Arhive oznaka: iz muškog kuta

Nekoliko tu-tu do slobode, pozovi

Prošle su dvije godine otkako sam za ovaj blog napisao svoj prvi tekst i moram priznati da sam puno toga naučio o ženama. Koji se muškarac samoinicijativno počeo baviti G točkom u akademskom smislu? Ili „nemam što odjenuti“ fenomenom? Ja sigurno ne. Barem dok nisam morao početi čitati o ženskim problemima. Prije nekih mjesec dana sam, ne znam ni sam kako, kupio prave uloške bez četiri telefonska razgovora iz prodavaonice.

Zato me nije začudilo kad je prijateljica jučer izjavila da sam smekšao i da sam počeo razmišljati kao žena, nakon što sam joj objasnio da su na ovom svijetu samo muškarci krivi za prijevaru. Direktno, kad svojoj tajnici nakon suknje podigne i plaću, i indirektno, kada natjeraju ženu da ih prevari tako što učine da ona prestane biti sretna i ispunjena pored njih.

Pa dobro, pomislio sam kad smo se rastali, doći ću kući, nalakirati nokte i napisati tekst. A onda sam shvatio da ipak nemam što tražiti u tom polju jer sam jednom davno i ja prevario svoju djevojku. Zato sam odspavao i krenuo kući, a negdje na pola puta odlučio sam da, ako sam već počeo nesvjesno podilaziti ženama, ovaj put to ću uraditi svjesno. Jer u autobusu u kojem ovaj tekst pišem ima barem petnaest žena koje su doživjele neki oblik nasilja. Otprilike 50% njih. Dobro ste me čuli!

U prosjeku svaka druga žena trpjela je neki oblik nasilja.

#metoo

Neću vas zamarati brojevima, ali trebate znati da najviše žena pati od psihičkog nasilja, zatim od fizičkog i na kraju od seksualnog nasilja.

Barem jednu od ovih žena muž je najprije izvrijeđao, zatim fizički zlostavljao i na kraju pokušao silovati. Podatak djeluje nestvarno, ali čak trećina žena trpjela je nekoliko različitih oblika nasilja u posljednjih godinu dana.

Ne mogu vjerovati da je gospođa koja spava na sjedištu ispred mene možda jedno popodne bila izudarana samo zato što ručak nije na stolu, a gospođa koja sjedi do mene i proučava recept za duple štrudlice s džemom od višanja izvrijeđana nakon što joj se muž napio da nije znao za sebe.

Mogu samo pretpostaviti da je njezin telefon poklon od muža koji je na taj način htio odobrovoljiti i pokazati joj kako se mijenja. Pročitao sam da je to jedna od tehnika nasilnika. Svi koji ste gledali Čokoladu s Johnnyem Depom znate onu slavnu scenu kada se Josephinin muž vraća kao novi čovjek s buketom cvijeća.

ruza

Pored toga što nasilnici žele odobrovoljiti svoje žrtve i prikazati kako se mijenjaju, oni ih i izoliraju od svijeta, prijatelja i okoline. Drugim riječima, zabodu ih za štednjak i puste sitnu dječicu da im se motaju oko nogu, dok pokušavaju istodobno raspremiti dvije sobe i njemu donijeti pivo.

Kao što vidite, fizičko nasilje samo je mali dio onoga što se može dogoditi ako trpite zlostavljača. Psihičko i emotivno nasilje još je gore. Ono je kronično, svakodnevno. Da, infarkt je opasan, ali mnogi ljudi imaju problema s visokim krvnim tlakom i on na dulje razdoblje pravi puno veće probleme. Najgore od svega je što emocionalno i psihičko zlostavljanje ne ostavljaju tragove. I dok masnice možete slikati i pokazati policiji, s prethodna dva se morate manje ili više izboriti sami.

Nemojte biti jedna od onih žena koja ostaju tu „zbog djece“ i slično. Nikome nije lijepo. Niti je to zdrava sredina. Naročito ne za djecu.

Nije trenutak da osuđujem, ali ću vam reći da, ako ijednog trenutka opravdavate čovjeka koji se izdaje za vašeg muža, dečka, pa i prijatelja, jer zlostavljanje ne znači nužno brak i vezu, onda ste krive vi.

Morate se izvući iz toga i početi se suprotstavljati nasilniku.

Mogu zamisliti takvog muškarca. Pripit, u radnom kombinezonu i s umazanim rukama, krvavog pogleda i nadmenog stava. Ali znate što?! Zlostavljaju i direktori u odijelima. Pravila, dakle, ne postoje.

Ono što mene najviše od svega plaši jest da se vrlo lako može dogoditi da neka od mojih prijateljica, susjeda, sestrični, trpi nasilje, a da ja i ne znam. Znam samo da postoje žene koje me stvarno čitaju. Vjerojatno kad su same kod kuće i nemaju više nikakvih obveza. Dakle, kad on nije tu.

Zato upamtite što vam govorim. Okrenite telefon i prijavite. Znam, previše jednostavno zvuči, ali baš tako i jest. Na nekoliko tu-tu ste od toga da nasilnik završi tamo gdje mu je mjesto, ili vi u sigurnoj kući. Previše toga je na kocki da bi se bilo koja žena plašila. Uradite to. Ne dopustite da vas bilo tko maltretira u bilo kojem smislu.

Raskrsnica

Nemojte završiti na naslovnici tabloida uz riječi „sebe pa nju“, a na trećoj stranici vaši susjedi izjavljuju kako nikad nikoga nije mrko pogledao, da je bio dobar susjed i obiteljski čovjek. Stvarno uradite to! Molim vas. Nemojte čekati da neko od susjeda reagira. Ne radi se o tome za koga ćete udati kćer i kolika je plaća novog zeta nego o nasilju u obitelji. Nažalost, to ovdje još uvijek nije problem okoline.

Pročitao sam tekst od početka još jednom prije nego što počnem pisati zaključak i prilično sam zadovoljan. Svakako fali humora, ali je teško šaliti se kad razmišljaš o tome koja je sve žena u tvojoj okolini trpjela nasilje bilo koje vrste s vlastitim koljenima u bradi jer je sjedište autobusa premalo dok se zaklinješ da nikad nećeš biti na mračnoj strani sile.

Prijavite se na naš newsletter

Skini štikle i šminku pa ću ti reći jesi li prava žena

Prije otprilike mjesec dana  ukrali su mi novčanik sa svim dokumentima. I tada sam najozbiljnije počeo razmišljati o nabavi torbice. Ali to je nekako, hm… komplicirano. Vidite, ja se pomalo razumijem u modu, što znači kako mi je jasno da bi torbica trebala biti iste boje kao i cipele i remen, a onda valja uskladiti i narukvica na satu. I dok nitko ne vidi da nosim smeđe cipele na crnu jaknu, torbicu će svatko primijetiti. Tako da sam odustao.

Praktično gledano, torbica je super stvar. Prvo, pred očima ti je, što znači da te nitko neće moći lagano opelješiti kao što se meni dogodilo, a drugo, sve je tu, na jednom mjestu.

S druge strane, jeste li ikad probali nešto pronaći u torbi svoje majke?! Ili djevojke?!

Zenska torba

Ako je odgovor pozitivan, posve vam je jasno da nisam imao namjeru dnevno sat vremena života protratiti na traženje nečega što se jednostavno ne može pronaći. Ili još gore, nalaženje nečega što ti apsolutno nije potrebno u tom trenutku. Što će mi ključevi stana kad mi je potreban novčanik?! Što će mi papirnate maramice kad mi treba tiket iz kladionice?!

Naravno, ova jednadžba dobiva veći stupanj i veći broj nepoznanica kada su žene u pitanju. Jer one imaju i uložak za ne daj Bože, dezodorans, flastere i… ovaj… mnoge stvari koje mi ne razumijemo baš najbolje, a svrstavaju se pod termin „šminka“.

Pretpostavljam da će žene prepoznati o čemu govorim, sve to ispričat ću jezikom piva i nogometa.

Djevojka se sminkaPrije svega tu je flomaster za oči. Služi za to da svaka druga djevojka izgleda kao Lucy Liu. Dalje, tu su kuglice zbog kojih mi je majka htjela otkinuti glavu kad sam ih rasuo po kupaonici. Žene ih stavljaju na obraze. To je ono crveno što ostaje na obrazu. I da, olovka koja se stavlja tako što se iskeziš ispred ogledala.

Ok, ok. Malo foliram. Znam da su to redom olovka za oči, puder (znam čak i da postoji u prahu!), ruž i maskara. I znam da žene puno više vode računa o fizičkom izgledu od nas muškaraca. To znaju i one. Zato šminka sama po sebi nije dovoljna.

Mislim da je to glavni razlog zašto je izmišljen dekolte. Ili mini suknja. Ili tajice. Ovisi o tome što je glavni predmet orijentacije muškog pogleda. Jednostavno, žene žele da ih mi želimo. I to je sasvim normalno. Muškarac treba biti taj koji prvi napada.

Ali pustimo priče o životinjskom carstvu i vratimo se civilizaciji. Ipak je 21. stoljeće. A to znači i da se muškarci šminkaju. Ne šalim se. Znam ljude koji to rade. Popio sam tri piva i dva sata prije ovog teksta promatrao deset oznojenih likova koji pokušavaju prebaciti loptu kroz obruč pa mogu priznati – i ja sam par puta upotrijebio korektor, ali to samo da sakrijem Vezuv od bubuljice na svom licu.

I dok vi mislite da baš i nemam pravo kritizirati šminku jer, eto, i ja sam jednom probao, i da ne znam koliko boli zapravo stvara nošenje štikli, ja znam da šminka nije kokain i da na štikle ne bih nikad stao samo zato da bih nekome bio lijep jer je to previše bolno. Naravno, vama je lakše, vi ste predodređene za porođaj.

Stikle

Prema definiciji, bol je nadraživanje nociceptora, receptora za bol, ali u suštini bol je to što svaka žena želi biti voljena zbog toga što ona jest, a ne zbog toga što njezino tijelo i šminka jesu. Čak iako je prelijepa i prezgodna, svaka žena prije svega traži razumijevanje i pažnju, a njih nikad neće dobiti samo ako ima, da izvinete na mom pivskom rječniku, „dobre sise i dupe“.

Začarani krug, mislim da je to najbolji opis.

Zašto onda toliko šminke, štikli i sređivanja?! Jednostavno je. Zbog nas. Ponovno smo krivci mi muškarci. Ali, idemo još malo razmisliti.

Tko stvarno želi ženu s nogama do ušiju koja ne zna ništa skuhati?! Tko stvarno želi ženu s najboljim gluteusima na svijetu ako ne može s njom cijelu noć provesti pričajući?! Tko stvarno želi lutku koja zna pričati samo o onome na šta je programirana?!

Tko stvarno želi samo dobrog komada?!

Zvučat će vam čudno, ali zapravo nijedan muškarac. Bar ne trijezan. Bar ne pri zdravoj i čistoj pameti. Bar ne s dvadeset četiri i više.

Sa šesnaest ti je samo važno čuti da je žena dobar komad. S dvadeset kažeš da se sređuje zbog žena, kao što i mi pitamo za veličinu jedni zbog drugih. S dvadeset četiri kažeš:

„Lažem, želimo sve, svi mi“.

Da pored toga što je dobar komad bude još i prijatelj, omiljena među ljudima, smjerna, dobra, vrijedna, lijepo odgojena, vatra u krevetu, led u životnim odlukama, uspješna, duhovita, stijena i pamuk istodobno, obrazovana, kamen-temeljac kuće i podrška svakome od nas iza koga stoji, dobra majka i još bolja žena.

Zaljubljenost

Baš ovako sam razglabao prije neki dan s bar dva piva više u krvi nego večeras. I bio sam pokošen. „To ne postoji, sine moj“, rekao mi je susjed.

Ti tražiš nešto gdje nema kompromisa. Nešto savršeno. A ti prvi nisi takav. Nije nitko od nas. Zato poslušaj ti mene dobro.

I jesam.

A kada se jedno jutro probudim pored žene i poljubim je neopranih zuba onako još pospanu i nikakvu, znat ću da je u pravu.

Prijavite se na naš newsletter

Problem s komunikacijom u vezi?! Možda ne volite isti sendvič

Sinoć u stanu standardno muška atmosfera. Pivo, dobra košarka i nas četvorica. Zapravo, nas trojica gledali smo utakmicu, pili pivo i derali se kao nenormalni, a četvrti je cijelu večer proveo pored utičnice buljeći u mobitel koji će mu srasti s rukom ako nastavi ovim tempom. Na trenutke se smijao, pa onda mrštio, pa ponovno smijao, a zatim držao ruke na glavi i mrmljao sebi nešto u bradu. Valjda tako treba kad si zaljubljen i kad bariš djevojku koja ti se jako sviđa.

U suštini, meni je žao reći mu, ali brate, netko s kim se svađaš od prvog dana ne može ti biti djevojka, tako barem mislim dok sjedim i pišem o drugima. Lako je biti pametan kad su drugi u pitanju. I od mene je frendovima teško sakriti mobitel kad popijem, jer se tada razum isključi, a dirigentsku palicu preuzima limbički sustav i dok su se okrenuli, ja sam već pronašao mobitel i izvodim “Ariju slomljenog srca u D-molu”.

Naravno, alkohol uopće nije odlučujući faktor. Ja to zovem “oni dani”. Kad je sve potaman, a tebi nešto fali, a to nešto obično ima lijep osmijeh i oči u kojima pronalaziš X faktor, narodski rečeno “ono nešto”. Tu je ili kraj ili početak. Ili si sretan ili si nesretan. Ili praviš sendviče i smiješ se do duboko u noć s njom, ili sjediš okružen pivom i prijateljima, tvoj tim prolazi u šesnaest najboljih timova Europe, a ti pridržavaš rukama glavu i vrtiš u nevjerici.

Rešenje za to je u riječi od dvanaest slova.

Komunikacija.

Pokušavam izabrati situaciju koja će najbolje dočarati ono kad ona nije ljuta i hoće o tome razgovarati, a u stvari neće jer, eto, trebao bih sam znati što je dobro i što ona želi, a ne da mi ona to govori. I previše je teško, jer scenografija može biti naša soba kad treba krenuti na večeru, ulica, trgovina, krevet, ili što god ona odabere, a sam scenarij može biti sve, od komedije pa do znanstvene fantastike. Moje je samo da svoju ulogu odigram najbolje što mogu, a to podrazumijeva da znam točno što moram učiniti.Svađa

Ja sam nekako uvijek bio Schweinsteiger, a mogu samo zavidjeti sretnicima koji su se rodili kao Pirlo,  pa točno znaju što trebaju učiniti. Bez obzira na to što sam mukotrpnim radom doznao mnoge tajne ženske psihe, uvijek se završavalo na istom – shvatim što je to što sam uradio pogrešno, iako negdje duboko u duši već znam o čemu se tu može raditi, pa ispravljam što se ispraviti može.

Zapravo, gotovo je nemoguće naći neki pouzdan savjet o ovoj tematici, makar se koristili i internetom. Vjerujte mi, pokušao sam gugati, ali sve što sam našao kad sam ukucao “muško-ženski nesporazumi” bio je film iz 2013. bez rejtinga i s glumačkom postavom čiji kriterij za izbor je bio to da budu iz mješovitih brakova podrijetlom iz slavenskih naroda. Ne znam zašto sam uopće očekivao da ću na internetu naći pomoć kad svaka veza zapravo ima toliko kriterija za pretraživanje da čak ni Google ne može pomoći! Ali nisam htio odustati tako lako, sve dok nisam došao do 684.000 pretraga za 0:51 sekundi za “što da radim kada je ona ljuta, a ustvari nije ljuta”. Što i nije neka pomoć.

Sve i da sam našao baš ono što mi je potrebno, vjerojatno bih zaboravio skloniti mokri ručnik s poda kupaonice nakon tuširanja ili da večeras idemo na večeru kod njezinih. Ja kao muškarac predodređen sam da radim gluposti. Bitno je samo hoću li se znati izvući iz njih. Netko kupuje cvijeće, netko vodi na večere, a ja obično za takve stvari koristim humor.

I kao što ne volim prepričavati tuđe fore kao svoje, tako ne volim savjetovati ljude o stvarima koje i nisam baš sam prošao, nego sam učio slušajući druge ili čitajući po netu. Zato ću vam pričati o onome gdje čvrsto stojim iza svake svoje napisane riječi.

O sendvičima.

Ja najviše od svega volim kečap. Jedno vrijeme sam ga bez ustezanja i na gađenje roditelja jeo čak i s  rižotom.

Puno je lakše praviti sendviče do duboko u noć kao da ste godinama s nekim tko obožava kečap kao i ti, nego sa ženom koja, primjerice, voli majonezu.

Sendvic

Majoneza je dobra u ruskoj salati, ali u sendviču, još ako ona baš inzistira na njoj… Krenite dalje. Bolje birati mudro nego jesti nešto što ti se ne sviđa. Još gore, praviti se da uživaš u nečemu što ti se ne sviđa.

Naravno, preduvjet je da točno znaš što želiš. Ja želim bijeli tost, margarin i prešanu šunku, kečap, malo vrhnja sa sitno sjeckanim kiselim krastavcima i malo origana. Tostiran, ali ne prepečen.

Jednostavno, iskreno, bez puno iznenađenja, a opet srcu drago već 24 godine. Nešto što mi ne može dosaditi, ali uvijek može natjerati vodu na usta, ili da ustaneš usred noći i spremiš ga. A može i u rano jutro.

Ne mogu se sjetiti stvari koja bolje može popraviti nesporazum od omiljenoga zajedničkog doručka u krevetu serviranog s puno smijeha.

Prijavite se na naš newsletter

Dupli PMS s ledom! I požuri ako ti se još živi, molit ću lijepo

Na ovome svijetu ne postoji opasnije stvorenje od žene u PMS-u. Ozbiljno to mislim. Zaboravite na crne pantere, bengalske tigrove, grizlije, umirovljenike u redu za mirovinu ispred pošte. Jednostavno, ne želite se naći oči u oči sa ženom koja samo što nije “dobila”. Postoje još samo dvije stvari kojih se plašim podjednako kao žene s niskom razinom estrogena, a to su samoća i bolest. I dok na samoću i bolest možeš donekle utjecati izborom partnera koji i nije baš po tvojoj volji ili redovitim uvlačenjem majice na leđima, jedino što možeš učiniti kad je ona u PMS-u jest pridružiti se – pobijediti nećeš.

Odeš na Google, ukucaš PMS i zapanjiš se. Zato što shvatiš da to nije jedino što te može snaći. Tu su još i PDD (predmenstrualni disforični poremećaj), postporođajna depresija, klimakterij i još brojni tekstovi koji nemaju konkretan naziv, ali sadrže puno riječi kao što su razdražljiva, napuhnuta, bez seksualne želje i one koje muškarcima lede krv u žilama. A za sve to odgovoran je, pogađate – estrogen.

I dok mi s testosteronom sjedimo i pričamo o nogometu i grudima Nicole Scherzinger, žene su sa svojim estrogenom u stalnom sukobu. Za početak, čas je nizak, čas visok. Eto, baš u tom PMS-u je užasno nizak. Dok je razina progesterona visoka.

Otud smanjena želja za seksom. I više od 150 simptoma PMS-a, kako fizičkih tako psihičkih.

Nemojte se brinuti, donošenje hrane do vrata sobe na kojima piše: „Ne ujedam, ali sam kratka sa živcima“, proći će za nekoliko dana. A za to vrijeme potrudite se što manje pitati. I, ako baš nemate potrebu, nemojte ulaziti u sobu.

PMS iz muskog kuta

Da se ovaj tekst ne bi sveo na stajanje na vratima i bockanjem štapom u leđa s pristojne udaljenosti kad hoćete nešto pitati svoju voljenu, a ja završio dva metra ispod zemlje ako ovo pročita neka žena u PMS-u, jer je vidjela sliku sebe kako krvavih očiju trese rešetke kaveza, moram reći još nešto.

PMS nije samo bijes, razdražljivost i „Keep calm and go to your room, husband“. PMS je i kad ona sjedi i plače jer je njezin psić mali i nikad neće narasti, iako je to jedna od onih vrsta koje jednostavno ne mogu dobiti više od dva kilograma. PMS je i kad pogleda naranču, pa se sjeti narančine kore, a zatim ono malo celulita što ima na butinama i otkine roniti suze jer je ružna, iako je jasno da ti nikad nije bila ljepša.

Mene PMS podsjeća na one noći kad pomiješaš previše pića i ne znaš kuda će te to odvesti. Hoćeš li jednostavno zaspati u separeu ili na klupi, hoće li te udariti na agresiju pa ćeš se krenuti tući s tipom koji je pogledao djevojku koja zapravo i nije tvoja, ili ćeš ipak na kraju završiti na stolu raširenih ruku i s osmijehom dok pjevaš koliko te grlo nosi?

Naravno da ne znaš što će se dogoditi ako popiješ koktel koji u sebi sadrži estrogen, progesteron, mineralokortikoida, GABA, endorfin, adrenalin, prolaktin i serotonin. A to jesu sastojci za koje kažu da dovode do PMS-a. Svaki je za nešto odgovoran.

Djevojka placeI dok se pitam zašto nikad nikome nije palo na pamet u toliko dugoj povijesti ratovanja osnovati jurišni odred žena koje su u PMS-u i bi li predstavljalo problem ako bi se rasplakale usred napada zato što su jadni njemački vojnici promrzli i sami tisućama kilometara daleko od svog doma i svojih voljenih, ne mogu pronaći rešenje. Jer jednostavno ga nema.

PMS nije bolest pa da se liječi. To je jedno, uvjetno rečeno, normalno stanje. Stanje koje se može regulirati promjenom životnih navika, prehrane, seksom kad vam čak i nije do njega – zato što seks smanjuje razinu progesterona, odlaskom u kazalište i još brojnim aktivnostima koje se na kraju svedu na to da treba jednostavno da budete sretne u svakom trenutku.

To nije bit odbrane od PMS-a nego je to bit života. Čak 84 posto žena pet dana mjesečno trenira sreću. Možda baš zato žive dulje od nas.

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

G točka: tipka za tajni prolaz do zemlje piva i nogometa

Kažu da su tri najjača bola koji čovjek može podnijeti porođajni, uklještenje kralježnice i bubrežni kamenac. Ja bih tom popisu dodao i bol koji sam osjetio dok sam pokušao smisliti o čemu bih mogao pisati. Ustvari, porađam se dok pišem ovo.

I pored najbolje volje, ne mogu ni zamisliti koliko je teško biti žena. Jer se previše malo bavimo ženama. Nažalost i čast izuzecima, ali žene su i dalje one koje su tu zbog nas. Čak i u seksualnom smislu. Previše smo sebični, da budem iskren odmah na početku.

Tako smo, nakon nekoliko dana udaranja glavom o tipkovnicu i dva pasusa, stigli i do teme. Kako zadovoljiti ženu? Kako nekome tko je radio dva domaća zadatka dok je kuhao ručak i glačao košulju, tko dođe kući i sjedne gledati nogomet s rukom u gaćama, vratiti vjeru u bolje sutra, ili možda – bolju noć?! A zašto ne i sutra ujutro?!

Orgazmom. Bravo genije! Orgazmom, ali kojim?! Pa i to je lako, imaš klitoralni i vaginalni. Da, osim što nije.

Kopkajući po internetu, vrlo brzo se uvjeriš da svijet ženskog orgazma samo što nema mape poredane abecednim redom, a onda sortiraju po anatomskim regijama koje su odgovorne za orgazam.

Da vidimo… Prednji zid vagine… Dobro… Slovo g… Dobro…

Aha! G točka.

Većina muškaraca s kojima sam razgovarao misli da je G točka magična tipka koja otvara tajni prolaz u dolinu blagostanja gdje se pivo samo donosi, a nogomet gleda 3D naočalama. Većina žena, pak, točno zna o čemu govorim.

Opustanje na kaucu

G točka je ispupčenje na unutarnjem zidu vagine veličine zrna graška čija je tajna (koliko ovo samo zvuči kao teleshop) u spletu živaca koji se nalaze u blizini, gotovo ispod same sluznice vagine. Stimulacijom tih živaca postiže se orgazam.

Znate ono kad imate susjeda i susjedu stan pored i kad pomislite: „Gospode Bože, on nju pokušava ubiti“. Ne, on joj je pronašao G točku.

Ta potraga može potrajati i zapravo predstavlja žrtvovanje radi viših ciljeva. Za tako nešto muškarac mora prestati misliti samo na sebe, barem nakratko. Zato što je G točku nemoguće pronaći ako partnerica nije dovoljno uzbuđena.

Čini dobro da bi ti se dobrim vratilo. Ili, ako nisi fan motivirajućih izreka, jednostavno prestani biti sebičan. I počni učiti o ženama. To možeš i uz pivo. I uz nogomet.

Jedno ljetno večer, gajba piva gotovo ispražnjena. Nas četvorica na terasi gledamo grad koji se lijeno rasteže pred nama, slušamo njegovo brujanje u ljetnoj noći. Nogometna sezona samo što nije gotova, Svjetsko prvenstvo još nije počelo i što ćemo, pričamo o seksu. Normalno!

Ne znam kako, netko je pustio snimku u kojem maser djevojku dovodi do vrhunca samo prstima. Da je dopušteno tako nešto objaviti na naslovnoj stranici dnevne štampe, naslov bi zvučao otprilike ovako:

On je izmanikirao nokte, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno! (VIDEO)

Danas, kad sam se hvatao pisanja ovog teksta i objasnio sebi da u ovakvim situacijama ne postoji mogućnost da skriješ svoju intimu u potpunosti, znam da je to bila G točka.

Kuća stoji na ženi, a ne na zemlji, tako kaže moja baka. I to je doista tako. Žena je oslonac obitelji. U današnje vrijeme, pod stresom više nego ikada. Jer više ne postoji obrazac sjedenja kod kuće i čekanja da muškarac donese plaću. Srednji vijek i bacanje divlje svinja na stol i zlatne sedamdesete uz bacanje plaće na stol davno su prošli.

Domacica

Muškarac je tu smetalo. Čak i kad ode na tržnicu i usisa kuću. Čak i kad odvede djecu u zoološki samo da ona ima dva sata mira za sebe, koje će, gle čuda, iskoristiti da opere prozore. Žena daje puno, a traži malo. Smetaj što manje. I daj joj pažnju, poštovanje, dobar seks, a to će te dovesti do toga da se pored tebe osjeća sigurnom.

U nekoliko razgovora o G točki i dobrom seksu zapamtio sam i nešto otprilike ovako:

Ako žena vara muškarca, to znači samo da nije sretna i zadovoljna.

Zato vam evo savjet. Učinite nešto da je iznenadite, ukradite cvijet na putu do stana, recite joj kako je multipraktik, ili ako ne voli šale o kućanskim aparatima s kabelom,  jednostavno da joj se divite što je sve obavila danas. Pohvalite je da izgleda divno čak iako ima masnu kosu, a onda navečer zaboravite na sebe, i potražite G točku – skrivenu tipku za tajni prolaz do doline u kojoj se pivo donosi samo, a nogomet gleda 3D naočalama.

Prijavite se na naš newsletter

Izmislio sam lijek za veze na jednu večer: pisanje pisama

Svjedoci smo prebrzog načina života. Počnimo od komunikacije. Svatko od nas ima barem mobitel, a neki, poput mene, imaju više sredstava za komunikaciju nego prstiju jedne ruke. U redu, ako se možda i možemo riješiti ovisnosti o društvenim mrežama, različitim aplikacijama za komunikaciju i mobilnim uređajima, čak i fiksnom telefonu (to je ona stvar s koje se zovete na mobitel kad ga ne možete pronaći), ovisnosti o hrani baš i ne možemo. Sve i da hoćemo, jer je na svakom koraku. U krugu od kilometar od mjesta gdje sada sjedim i pišem imam barem 20 različitih mjesta na kojima se može nešto pojesti. Nezdravo, rekla bi moja baka. Usput, rekao bih ja. Fast food, kaže Amerikanac.

Živimo instant životom. Hrana, komunikacija,druženje, sve su to životne potrebe. Nasušne, ako smijem reći. Naravno da onda ne mogu, a da se ne zapitam: Je li tako i u ljubavi?!

“Nekad je bilo najlakše držati se s djevojkom za ruke, a krevet je bio samo šlag na torti. Danas je pak  najteže imati nekoga, seks je lako naći.”

Romantika

Ne znam točno od koga sam ovo prvi put čuo, ali znam da nije bio i posljednji.

Možda je to posljedica 21. stoljeća, ali se meni čini da je seks sve dostupniji i da se sve slobodnije govori o njemu. Ne znam koliko podjela postoji, seks radi seksa, seks radi ljubavi, seks iz koristi, ali sam prilično siguran da je nastala na temelju onoga s kim ga upražnjavamo.

Moglo bi se reći da postoje dvije škole mišljenja, jedna, moje majke: “Vi se danas ne znate zabavljati, samo imate prijateljice“, i druga, poznata kao seks bez obveza. S obzirom na to da ovome pristupam gotovo znanstveno, valja dati i dijagram.

dijagram

Dakle, u samom je vrhu odnos s djevojkom. Jedna strelica niže pokazuje na vezu, a to znači držanje za ruke i dugi razgovori, pogledi u kojima se oboje gubite i tišina koja traje. Druga strelica vodi do „no commitment“. Odatle dvije strelice vode dalje, jedna do sheme poznate i kao seks kombinacija, a druga do „one night stand“.

Ako ste se barem jednom u životu uputili prema desnoj strani dijagrama, to je najbolji mogući signal da ste moderna osoba. Netko tko nema moralnih skrupula da se, kad ne dočekuje jutro pored osobe koju voli,  poseksa s djevojkom koja je poslala nekoliko opasnih pogleda u diskoteci ili netko tko će bez problema s  frendicom raščistiti apstinencijske dvojbe tijekom vikenda.

Ja vjerojatno nisam osoba koja je dovoljno kvalificirana govoriti o seksu s voljenom osobom jer jednostavno nikad nisam spavao s curama u koje sam bio zaljubljen nego sam uvijek nekako bio: „Baš dobar dečko, ali…”.  Zato imam za reći nešto o seksu radi seksa, ako se to tako zove.

Kao što rekoh, može postojati seks na jednu noć, neočekivan, bez ikakve obveze. Tek onako! Nakon partije pokera s gomilom love nasred stola i skakanja bandžijem, nema stvari koja jače pumpa adrenalin u vene. U prirodi čovjeka je da ga zanima nepoznato. Još ako te to nepoznato bezobrazno gleda, izgleda božanstveno i tutne ti telefon u ruku na kojem piše: “Ti i ja, moj stan, uzmi taksi. Adresa je Želim Te Odmah 69 “, epilog je buđenje u sobi u kojoj na fotelji sjedi njezin djed i čita  novine. Tako je sa seksom na jednu noć,  nikad ne znaš što te čeka ujutro. Kava na stolu ili tijelo zmaja, a lice samuraja scenarij.

Jutarnja kava

Savjet: Što god radili, gdje god da ste, koliko god da ste napaljeni – kondom.

Ako već ne zateknete djeda s novinama u rukama i čašicom na stolu uz kavu i keksić, posve je sigurno da ste u kombinaciji. To je već nešto posve drukčije. Djeda nema – znači dobro je isplanirano. Ne nosi adrenalin u kantama, ne nosi neizvjesnost i gotovo nalikuje vezi. Osim što ne postoji odgovornost onog trenutka kad sve završi, ako primijeniš na pravi način. A to je ujedno i savjet: ako želiš da shema bude shema i da redovito rješavaš apstinenciju, smatraj to kao dobro plaćen posao. Dođi, uradi ono što se očekuje od tebe, ostani prekovremeno. Ako imaš neku novu ideju, bit ćeš unaprijeđen, ne brini se. A onda idi kući. Jer da bi se ponovno vratio, moraš najprije otići.

Ne želim zvučati kao šovinist. Zaboga vidite za koga pišem – jednostavno nisam – ali bih morao reći da su žene te koje su se promijenile. Muškarci su oduvijek imali društveno opravdanje za takvo ponašanje, ali je ženama to tek odnedavno postalo dostupno. Točnije, vrijeme za žene se promijenilo. Otvorenije je. Pristupačnije. Sa sve manje tabua.

I to je točno. Jednostavno, moderniji smo. Što me ponovno vraća na početak. Nakon hrane, druženja, komunikacije – i seks je postao instant, a taj trend ne namjerava stati, koliko vidim. To znači da nam ostaje sve više slobodnog vremena.

Na nama je da ga iskoristimo na najbolji mogući način. Ja ću za početak početi pisati tekstove na papiru, rukom. Tako ću možda jednom napisati neko pismo, što je prvi korak prema vremenu kad je seks bio šlag, a ne torta.

Ja sam sebi super – a vi?

Svako jutro kad ustanem i stanem pred odgledalo, shvatim da sam i ove godine, kao i svake prethodne uostalom, pretjerao s francuskom salatom i pivom. Tada se u meni probudi ono malo samopoštovanja i odlučim se dovesti u red.

Naravno da nisam mislio ponovno krenuti u teretanu, jer sam već u dva navrata dokazao da je nemoguće iskoristiti svih 12 plaćenih termina. Ne namjeravam ni krenuti na trčanje, jer postoje ljudi koji su plaćeni da to rade, a sve što ja trebam učiniti jest pritisnuti crveni gumb na daljinskom i prebaciti na Sportklub. Jednostavno ću se odreći polovice svakog obroka i za dva mjeseca ćemo trbuh i ja ulaziti u prostoriju u isto vrijeme.

Mršavljenje

Najveći problem s mojim negdašnjim dobrim izgledom je to što sam do njega došao slučajno, jer sam želio postati košarkaš. Dakle, sada trebam pronaći nešto novo u čemu neću biti dovoljno dobar, a što će podrazumijevati puno rintanja i znojenja. Na moju veliku žalost, tako nešto ne postoji, ali na moju veliku sreću, shvatio sam da nijedne nabildane ruke ne dižu tako visoko i tako nježno djevojku u vis kao dobar smisao za humor.

Kažu da ga ja imam. Smisao za humor. I da sam zanimljiv. To dalje znači da sam zadovoljan svojim fizičkim izgledom, i da ne moram napraviti sto sklekova dnevno. Čak i da mogu.

Moje granice protežu se od “sve dok mogu zavezati vezice, dobro je“ do ukidanja Coca-Cole. Sve dalje od toga vodi tome da lažem kako zbog sebe i zdravlja želim biti fizički spreman. A to je previše. Umiru sportaši, i to nasred terena.

I nitko ne želi izgledati dobro zbog sebe.

PoziranjeUostalom, čemu slike na Instagramu ako hoćeš biti dobar frajer zbog sebe? Ili dobar komad?

Sve i da umjesto pivnice na mjestu gdje se nalazi moj trbuh otvorim prodavaonicu španjolske keramike, puno je lakše na Instagramu okrenuti pivo tako da se vidi etiketa kako treba, nego provesti sate u razmišljanju o tome kako se najbolje namjestiti da guza ispadne savršena. To vam je ona poza s  polusavijenom nogom, da se ne mučite.

U takvim situacijama moj izbor je previše lak. Lajk i idemo dalje, jer tu osim slika nema posla za mene.

Kao što više volim vidjeti osmijeh na licu djevojke kad kažem nešto, nego namjestiti biceps da poludi za njim kad šećemo gradom, tako više volim da djevojka ima ono nešto. X faktor.

Volim to nešto skriveno što moraš sam naslutiti. Suknju malo iznad koljena prije negoli minicu. Lice s nemirnim očima više nego dekolte. Više Emma Watson, manje Nicole Scherzinger.

Problem sa smislom za humor je što on pali tek kad dođete dovoljno blizu Emmi da čuje što govorite. Ali ona već više nije tu, jer dok ste pripremali svoj najbolji govor, ona je otišla s bugarskim zavodnikom od dva metra – Stanislavom Ianevskim. Isti problem je imao Jack Sparrow s onim ljepotanom Willom Turnerom.

Svi vole kad netko izgleda lijepo. I muškarci i žene.

Svatko će prije prići djevojci koja lijepo izgleda. Dugih nogu. Čvrste guze. Savršenih grudi. Lijepog osmijeha. Sjajne i čiste kose. Evo, ja već nosom dodirujem zaslon. To su jednostavno činjenice. Isto tako su činjenice da žene sebi puno lakše nalaze mane nego muškarci.

Ja sam sebi super, jedino što imam pivski trbuh i volio bih da sam oči naslijedio od oca. Točka.

Ja sam sebi super, ali da su mi samo malo duže noge i grudi malo veće i malo ljepšeg oblika. Točka. I da mi je kosa malo bujnija. Ustvari, još i da nemam široke kukove. I baš me nervira to što mi nos nije malo prćastiji. Eto, samo toliko. Ok, kad pričamo iskreno, ne sviđa se ni boja mojih očiju, a pupak mi je nekako čudno vezan. Uostalom, kako priroda dopušta sebi da se igra sa ženskim rodom tako da mi dade stopala četrdeset pa ne mogu gotovo nikad naći štikle? Samo još da kažem da bih voljela imati ljepše zube i završila sam. Čim okrivim mamu što imam krive tabane i tatu što nije dao da treniram rukomet pa da imam čvrstu guzu.

Nekoliko sam puta slušao prijateljice koje se gotovo isto ovako žale na svoj fizički izgled i svaki put došao sam do istog zaključka – montipajtonovci su se ponovno aktivirali, ona je u grupi, upravo me zeza do boli, a ja ne kužim. Jer su sve izgledale posve normalno.

Kako sam prije nekoliko mjeseci vidio da ih nema prilikom gostovanja pajtonovaca na BBC-ju, shvatio sam da je posrijedi nešto posve drugo. Pa sam se bacio u razmišljanje i sve do čega sam došao svodi se na to da su žene jednostavno perfekcionistice.

Šminka

Žele izgledati savršeno, i to je to. Zato i nemaju što obući. Zato se šminkaju. Zato se utežu. Zato gube sate i sate na dotjerivanje, ne shvaćajući da je nama isto ono prvo i ono pedeseto što su izvukle iz ormara i da će jedan pogled i jedan osmijeh, a ne štikle, sve odraditi.

Zato bi najbolje rješenje bilo jednostavno se ne dotjerivati, ne pokušavajte biti idealne i budite jednostavno svoje. To bi bilo najprihvatljivije rješenje da nema plastične kirurgije koju djevojke prihvaćaju kao spas. Ona može popraviti sve, osim stopala broj četrdeset. Onda vam ostaje gasiti požare u Africi.

Odnesite platinastu karticu i fotografiju u ordinaciju i nakon određenog vremena na vašem poslu će pričati kako rade s Jennifer Lopez, ili Keirom Knightley. Možete ići i korak dalje i u potrazi za seksom i poslije smrti, u šezdesetoj godini svojoj vršnjakinji podarite novu mladost jednim zatezanjem.

Ljepota je kao i droga, obuzima vas i tjera da je konzumirate još. I još.

Pa tako djevojka koja se odluči pobijediti samu sebe u potrazi za idealnim, ulazi u rat s vremenom. Onaj koji još nitko nije dobio. Ali natrag nema, pa izgledate kao žena u tridesetima, sa zategnutim obrazima i kravljim kolagenom u usnama, a i dalje ispod nove limarije radi motor star šezdeset godina.

Jedno jutro ćete se probuditi i neće vam se svidjeti kad vaš unuk bude pričao da mu baka ima najnoviji model guze Kim Kardashian i savršene usne, jer je potpuno jasno da baka treba praviti savršene krafne.

Zato spojite lijepo i korisno.

I umjesto da večeras provedete sate spremajući se za grad, odjenite prvo što vam padne pod ruku, poštedite sebe brige i glavobolje. Ionako se sve kvalitetno uvijek svede na lijep osmijeh. Ostatak vremena utrošite na pripremu krafni.

A onda njima nahranite svojega zgodnog dečka. Jer mi vas ne možemo pobijediti, a voljeli bismo da nam se pridružite.

Prijavite se na naš newsletter

Lovačke priče za birtijskim stolom

Ljudi imaju najrazličitije hobije. Netko skuplja poštanske marke, netko ima svoj bend, netko lovi Pokemone, a ja bih se volio baviti lovom.

Znam, sama pomisao prilično je surova, iako je šetnja u prirodi prilično zdrava. Nađeš živo biće, sakriješ se tako da te ne vidi i sa sigurne udaljenosti opališ dok možda baš u tom trenutku mama divlja svinja razmišlja što danas spremiti za ručak tati divljoj svinji i bebi divljoj svinji.

Osim što, naravno, nisi mogao to učiniti, ali si tako ispričao. Ako mogu ribolovci lagati, zašto ne bi mogao i ti.

Međutim, ne trebate se maltretirati po blatu i šipražju kako biste nahranili svoju alfa stranu osobnosti. Puno je jednostavnije sjesti u kafić, popiti nekoliko piva i ispričati prijateljima događaje od sinoć.

Ona je bila najbolji komad koju si ikad vidio. Bio je dovoljan samo jedan pogled i sat vremena poslije već ste sami u tami tvog stana. Čipka pada na pod u ritmu Barryja Whitea. Ne može ustati iz kreveta. Nikad te neće zaboraviti.

Nazdravlja se i kreće druga priča. Nisi joj ni prišao, a ona je već bila sigurna da si ti najbolji ljubavnik koji postoji na svijetu. Godinu dana poslije javila se nakon medenog mjeseca porukom u kojoj je pisalo: “Nitko kao ti”.

Treća priča počinje ovako: “Upoznali smo se kod moje sestre na tulumu. Ona je ono što ima na Fashion TV, Viktorijin anđeo”. (Kao da na Alessandru Ambrosio možeš naletiš svako jutro u trgovini).

Četvrta traje dva sata. Iz dva puta. Po cijelom kafiću.

Lovac
“Baš po cijelom kafiću, i to dva puta?!”

Zaokruži točan odgovor:

Nijedan od ponuđenih odgovora nije točan.

Prava je istina da su prva trojica bila kod kuće, od čega je jedan morao pomagati majci oko zimnice, a samo je četvrti bio na spoju. Dva sata. Na jednom mjestu u kafiću. Poljubili su se na blic.

Naravno da je ovo teška karikatura, kao i likovi koji sudjeluju u njoj, i da nema nikakve veze s realnošću, ali mislim da na pravi način oslikava ono što muškarci rade da bi nahranili vlastiti ego. Preuveličavaju.

Ovo nije pojava koja je nastala jučer. Još od ranog djetinjstva svi smo bili skloni pretjerivanju. Sjećam se da je jedna od najvažnijih stvari bila koliko brzo čiji tata vozi. I koliko je auto graviran. Mi smo vozili Opel Vectru 1992. godište sa skalom do 220. Moj tata je, naravno, vozio dvjesto na autocesti. Iako je, kad je bila nova, Vectra mogla razviti nekih 180 km/h.

Brzina
“Moj tata vozi dvjesto na autocesti!”

Lovačke priče zapravo imaju najmanje veze sa samim ženama. Svi mi znamo da prvi seks s djevojkom ne da nije najbolji seks koji smo imali u životu, nego sasvim sigurno nije ni najbolji seks koji smo imali s tom djevojkom. Sportskom terminologijom rečeno, tim ne igra dobro od prve utakmice nego je potrebno puno uigravanja da biste postigli niz pobjeda.

Lovačke priče, dakle, služe da na civiliziran način zadovoljimo vlastitu potrebu da odmjerimo snagu s drugim predstavnikom naše vrste bez ustajanja od stola i valjanja po podu. Osim što obaranje ruku puno objektivnije govori o tome tko je veća muškarčina.

To, naravno, ne znači da nikad nisam izveo taj manevar.

Jesam. I ne ponosim se time.

Mogao bih reći da me čak sramota zbog takvog  ponašanja.

Seks, bio loš ili dobar, treba ostati između dvoje ljudi.

I ne treba napustiti intimu sobe. Dakle, muškarac treba biti džentlmen. Uvijek. Ne samo kad je posrijedi otvaranje vrata i izmicanje stolca.

To znači da mora obuzdati svoj ego barem na trenutak, jer jedna pogrešna riječ, ovdje ne pretjerujem, može djevojci nalijepiti etiketu koju vrlo često ne može nikad skinuti. Ovo je ipak Balkan. To je ekstremna situacija, naravno. Ali evo jedna puno realnija: Koliko se povrijeđeno može osjetiti djevojka kad sutradan dozna da prijatelji njezina dečka znaju boju njezine čipke?

Međutim, nekad su potrebe ega jače od bilo čega. I svi griješimo. Iako znamo koja je prava stvar. Pa ispričamo masnu lovačku. Zato vam nudim nekoliko pravila kojih se u takvim situacijama treba pridržavati.

Nema osobnih imena.

Svi moramo biti dovoljno pijani kako se ne bismo sjećali o čemu smo pričali.

I sve što se kaže za stolom ostaje za stolom.

Ova pravila vrlo su važna jer, ne zaboravite, ako pričamo mi, pričaju i žene. A u tom slučaju svi smo najgori seks koji su ikad imale.

Prijavite se na naš newsletter

Ako osvajanje propadne – svidi se njezinoj baki

Dok većina ljudi ponedjeljak ujutro provede kukajući po kafićima kako nema posla i po internetu kako je sve jako dosadno, ja jutro ponedjeljkom provodim zatrpan papirima s jedne i zahtjevima gazdarice s druge strane, a onda odem na fakultet.

Kako često ne stignem ni jesti, bio sam prisiljen nekoliko minuta, iako je meni trajalo kao vječnost, slušati o tome kako sam zaljubljen do ušiju u kolegicu, bez mogućnosti da kažem bilo što u vlastitu obranu. Za to kratko vrijeme koje sam proveo u unakrsnoj vatri krivim isključivo svoju majku. Ona me naučila da se ne smije pričati punih usta, kao moja baka.

Sve što sam u tom trenutku želio učiniti jest da, kao svaki dobar obrambeni igrač koji se nađe u kriznoj situaciji, kad lopta padne na metar od gola, šutnem loptu što dalje. Zato sam odmah objasnio da to nije isto. Da zaljubljenost i simpatije imaju zajedničku osobinu da su riječi. I da bi to bilo to.

Nekad se događa da loptu izbacite točno na nogu protivničkom igraču. Jednostavno nije moj dan. Dok sam uklizavao pravo na loptu i riskirao da ostanem bez rebra, pokušao sam objasniti kako nisam zaljubljen. Znate već kako to ide…

To su one situacije kad kažete djevojci u krevetu da… ovaj, zaboravite. Nešto kao živo blato. Što se više koprcate, sve više upadate u njega.

Zato sam pobjegao i dao sebi tri dana da razmislim o tome jesam li stvarno zaljubljen. Ili ipak ne.

Prvo i osnovno, čovjek mora raditi iznimno glupe stvari kad je zaljubljen. To što sam danas ponio 600 kuna jer je na webu pisalo da tenisice toliko koštaju, a onda na blagajni i s  tenisicama u rukama shvatio da sam usput svratio do Meka i kupio šejk, to se ne računa. To je samo nešto što se meni inače događa. Da odem na upis na fakultet bez papira za upis. Na upis ocjene bez indeksa. Ako zaboravimo da sam se morao vratiti do stana po još novca da bih mogao kupiti tenisice, nisam učinio ništa glupo još od onda kad sam ukrao čašu za pivo u bircu da bih u nju stavio buket cvijeća za djevojku. To je bilo glupo.

Jesam li sebe uhvatio da se smijem bez ikakva razloga kao da mi je netko ugurao vješalicu u usta? Nisam. A to rade zaljubljeni ljudi. Smiju se kao luđaci. Ne bole me jagodice na obrazima, akutnih sindroma nema. Dakle, nisam.

Ali što ako ja lažem sebe? Što ako samo živim u negaciji? Što ako je sve to samo obrambeni mehanizam?

Iskreno, ne vjerujem. Ali je posve u redu da se zapitam. Ipak sam zamolio i nekoliko ljudi da mi kažu nešto više o simpatiji – vidite kako koristim riječ simpatija, ne zaljubljatija – dakle, obavještajna služba radila je svoj posao. Pokušao sam i juriš. U dva navrata. Taktizirao sam. Nisam bio ni bez srca. Borio sam se hrabro i nisam dopustio da budem potisnut ni jedan jedini metar unatrag.

Meni ovaj odlomak zvuči kao neki romantični opis rata. Moguće je da je tako. Nakon gotovo 500 stranica Velikog rata nije ni čudo.

Znam da je mir u modi, začinjen sa 50 nijansi seksa, ili nekim Coelhovim citatom, ali ja volim ratnu tematiku. S puno taktike, logistike, mapa i opisa bitaka.

Strategija

Zato sam pročitao Lov na Rommela. Iz nje sam naučio da, čak i kad je taktika savršena, kao što je bila tijekom Pustinjske lisice, može doći do problema u linijama opskrbe. Razvuku se, logistika zakaže, tenkovi ostanu bez goriva, a vojnici gladni i žedni. Još ako ne stigneš zatvoriti Suez, dobiješ Britance koji te napadnu i na kraju – izgubiš.

Ako je već situacija takva da je ne možeš preokrenuti u svoju korist kao Amerikanci kod Midwaya, gdje su potopili četiri japanska nosača zrakoplova i uz malo sreće okrenuli odnos snaga na Pacifiku u svoju korist, kako sam naučio u Vjetrovima rata, vrlo je važno da znaš kad treba stati i potpisati barem separacijski mir.

Za to služi obavještajna služba. Da ti kaže kad je dosta, ali i kad ti dobro ide. Jednostruka, ona koju provode tvoji frendovi, i dvostruka, špijunaža kojom se bave njezine prijateljice. Britancima je uspjelo preokrenuti tijek rata u svoju korist tako što su dekodirali Enigmu, možda će i tebi krenuti. Nikad ne možeš znati dok ne pokušaš. A ni tada ti uspjeh nije zajamčen.

To je čar osvajanja. Ono ide odmah iza toga kad se prvi put tijekom dana budeš smijao kao da si progutao vješalicu. Tada si zaljubljen. Simpatija postaje Normandija, a jedan običan utorak ili srijeda tvoj Dan D. Tada se pokušaj sjetiti svih stvari koje su potrebne. Taktika, logistika, obavještajna služba. I, naravno, moral. On je važan. Ne smiješ odustati i da razočaraš pradjeda generala. Izgubljena bitka ne znači izgubljen rat.

Sve i da se nađeš nad zelenim stolom, jednoga sunčanog dana – uvijek je lijep i sunčan dan kad izgubiš – spreman potpisati kapitulaciju, ne brini. Postoji tajno oružje.

Baka. Tako je. Svidi se njezinoj baki. To je najvažnije. Ako nema baku, Bog joj dao pokoj vječni, poradi na tome da se svidiš mami. Sve djevojke slušaju svoje mame, a vole tate. Ako to ne prođe, doznaj što tata voli piti… A da se svidiš sestri? Tako ćeš, i ako izgubiš rat, uvijek imati nekoga da ti izvida junačke rane.

Prijavite se na naš newsletter

Ne razumiješ zašto nemam djevojku?! Kupi Android

Moja osnovna škola nalazi se 300 metara od kuće, u središtu grada, a do nje se dolazi cestom koja ide blago uzbrdo. Moja majka u osnovnu školu išla je tri kilometra uzbrdo, makadamom, bosa i po snijegu. Mislite da se šalim? Sve je bilo puno, puno teže kad su naši starci išli u školu. Udžbenici su bili opširniji, profesori stroži… Uopće, njihovo je vrijeme bilo pravo. Stvari su se popravljale, a nisu se kupovale.

Prije godinu dana otkazao mi je fen, pa sam ga odnio susjedu (svatko od nas ima susjeda koji se razumije u sve i svašta) da ga popravi. I nije uspio. Obrazloženje je bilo da je dizajniran tako da se ne popravlja nego da se kupuje novi. Nisam bio iznenađen tom činjenicom. Čuo sam to i prije, samo se odnosilo na televizor. Tu vjerojatno ima istine jer, iskreno, malo tko bi današnje lijepe i tanke televizore bjesomučno udarao rukom sve dok se ne iskašlju i dok se slika ne popravi. Ako odemo još malo dalje u povijest, naletjet ćemo na baku koja aparate, kad ne rade kako bi ona mislila da trebaju, jednostavno isključi iz struje.

Isto bih poželio učiniti s majkom kad me počne nekontrolirano ispitivati o djevojkama s kojima izlazim. Ima li neka? Kako se zove? Je l’ s fakulteta? Koliko ima godina? Kako misliš viđate se, a niste zajedno? Opet neka prijateljica? Kad ćeš jednom naći pravu djevojku? Moja bi baka tu posve sigurno dobacila da istog trenutka kad je nađem trebamo doći do nje i donijeti joj kilogram šećera i kavu, da ona može na miru umrijeti.

Da bi moja majka mogla tako nešto reći svom unuku, za početak bih trebao naći djevojku, a to je već problem.

Vidite, u vrijeme kad je moja majka rasla, a i većina naših roditelja, postojala su dva programa na TV-u, u grad se izlazilo do jedanaest, a prvi put u kafić se moglo s navršenih osamnaest. Postojala je samo jedna vrsta tenisica, a tko je htio nešto slatko, mogao je pojesti šećernu ploču.

Naravno da onda ne želi android i da skače na mene kad poželim bluetooth – da pošaljem kontakt, da ne bih tražio papir i olovku u tom trenutku jer “tko zna koliko to košta?!”.

Netko takav ne može razumjeti kako je kad se netko napije prvi put s petnaest, a onda promijeni četiri djevojke na večer jer su i one bile pijane. To je jednostavno razlika između ovoga i onoga vremena.
Nešto kao da je djed njoj prije 25 godina jedno jutro uz kavu priopćio da će se sutra udati jer je on jučer sjeo s jednim čovjekom koji ima sina iz poštene kuće, bogatog i vrijednog, pa su se dogovorili za vjenčanje. Tako je doista bilo. Eto, baš je mog djeda tata tako oženio. Da ga nije ni pitao.

Ako se nastavimo vraćati u povijest, doći ćemo od toga da nije uopće bilo bitno da sa ženom imate o čemu razgovarati, da je žena mirno podnosila da imate ljubavnicu samo da bi djeci bilo lijepo i da se ne bi morala razvesti, jer je to sramota. A ako ste, primjerice, kralj, mogli ste i se oženiti četverogodišnjim djetetom, a da ipak budete proglašeni svecem. Pokušajte danas učiniti tako nešto. Žene su daleko dogurale u razvoju svijesti, osobnosti i položaja u društvu i dok se okrenete oko svoje osi, ona se vozi Mercedesom ljepšim i boljim od vašeg. Mercedesom koji ste vi platili, jer danas, za razliku od vremena kad su roditelji djeci nalazili partnere, postoje i odvjetnici.
Ne niječem mogućnost da će jednoga dana veze kakve danas poznajemo potpuno nestati. Jednostavno, sve ide prema tome.

Veze na jednu večer postale su posve uobičajena stvar. Ja sam ih imao više nego prstiju kojima kucam ovaj tekst. Seks bez obveza je lakše naći nego djevojku koja zna skuhati ručak, a ni muškarci nisu bolji, nego umjesto da budu oslonac bježe od odgovornosti i vezivanja. Danas prijateljica neće prešutjeti prijateljici ako ju je dragi prevario. Niti će prevarena držati sve u sebi zbog djece i obitelji. A muškarac neće biti sa ženom samo zato što zna skuhati dobar grah i što je vrijedna, nego će htjeti kompletan paket.

Nekad je dvoje ljudi u vezi pokušavalo postati jedno. Danas su ljudi u vezama poput androida. Pokušavaju biti i kamera i glazbeni player, i diktafon, i alarm, i uređaj za surfanje, i kalendar, i notes, a zaboravljaju da prije svega trebaju biti telefon.

Možda baš zato još uvijek majci ne mogu objasniti kako je sasvim normalno da svatko izađe sa svojim društvom, što je to prijateljica i da to što nemam djevojku već dulje vrijeme nije ništa ozbiljno. Ona još ima telefon s gumbima.

Prijavite se na naš newsletter