Arhive oznaka: komedija

Iritantno, volim romantične komedije

Svatko od nas poznaje barem jednu osobu koja uključi televizor, a onda ode okopavati cvijeće ispred kuće. Ili prati posuđe. Što vam to uopće znači? Ako hoćete da u kući nikad ne bude tiho, napravite dijete, a ako se ne želite osjećati usamljeno, i mačka je dobar izbor. Televizor služi da bi pogledao neku zanimljivu emisiju i da bi imao prema čemu orijentirati namještaj.

Dakle, Liga prvaka je utorkom i srijedom, četvrtak i petak rezervirani su za gledanje Eurolige, a subota i nedjelja su dani za Premijer ligu. To meni kao nekome tko na televizoru 90 posto vremena provede gledajući ljude koji trče za loptom, ostavlja ponedjeljak kao slobodan dan za gledanje nečega na TV-u.

Pa dobro, pogledat ću neki dobar film. Ali koji? I zašto je ponovno na programu „Pearl Harbor“ s Benom Affleckom? Kako uopće čovjek s dupetom na bradi može igrati Batmana? Ali zanemarimo Bena i iskreno mi odgovorite na pitanje kad ste zadnji put uspjeli odgledate film na TV-u od početka, a da pritom ne zaspite usred reklama? Tako sam i mislio.

Prokleto je teško gledati filmove na TV-u. Počnu reklame i baš kad pomisliš: “Pa dobro, barem ću moći izvaditi grickalice i sok, namjestiti se kako mi odgovara i ušuškati se“, reklame su već gotove i stižeš na treću scenu. Pa dobro, pojest ćeš na nervnoj bazi sve grickalice i smirit ćeš se, u nadi da se u prve dvije scene nije dogodilo ništa presudno. Obično i jest tako, pa nije teško ispratiti film. Osim što poslije desetak minuta ponovno slijedi reklamni blok. Najdulji u povijesti. Poslije kojeg se budiš ujutro, shvativši da si ponovno propustio film.
Ovo zvuči kao da se opravdavam onom dijelu mene koji misli da je katastrofa za opću kulturu to što nikad nisam odgledao „Pakleni šund“. I čini mi se da mi ne ide baš najbolje. Zato apsolutno ne znam na koji način opravdati činjenicu da volim gledati romantične komedije.

Znam, grešan sam. Spalite me na lomači automobilskih guma na koju dolijevaju alkohol. Ali me najprije saslušajte, pa mi onda sudite.

Romantične komedije su prije svega dobre za zdravlje. Da, „Schindlerova lista“ jest spektakularan film, ali mene je i nekoliko godina poslije obuzimala jeza kad bih se sjetio scene na samom kraju u kojoj on hoće prodati sve što ima, jer shvaća da bi moglo spasiti još par života. Jezivo. I potresno. A znate da je stres uvijek prisutan kad vam liječnik objašnjava zašto više ne smijete piti pivo i jesti masno.

Romantične komedije su pak kao ova limunada pored računala. Osvježava, relaksira i daje neki spokoj – znak da će sve na kraju biti u redu i bez stresa.

Pas sa tužnim pogledom
Photo credit: Angelbattle bros via Foter.com / CC BY-ND

Jeste li primijetili da priča uvijek ide istim smjerom? Njih dvoje dva su svijeta, nemaju dodirnih točaka, onda se posvađaju i na kraju se sve završi potresnim emotivnim govorom koji on izgovara vlažnih očiju i onim „vidi kako te gledam, kao zlatni retriver kojeg je gazda upravo odvezao izvan grada i ostavio u šumi” pogledom.

Kad već igram otvorenih karata, reći ću vam da me ono jednom kad Hugh Grant govori Juliji Roberts kako je on samo momak koji stoji ispred nje ili nešto tako, baš dirnulo. I da razumijem takve nastupe. Ja sam pravio zvijezdu od kartona i skidao je s neba za jednu, pisao 101 razlog zašto mi se sviđa za drugu i krao kriglu piva iz kafića i pravio buket cvijeća za treću. Volim romantiku. Osim ako nije po romanu Mir Jam. I nije mi strano pustiti suzu. Plakao sam na „Titanik“. Jedino što je to bila posljedica toga što je mama gledala film već treći sat, bez naznake da će prokletinja konačno potonuti, a ja sam imao samo nekoliko sati do vraćanja Sege iznajmljene od moje love u Sega klubu.

Još jedna stvar mi se sviđa, to što uvijek netko baš smiješno padne ili udari u prozorsko okno, kao Matthew Perry u „Ubojici mekog srca“. To me uvijek strašno nasmije. Iako vam mogu reći da je prilično bolno i nimalo zabavno kad se to dogodi tebi.

I glazba zna biti dobra. Zar „Pretty Woman“ Roya Orbisona nije sjajna pjesma? Ili Kleptonova „Behind Blue Eyes“ iz odbjegle mlade? Ili „Breakfast at Tiffany’s“ Deep Blue Somethinga? Neke od njih se i danas vrte na radiju i po play listama kafića.

O glumcima i glumi u romantičnim komedijama ne znam puno, osim da se kreću u parovima kroz filmove i da nikad nisu macho likovi, nego više tip “baš si dobar dečko“. O režiji znam još manje. Ali jedno je posve izvjesno. Znam kad mi je film dobar i kad na mene ostavi dojam.

Sedam dana nakon gledanja filma „Shutter Island“ cimer i ja raspravljali smo o tome je li Di Caprio shvatio da neće dobiti Oscar na kraju filma ili ne, „Schindlerova lista“ me natjera da se naježim svaki put kad imam četiri sata vremena u životu i kad nema Premijer lige, a „Snatch“ da se nikad ne kačiš s čovjekom koji ima farmu svinja.

To me dovodi do zaključka da su romantične komedije možda i najbolji žanr od svih. Prije svega, uživat ćete sve i da vam se ne gleda, možda ćete se nasmijati, a na kraju ćete shvatiti da je poanta pronalaska prave osobe ne bogatstvo, broj kvadrata niti grudnjaka, nego njihanje na gumi čitajući omiljenu knjigu. To je odlična poruka. Jer se na kraju sve svede na to s kim ujutro pijete kavu.

Istaknuta slika: duck vs. chicken via Foter.com / CC BY