički spreman. A to je previše. Umiru sportaši, i to nasred terena.

I nitko ne želi izgledati dobro zbog sebe.

PoziranjeUostalom, čemu slike na Instagramu ako hoćeš biti dobar frajer zbog sebe? Ili dobar komad?

Sve i da umjesto pivnice na mjestu gdje se nalazi moj trbuh otvorim prodavaonicu španjolske keramike, puno je lakše na Instagramu okrenuti pivo tako da se vidi etiketa kako treba, nego provesti sate u razmišljanju o tome kako se najbolje namjestiti da guza ispadne savršena. To vam je ona poza s  polusavijenom nogom, da se ne mučite.

U takvim situacijama moj izbor je previše lak. Lajk i idemo dalje, jer tu osim slika nema posla za mene.

Kao što više volim vidjeti osmijeh na licu djevojke kad kažem nešto, nego namjestiti biceps da poludi za njim kad šećemo gradom, tako više volim da djevojka ima ono nešto. X faktor.

Volim to nešto skriveno što moraš sam naslutiti. Suknju malo iznad koljena prije negoli minicu. Lice s nemirnim očima više nego dekolte. Više Emma Watson, manje Nicole Scherzinger.

Problem sa smislom za humor je što on pali tek kad dođete dovoljno blizu Emmi da čuje što govorite. Ali ona već više nije tu, jer dok ste pripremali svoj najbolji govor, ona je otišla s bugarskim zavodnikom od dva metra – Stanislavom Ianevskim. Isti problem je imao Jack Sparrow s onim ljepotanom Willom Turnerom.

Svi vole kad netko izgleda lijepo. I muškarci i žene.

Svatko će prije prići djevojci koja lijepo izgleda. Dugih nogu. Čvrste guze. Savršenih grudi. Lijepog osmijeha. Sjajne i čiste kose. Evo, ja već nosom dodirujem zaslon. To su jednostavno činjenice. Isto tako su činjenice da žene sebi puno lakše nalaze mane nego muškarci.

Ja sam sebi super, jedino što imam pivski trbuh i volio bih da sam oči naslijedio od oca. Točka.

Ja sam sebi super, ali da su mi samo malo duže noge i grudi malo veće i malo ljepšeg oblika. Točka. I da mi je kosa malo bujnija. Ustvari, još i da nemam široke kukove. I baš me nervira to što mi nos nije malo prćastiji. Eto, samo toliko. Ok, kad pričamo iskreno, ne sviđa se ni boja mojih očiju, a pupak mi je nekako čudno vezan. Uostalom, kako priroda dopušta sebi da se igra sa ženskim rodom tako da mi dade stopala četrdeset pa ne mogu gotovo nikad naći štikle? Samo još da kažem da bih voljela imati ljepše zube i završila sam. Čim okrivim mamu što imam krive tabane i tatu što nije dao da treniram rukomet pa da imam čvrstu guzu.

Nekoliko sam puta slušao prijateljice koje se gotovo isto ovako žale na svoj fizički izgled i svaki put došao sam do istog zaključka – montipajtonovci su se ponovno aktivirali, ona je u grupi, upravo me zeza do boli, a ja ne kužim. Jer su sve izgledale posve normalno.

Kako sam prije nekoliko mjeseci vidio da ih nema prilikom gostovanja pajtonovaca na BBC-ju, shvatio sam da je posrijedi nešto posve drugo. Pa sam se bacio u razmišljanje i sve do čega sam došao svodi se na to da su žene jednostavno perfekcionistice.

Šminka

Žele izgledati savršeno, i to je to. Zato i nemaju što obući. Zato se šminkaju. Zato se utežu. Zato gube sate i sate na dotjerivanje, ne shvaćajući da je nama isto ono prvo i ono pedeseto što su izvukle iz ormara i da će jedan pogled i jedan osmijeh, a ne štikle, sve odraditi.

Zato bi najbolje rješenje bilo jednostavno se ne dotjerivati, ne pokušavajte biti idealne i budite jednostavno svoje. To bi bilo najprihvatljivije rješenje da nema plastične kirurgije koju djevojke prihvaćaju kao spas. Ona može popraviti sve, osim stopala broj četrdeset. Onda vam ostaje gasiti požare u Africi.

Odnesite platinastu karticu i fotografiju u ordinaciju i nakon određenog vremena na vašem poslu će pričati kako rade s Jennifer Lopez, ili Keirom Knightley. Možete ići i korak dalje i u potrazi za seksom i poslije smrti, u šezdesetoj godini svojoj vršnjakinji podarite novu mladost jednim zatezanjem.

Ljepota je kao i droga, obuzima vas i tjera da je konzumirate još. I još.

Pa tako djevojka koja se odluči pobijediti samu sebe u potrazi za idealnim, ulazi u rat s vremenom. Onaj koji još nitko nije dobio. Ali natrag nema, pa izgledate kao žena u tridesetima, sa zategnutim obrazima i kravljim kolagenom u usnama, a i dalje ispod nove limarije radi motor star šezdeset godina.

Jedno jutro ćete se probuditi i neće vam se svidjeti kad vaš unuk bude pričao da mu baka ima najnoviji model guze Kim Kardashian i savršene usne, jer je potpuno jasno da baka treba praviti savršene krafne.

Zato spojite lijepo i korisno.

I umjesto da večeras provedete sate spremajući se za grad, odjenite prvo što vam padne pod ruku, poštedite sebe brige i glavobolje. Ionako se sve kvalitetno uvijek svede na lijep osmijeh. Ostatak vremena utrošite na pripremu krafni.

A onda njima nahranite svojega zgodnog dečka. Jer mi vas ne možemo pobijediti, a voljeli bismo da nam se pridružite.

Prijavite se na naš newsletter

Ljubav + mora = ljubomora?

Pitam se, pitam…

Je li riječ ljubomora nastala od riječi ljubav i mora? Ako i vama ovaj jak osjećaj stvara noćnu moru, posvetite nekoliko minuta ovom tekstu o pojavi koja može razoriti i najjaču vezu.

Antropolozi vjeruju da je ljubomora stara koliko i ljudski rod. Dakle, ništa novo. Postojala je još u doba špiljskih ljudi kad su se žene otimale za jače i snalažljivije muškarce. Iako djeluje nemoguće, znanstvenici smatraju da je za uspješnu vezu potrebna mala doza ljubomore, pogotovo u počecima, pa čak i prilikom faze udvaranja. Paradoksalno, svi želimo osjetiti mrvicu ljubomore kod partnera jer ona odražava određeni stupanj angažiranosti. Malim i kontroliranim dozama pokazujemo koliko je kome stalo.

Međutim, što ako se ljubomora otrgne kontroli?

Psiholozi su istraživali i došli do zaključka da smo zapravo ljubomorni na nešto što sami nismo ostvarili u sebi. To treba iskoristiti kao poticaj da se poboljšamo i promijenimo sliku o sebi.

Naravno, ženska ljubomora razlikuje se od muške, a te razlike su biološki motivirane. Muškarci pretežno osjećaju ljubomoru vezanu uz seksualnu nevjeru, to jest ako netko drugi ugrožava njegovo isključivo pravo na partneričino tijelo. S druge strane, žena je ljubomornija u emocionalnom smislu jer, ako osjeti da joj neka druga preotima partnerovo srce, taj osjećaj dostiže svoj maksimum. Iako muškarci ne moraju biti krivci za okretanje za njima ili neobvezan flert, mi žene znamo od muhe napraviti slona. Posesivnost pokazujemo na različite načine: povlačenjem u sebe, vikanjem, zajedljivim komentarima, ljutnjom, plakanjem ili inatom.

Iskreno, to sam doživjela i na vlastitoj koži. Odnosno na koži mog dečka. Jesu li to geni ili je moj horoskopski znak umiješao prste, ali kad sam ljubomorna, bež’te od mene. Kad pomislim na trenutke u kojima sam najviše bila posesivna, shvatim da sam u tom razdoblju ili bila nezadovoljna poslom, trenutačnom financijskom situacijom, izgledom, a najčešće se sve svodilo na PMS. Oh da! Taj PMS koji je prisutan svaki mjesec u godini. E to je muka. Ali mi, nesigurne žene, moramo ne samo u tom razdoblju nego i u bilo kojoj „normalnoj” situaciji kontrolirati vlastite emocije i okrenuti ih u svoju korist.

Udvaranje

Ljubomorom i posesivnošću negativno utječemo na odnos s partnerom

Kao što rekoh na početku, burna ljubomora razdire čak i najjače veze. Čim je osjetimo kod sebe ili partnera, obvezno treba razgovarati o tome.

Nagomilavanje loših misli, napetosti, frustracija i osjećaja manje vrijednosti dovodi do stresa i pojave „bombe” koja može u svakom trenutku eksplodirati.

Znam, teško je prijeći preko ponosa, ali ako doista volimo partnera i želimo da ta veza uspije, prijeđimo preko „paranja nosom po oblacima” i riješimo problem.

Kad smo uvjerene da su svi oko nas ljepši, da su u boljoj situaciji i da nismo voljene, pomaže razgovor s bliskom osobom – najboljom prijateljicom, sestrom, sestričnom, pa čak i roditeljima. U naletu ljubomore nismo sposobne sagledati situaciju iz drugoga (boljeg) kuta.

Na osobno nezadovoljstvo i nerealnu situaciju, bliski ljudi u mom okruženju konkretnim činjenicama dovedu moju ljubomoru do zaborava. Pitanja: „Pa što bi ti ono rekao, darovao, uradio, upoznao te s roditeljima i slično” pomažu da shvatimo kako osoba na koju smo ljubomorni ili neka bezvezna situacija nisu bitne. Bitni su naše samopouzdanje, uvjerenost u vrijednosti koje posjedujemo, siguran stav i emocije prema partneru. To je siguran put do pobjede protiv negativnih misli i straha od gubitka.

Sve u svemu, da bismo ljubomoru kontrolirali i „mirno” ljubav vodili, zavolimo najprije sebe!

Prijavite se na naš newsletter

Dogovor kuću gradi – parovi su sretniji kad se zna tko pere posuđe

Tko u vašoj kući pere rublje, a tko usisava?

Vjerojatno ne biste ni pomislili da bi ovo moglo biti pitanje koje određuje sudbinu vaše veze, ali znanstvenici tvrde da brisanje prašine i glačanje u velikoj mjeri utječu na odnose ljudi koji žive zajedno. Nije samo stvar u tome tko će očistiti kuću – podjela svakodnevnih poslova u vezi, kako u kući tako i izvan nje, utječe na to kako partneri doživljavaju svoju vezu, kako komuniciraju, kao i koliko nezadovoljstva osjećaju.

Što kaže znanost

Ciscenje

Bez obzira na spol, dob ili status veze na Facebooku, čak 62 posto ispitanika ove ankete slaže se da je podjela kućanskih poslova jedan od tri glavna sastojka u receptu za uspješan brak (prva dva sastojka su vjernost i kvalitetan seksualni život). To je značajna razlika u odnosu na prethodne ankete, i danas nema dvojbe da su muškarci počeli preuzimati više poslova. Međutim, iako muškarci, primjerice, u SAD-u, troše dvostruko više vremena na kućanske poslove u odnosu na ankete rađene prije 40 godina, žene još uvijek obavljaju više kućanskih poslova (oko 67%) i troše više vremena za svakodnevno dovođenje kuće u red i podmirivanje potreba obitelji (39% u odnosu na 23% muškaraca). Uz to, tate i djeca imaju puno više slobodnog vremena (30% i 39%, respektivno) u odnosu na mame (22%), koje se često osjećaju kao da potrebe obitelji uvijek moraju stavljati prije svojih.

Iako ćete često čuti argument da su najbolji kuhari na svijetu muškarci, statistika kaže da se rijetko hvataju kuhače – žene spremaju čak 91 posto obroka tijekom tjedna i 81 posto obroka tijekom vikenda.

Uz to, žene se češće okreću multitaskingu kao rješenju za nagomilane kućanske poslove i obveze – pa je tako uobičajeno razgovarati telefonom dok glačamo, pomagati djeci s domaćim zadaćama dok spremamo ručak ili odgovarati na mailove dok uspavljujemo bebu.

Multitasking

Ima i izuzetaka

I to jedan. Parovi bez djece koji su postigli dogovor da dijele kućanske poslove najčešće u tome i uspijevaju. Dinamika se mijenja čim na scenu stupe djeca i većina parova okreće se tradicionalnim obiteljskim ulogama, gdje mame preuzimaju više kućanskih poslova u odnosu na tate.

Ne pričamo o ravnopravnosti bez razloga…

Osim očitih prednosti, studije su pokazale da parovi koji ravnomjernije dijele obveze (drugim riječima, u vezama u kojima muškarci obavljaju 30-65% kućanskih poslova) i u podjednakoj mjeri brinu o djeci, više uživaju u seksualnom životu i češće vode ljubav. Možda je sada pravi trenutak da se podsjetimo kako zadovoljstvo u krevetu utječe na naše zdravlje i generalan stav prema životu.

Gdje je rješenje?

Da ne bismo odmah počeli s drvljem i kamenjem na muškarce, vrlo je važno razumjeti dinamiku kojom se odigrava veza – ako nema razumijevanja i jasne komunikacije, podjela poslova često se svede na svakodnevno gunđanje, kritiziranje i zamjeranje, što zajednički život može učiniti nepodnošljivim. Mi, žene, često se osjećamo kao da nosimo cijeli svijet na svojim ramenima i imamo neodoljivu potrebu podsjećati partnere na sve sitnice koje im redovito promiču, dok se muškarci osjećaju kao da trpe stalan pritisak kad su kod kuće, pa im odlazak na posao često predstavlja svojevrstan praznik, ma koliko to ironično zvučalo.

Brak

Rješenje, naravno, nije crno-bijelo, ali najvjerojatnije leži negdje u kombinaciji otvorene, iskrene komunikacije, izlaganja svojih očekivanja i jasne podjele poslova. Pritom, podjela ne mora biti 50:50, nego je realnije težiti dogovoru da radimo poslove u kojima smo dobri, u kojima (koliko je to moguće) uživamo i koji nam idu od ruke. Na taj način parovi znaju što se od njih očekuje, pa bude daleko manje nesuglasica i razmirica na svakodnevnoj razini.

Zašto jaz u muško-ženskim odnosima uopće nastaje?

U većini obitelji na brdovitom Balkanu princip je isti – mame uče kćeri (izravno ili primjerom) kako prati posuđe i rublje, peglati, brisati prašinu i kuhati, a tate sinovima pokazuju kako pokositi travnjak, obaviti sitne popravke ili provjeriti ulje u autu. Vrlo rijetko događa se obrnuto, pa većina djevojaka odraste ne znajući kako promijeniti gumu na autu, a mnogi dečki ne znaju kako uključiti perilicu. Zato u vezama djevojke najčešće preuzimaju kućanske poslove, a dečki brinu o autu. Ovaj sustav prenosi se s koljena na koljeno i, unatoč emancipaciji, još se dobro drži.

Ako želimo postići istinsku jednakost među spolovima, onda je očekivati da se kućanski poslovi dijele na pola. Međutim, drage dame, ovdje ću morati na se trenutak poigrati đavoljeg odvjetnika – ako očekujete da vaš dragi opere posuđe ili raširi rublje, onda budite spremne i zaviriti ispod haube. Na kraju krajeva, ravnopravnost i treba biti obostrana, zar ne?

Prijavite se na naš newsletter

Ako osvajanje propadne – svidi se njezinoj baki

Dok većina ljudi ponedjeljak ujutro provede kukajući po kafićima kako nema posla i po internetu kako je sve jako dosadno, ja jutro ponedjeljkom provodim zatrpan papirima s jedne i zahtjevima gazdarice s druge strane, a onda odem na fakultet.

Kako često ne stignem ni jesti, bio sam prisiljen nekoliko minuta, iako je meni trajalo kao vječnost, slušati o tome kako sam zaljubljen do ušiju u kolegicu, bez mogućnosti da kažem bilo što u vlastitu obranu. Za to kratko vrijeme koje sam proveo u unakrsnoj vatri krivim isključivo svoju majku. Ona me naučila da se ne smije pričati punih usta, kao moja baka.

Sve što sam u tom trenutku želio učiniti jest da, kao svaki dobar obrambeni igrač koji se nađe u kriznoj situaciji, kad lopta padne na metar od gola, šutnem loptu što dalje. Zato sam odmah objasnio da to nije isto. Da zaljubljenost i simpatije imaju zajedničku osobinu da su riječi. I da bi to bilo to.

Nekad se događa da loptu izbacite točno na nogu protivničkom igraču. Jednostavno nije moj dan. Dok sam uklizavao pravo na loptu i riskirao da ostanem bez rebra, pokušao sam objasniti kako nisam zaljubljen. Znate već kako to ide…

To su one situacije kad kažete djevojci u krevetu da… ovaj, zaboravite. Nešto kao živo blato. Što se više koprcate, sve više upadate u njega.

Zato sam pobjegao i dao sebi tri dana da razmislim o tome jesam li stvarno zaljubljen. Ili ipak ne.

Prvo i osnovno, čovjek mora raditi iznimno glupe stvari kad je zaljubljen. To što sam danas ponio 600 kuna jer je na webu pisalo da tenisice toliko koštaju, a onda na blagajni i s  tenisicama u rukama shvatio da sam usput svratio do Meka i kupio šejk, to se ne računa. To je samo nešto što se meni inače događa. Da odem na upis na fakultet bez papira za upis. Na upis ocjene bez indeksa. Ako zaboravimo da sam se morao vratiti do stana po još novca da bih mogao kupiti tenisice, nisam učinio ništa glupo još od onda kad sam ukrao čašu za pivo u bircu da bih u nju stavio buket cvijeća za djevojku. To je bilo glupo.

Jesam li sebe uhvatio da se smijem bez ikakva razloga kao da mi je netko ugurao vješalicu u usta? Nisam. A to rade zaljubljeni ljudi. Smiju se kao luđaci. Ne bole me jagodice na obrazima, akutnih sindroma nema. Dakle, nisam.

Ali što ako ja lažem sebe? Što ako samo živim u negaciji? Što ako je sve to samo obrambeni mehanizam?

Iskreno, ne vjerujem. Ali je posve u redu da se zapitam. Ipak sam zamolio i nekoliko ljudi da mi kažu nešto više o simpatiji – vidite kako koristim riječ simpatija, ne zaljubljatija – dakle, obavještajna služba radila je svoj posao. Pokušao sam i juriš. U dva navrata. Taktizirao sam. Nisam bio ni bez srca. Borio sam se hrabro i nisam dopustio da budem potisnut ni jedan jedini metar unatrag.

Meni ovaj odlomak zvuči kao neki romantični opis rata. Moguće je da je tako. Nakon gotovo 500 stranica Velikog rata nije ni čudo.

Znam da je mir u modi, začinjen sa 50 nijansi seksa, ili nekim Coelhovim citatom, ali ja volim ratnu tematiku. S puno taktike, logistike, mapa i opisa bitaka.

Strategija

Zato sam pročitao Lov na Rommela. Iz nje sam naučio da, čak i kad je taktika savršena, kao što je bila tijekom Pustinjske lisice, može doći do problema u linijama opskrbe. Razvuku se, logistika zakaže, tenkovi ostanu bez goriva, a vojnici gladni i žedni. Još ako ne stigneš zatvoriti Suez, dobiješ Britance koji te napadnu i na kraju – izgubiš.

Ako je već situacija takva da je ne možeš preokrenuti u svoju korist kao Amerikanci kod Midwaya, gdje su potopili četiri japanska nosača zrakoplova i uz malo sreće okrenuli odnos snaga na Pacifiku u svoju korist, kako sam naučio u Vjetrovima rata, vrlo je važno da znaš kad treba stati i potpisati barem separacijski mir.

Za to služi obavještajna služba. Da ti kaže kad je dosta, ali i kad ti dobro ide. Jednostruka, ona koju provode tvoji frendovi, i dvostruka, špijunaža kojom se bave njezine prijateljice. Britancima je uspjelo preokrenuti tijek rata u svoju korist tako što su dekodirali Enigmu, možda će i tebi krenuti. Nikad ne možeš znati dok ne pokušaš. A ni tada ti uspjeh nije zajamčen.

To je čar osvajanja. Ono ide odmah iza toga kad se prvi put tijekom dana budeš smijao kao da si progutao vješalicu. Tada si zaljubljen. Simpatija postaje Normandija, a jedan običan utorak ili srijeda tvoj Dan D. Tada se pokušaj sjetiti svih stvari koje su potrebne. Taktika, logistika, obavještajna služba. I, naravno, moral. On je važan. Ne smiješ odustati i da razočaraš pradjeda generala. Izgubljena bitka ne znači izgubljen rat.

Sve i da se nađeš nad zelenim stolom, jednoga sunčanog dana – uvijek je lijep i sunčan dan kad izgubiš – spreman potpisati kapitulaciju, ne brini. Postoji tajno oružje.

Baka. Tako je. Svidi se njezinoj baki. To je najvažnije. Ako nema baku, Bog joj dao pokoj vječni, poradi na tome da se svidiš mami. Sve djevojke slušaju svoje mame, a vole tate. Ako to ne prođe, doznaj što tata voli piti… A da se svidiš sestri? Tako ćeš, i ako izgubiš rat, uvijek imati nekoga da ti izvida junačke rane.

Prijavite se na naš newsletter

8 najglupljih stvari koje muškarci kažu prije, za vrijeme i poslije seksa

Nema časopisa u kojem ne možete naići na savjete o tome što treba raditi u krevetu: što nositi, kako da se dodirujete, koju pozu zauzeti, koju igračku odabrati… Znate već…

Sve je to u redu, ali onda se nađe muškarac koji kaže nešto potpuno pogrešno – i to baš u krevetu!

Nema ničega goreg što može pokvariti strastvenu atmosferu od pogrešnih riječi. Nevjerojatno je kako muškarci mogu sve pokvariti s, doslovno, nekoliko pogrešnih riječi. Neki vole govoriti bezobrazno, ali to je posve drukčije od govorenja gluposti.

Ovo je popis 8 najglupljih rečenica za koje znamo da su ih muškarci izgovorili u krevetu.

  1. Vođenje ljubavi trebalo bi biti intiman događaj. Neki to ne rade ako nisu vjenčani (ili bar u čvrstoj vezi). U najmanju ruku, volimo barem imati osjećaj ekskluzivnosti – to je poseban trenutak s posebnom osobom. Tako da je doista strašno ako čujete pitanje: “Kako si ono rekla da se zoveš?”.
  2. Spolne bolesti uvijek su osjetljiva tema, ali takva da je treba otkriti prije nego što se vi otkrijete (u prijevodu skinete). Trenutak pod plahtom nije onaj pravi kad od partnera želiš čuti riječi: “Ne brini, nije zarazno.”
  3. Vođenje ljubavi može se pojačati s malo avanturističkog istraživanja, s tim da to nije natjecanje. Nitko ne voli da ga se uspoređuje s nekim. Apsolutno ni u jednom trenutku ne želite da vaša partnerica bude pod pritiskom da treba raditi nešto što ne želi.

Dragi muškarci, nećete nas nagovoriti da nešto probamo riječima: “Sve ostale djevojke vole ovo.”

  1. Probajte to učiniti tako da vas nitko ne uhvati! Nisam sudac, ali vjerojatno ne želite da vas njegova žena uhvati na djelu. Možda bi trebalo razmisliti o svojim planovima ako predljubavna “upute” glasi: “Znači, ako mi se žena vrati doma…”
  2. Vrlo je senzualno trljati jedno drugo sapunom i vodom. Prijedlog: “Idemo se zajedno tuširati”, puno je bolji od loše upućenog pitanja: “Što se to osjeća?”
  3. Drage naše dame, vjerujemo da ovi stihovi doista govore o onom što mi želimo (uzgred, riječ je o pjesmi “Slow Hand” koju pjevaju Pointer Sisters):

“Treba mi muškarac sporog pokreta,

Želim ljubavnika koji zna kako treba,

Želim nekoga tko će to polako,

Neću na brzaka,

Želim nekog tko će razumjeti,

U ljubavi želim spori pokret. “

Eh, koliko je to točno! Zato, muškarci, nikad nemojte reći: “Možeš malo požuriti?”

  1. Kad smo između plahti sa svojom ljubavi, ne želimo osjetiti da smo najvažnije na svijetu, nego da smo JEDINE na svijetu. Ništa ne može biti važnije nego strast koja nadolazi. Ništa! Zato neka vam ne pada na pamet izgovoriti nešto kao: “Čekaj! Zaboravio sam isprogramirati video!”
  2. I konačno, muškarci, morate po svaku cijenu izbjeći izgovoriti najgluplju stvar od svih – tri riječi koje umanjuju sve: “Je li ušao?”

Imate li i vi neke bisere koje ste čule u krevetu? 🙂

Prijavite se na naš newsletter

Ne razumiješ zašto nemam djevojku?! Kupi Android

Moja osnovna škola nalazi se 300 metara od kuće, u središtu grada, a do nje se dolazi cestom koja ide blago uzbrdo. Moja majka u osnovnu školu išla je tri kilometra uzbrdo, makadamom, bosa i po snijegu. Mislite da se šalim? Sve je bilo puno, puno teže kad su naši starci išli u školu. Udžbenici su bili opširniji, profesori stroži… Uopće, njihovo je vrijeme bilo pravo. Stvari su se popravljale, a nisu se kupovale.

Prije godinu dana otkazao mi je fen, pa sam ga odnio susjedu (svatko od nas ima susjeda koji se razumije u sve i svašta) da ga popravi. I nije uspio. Obrazloženje je bilo da je dizajniran tako da se ne popravlja nego da se kupuje novi. Nisam bio iznenađen tom činjenicom. Čuo sam to i prije, samo se odnosilo na televizor. Tu vjerojatno ima istine jer, iskreno, malo tko bi današnje lijepe i tanke televizore bjesomučno udarao rukom sve dok se ne iskašlju i dok se slika ne popravi. Ako odemo još malo dalje u povijest, naletjet ćemo na baku koja aparate, kad ne rade kako bi ona mislila da trebaju, jednostavno isključi iz struje.

Isto bih poželio učiniti s majkom kad me počne nekontrolirano ispitivati o djevojkama s kojima izlazim. Ima li neka? Kako se zove? Je l’ s fakulteta? Koliko ima godina? Kako misliš viđate se, a niste zajedno? Opet neka prijateljica? Kad ćeš jednom naći pravu djevojku? Moja bi baka tu posve sigurno dobacila da istog trenutka kad je nađem trebamo doći do nje i donijeti joj kilogram šećera i kavu, da ona može na miru umrijeti.

Da bi moja majka mogla tako nešto reći svom unuku, za početak bih trebao naći djevojku, a to je već problem.

Vidite, u vrijeme kad je moja majka rasla, a i većina naših roditelja, postojala su dva programa na TV-u, u grad se izlazilo do jedanaest, a prvi put u kafić se moglo s navršenih osamnaest. Postojala je samo jedna vrsta tenisica, a tko je htio nešto slatko, mogao je pojesti šećernu ploču.

Naravno da onda ne želi android i da skače na mene kad poželim bluetooth – da pošaljem kontakt, da ne bih tražio papir i olovku u tom trenutku jer “tko zna koliko to košta?!”.

Netko takav ne može razumjeti kako je kad se netko napije prvi put s petnaest, a onda promijeni četiri djevojke na večer jer su i one bile pijane. To je jednostavno razlika između ovoga i onoga vremena.
Nešto kao da je djed njoj prije 25 godina jedno jutro uz kavu priopćio da će se sutra udati jer je on jučer sjeo s jednim čovjekom koji ima sina iz poštene kuće, bogatog i vrijednog, pa su se dogovorili za vjenčanje. Tako je doista bilo. Eto, baš je mog djeda tata tako oženio. Da ga nije ni pitao.

Ako se nastavimo vraćati u povijest, doći ćemo od toga da nije uopće bilo bitno da sa ženom imate o čemu razgovarati, da je žena mirno podnosila da imate ljubavnicu samo da bi djeci bilo lijepo i da se ne bi morala razvesti, jer je to sramota. A ako ste, primjerice, kralj, mogli ste i se oženiti četverogodišnjim djetetom, a da ipak budete proglašeni svecem. Pokušajte danas učiniti tako nešto. Žene su daleko dogurale u razvoju svijesti, osobnosti i položaja u društvu i dok se okrenete oko svoje osi, ona se vozi Mercedesom ljepšim i boljim od vašeg. Mercedesom koji ste vi platili, jer danas, za razliku od vremena kad su roditelji djeci nalazili partnere, postoje i odvjetnici.
Ne niječem mogućnost da će jednoga dana veze kakve danas poznajemo potpuno nestati. Jednostavno, sve ide prema tome.

Veze na jednu večer postale su posve uobičajena stvar. Ja sam ih imao više nego prstiju kojima kucam ovaj tekst. Seks bez obveza je lakše naći nego djevojku koja zna skuhati ručak, a ni muškarci nisu bolji, nego umjesto da budu oslonac bježe od odgovornosti i vezivanja. Danas prijateljica neće prešutjeti prijateljici ako ju je dragi prevario. Niti će prevarena držati sve u sebi zbog djece i obitelji. A muškarac neće biti sa ženom samo zato što zna skuhati dobar grah i što je vrijedna, nego će htjeti kompletan paket.

Nekad je dvoje ljudi u vezi pokušavalo postati jedno. Danas su ljudi u vezama poput androida. Pokušavaju biti i kamera i glazbeni player, i diktafon, i alarm, i uređaj za surfanje, i kalendar, i notes, a zaboravljaju da prije svega trebaju biti telefon.

Možda baš zato još uvijek majci ne mogu objasniti kako je sasvim normalno da svatko izađe sa svojim društvom, što je to prijateljica i da to što nemam djevojku već dulje vrijeme nije ništa ozbiljno. Ona još ima telefon s gumbima.

Prijavite se na naš newsletter