Arhive oznaka: hpv

Kad ste posljednji put napravile Papa test?

Svake godine samo u Europi od raka grlića matrice umire oko 30.000 žena i dijagnosticira se 60.000 novih slučajeva bolesti.

Zašto dopuštamo ovakve poražavajuće brojke kad je posrijedi bolest za koju postoje i prevencija i tretman, ako se uoči na vrijeme?

Najprije zato što sustav cijepljenja nije opće prihvaćen i proveden, a zatim i zato što smo nedovoljno obaviještene. Mnoge žene nisu svjesne važnosti redovitih pregleda i preventivnih analiza. Još jedan velik problem je što s godinama žene gube discipliniran pristup svom reproduktivnom zdravlju, pa rijetko viđamo žene starije od 50 godina kako se podvrgavaju redovitom Papa testu.

Rak grlića maternice jedan od najčešćih oblika tumora kod žena, i to uglavnom kod onih između 35 i 50 godina. Ovo oboljenje izaziva humani papiloma virus ili HPV – čak 99,7 posto dijagnosticiranih slučajeva raka pokazalo je prisutnost tog virusa u tijelu.

HPV je najrasprostranjenija spolna bolest u svijetu – smatra se da se gotovo svi seksualno aktivni muškarci i žene u jednom trenutku života inficiraju ovim virusom. Prenosi se seksualnim odnosom. Iako kondom smanjuje šanse od zaraze, ipak ne pružaju potpunu zaštitu s obzirom na to da se ovaj virus prenosi dodirom kože na kožu. Osoba zaražena ovim virusom najčešće i ne zna da je zaražena, a česti su slučajevi da se bolest manifestira godinama nakon kontakta sa zaraženim partnerom.

Postoji na desetke različitih tipova HPV-a, ali ne izazivaju svi zdravstvene tegobe. Neki od njih izazivaju kondilome, a drugi su povezani s razvojem raka grlića maternice, vagine, analnog otvora i grla.

Rak grlića maternice podmukla je bolest koja obično ne izaziva nikakve simptome do trenutka kad je tumor već razvijen i teško ga je liječiti. Zapamtite – redovitom kontrolom povećavate šanse da, ako se ikakav problem počne razvijati, vaš liječnik može postaviti ranu dijagnozu i reagirati na vrijeme.

Papa test omogućava otkrivanje promjena u epitelu vanjskog ušća grlića maternice i kanala vrata maternice. Provodi se tako što ginekolog uzima vaginalni bris, razmazuje ga na mikroskopsku pločicu, zatim se nalaz boji i šalje na mikroskopsku analizu. Na taj način na pločici se mogu uočiti eventualne promjene u stanicama, nakon čega je potrebna dodatna analiza radi postavljanja dijagnoze. Detaljnije o tome zašto se radi Papa test i kad bi ga trebalo uraditi već smo pisali, pa ne propustite pročešljati i te tekstove.

Kad ste vi posljednji put napravili Papa test?

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Što to uopće znači – siguran seks?

Ako ste proteklih desetak godina proveli na planetu Zemlji u nekom od naseljenih područja s internetom ili barem TV prijemnikom, onda sam sigurna da su vam i više nego poznati rizici koje sa sobom nosi seks bez zaštite. Od pojave HIV virusa pa do danas, čovječanstvo je prešlo dugačak put u borbi protiv seksualno prenosivih bolesti. Bili smo svjedoci različitih kampanja, videoisječaka, letaka, jumbo reklama, TV reklama, satova seksualnog obrazovanja u školama, radionica na kojima smo učili kako se namješta kondom i zašto nije sramota da djevojka bude ta koja inzistira da tijekom odnosa njezin partner koristi zaštitu. Čak su i kontracepcijske pilule evoluirale od prvih verzija s visokim razinama hormona, od kojih su djevojke dobivale na težini i dlakavosti, do modernih pilulica koje gotovo i nemaju nuspojava (naravno, prije nego što se odlučite na ovaj korak, posavjetujte se sa svojim ginekologom).

Kako onda da, unatoč svim naporima ginekologa, epidemiologa, stručnjaka za obrazovanje stanovništva i seksualnu edukaciju, broj ljudi zaraženih spolno prenosivim bolestima svakodnevno raste?

Stručnjaci kažu da gotovo svi seksualno aktivni muškarci i žene u nekom trenutku svog života “zakače” HPV, iliti virus koji izaziva kondilome i potencijalno rak grlića maternice. Oko dvije trećine čovječanstva nosi u sebi herpes virus, a procjenjuje se da oko 37 milijuna ljudi u svijetu boluje od HIV virusa. Da problem bude još veći, svaka druga osoba zaražena HIV virusom – i ne zna da je zaražena.

Kako je moguće da nakon toliko truda rezultata gotovo i nema? U srednjoj školi mi je bilo potpuno nezamislivo da bi bilo tko od mojih prijatelja i prijateljica mogao učiniti nešto tako nesmotreno kao što je seks bez zaštite. Ipak, kroz razgovor sam doznala da mnogi od njih kao metodu zaštite koriste – oprez. “Pazimo, znaš, on ne ejakulira u mene, tako da smo sigurni“. To objašnjenje mi nije pilo vodu tada, pa ni sada. Ostavimo po strani rizik od tinejdžerske trudnoće, koji nikako nije zanemariv problem koji treba ignorirati, ali za potrebe ovog teksta fokusirajmo se na rizike od spolno prenosivih bolesti.

Danas vas neću zamarati pojedinostima o spolno prenosivim bolestima – a dat ću sebi i slobodu pretpostaviti da, ako čitate ovaj tekst, vjerojatno ste svjesni rizika dovoljno da prakticirate ono što bi stručnjaci nazvali sigurnim seksom. Upravo je termin “siguran” ono o čemu želim razgovarati s vama. Što čini siguran seks?

Ako mislite da ste se osigurali time što ste nagovorili partnera da stavi kondom, morat ću vas uvjeriti u suprotno. Postoje spolno prenosive bolesti, poput HPV-a, herpesa ili sifilisa, od kojih vas kondom neće zaštititi. Te infekcije se ne prenose putem tjelesnih tekućina, nego dodirom kože na kožu, tako da vam u tom slučaju kondom ne pruža potpunu zaštitu.

U nekim slučajevima lako možete uočiti da je pravi trenutak za pritisnuti kočnicu – ako primijetite bilo kakve ranice, kraste ili plikove na ili oko spolovila svog partnera, šanse su velike da vaš partner boluje od neke spolno prenosive bolesti. Napominjemo da humani papiloma virus i humani herpes virus ostaju u našem tijelu zauvijek i reaktiviraju se u razdobljima kad nam oslabi imunološki sustav. Protiv ovih virusa trenutačno nema lijeka.

Što je onda siguran seks?

Moj savjet vam je – ne oslanjati se na kondom kao 100-postotno sigurno sredstvo koje će vas zaštititi bez obzira na sve. Iako su kondomi relativno pouzdani, kao što sam ranije objasnila, neće vas zaštititi od svih bolesti. Bitan preduvjet za zdrav, a siguran seksualni život jest otvoren i iskren razgovor s partnerom. Znamo da je ovo lako reći kad ste u stabilnoj vezi, ali takvi razgovori prije prvog odnosa vrlo su neugodni. Ipak, skupite hrabrost i imajte u vidu viši cilj, a to je prije svega vaše zdravlje. Dakle, prije prvog odnosa porazgovarajte sa svojim novim partnerom o prethodnoj povijesti seksualnih bolesti i infekcija. Ako niste u stanju imate otvoren razgovor, onda je možda bolje pričekati, kako bi se između vas i vašeg partnera izgradio odnos većeg povjerenja i otvorenosti. Naravno, isto vrijedi i za vas – bolujete li trenutačno ili ste u prošlosti bolovali od određene spolno prenosive bolesti, vaša je dužnost da novom partneru to i kažete, kako biste zajedno mogli procijeniti rizike i poduzeti odgovarajuće korake.

Nemojte oklijevati pregledavati intimnu regiju svog partnera. Naravno, taj proces ne mora izgledati kao pregled kod liječnika, nego učinite to spontano, bez ubijanja atmosfere. Ako primijetite znak za uzbunu, poput ranice ili kraste, nikad nije kasno da se predomislite i zaustavite akciju. Jedino na taj način osigurat ćete ako ne potpunu, onda makar visoku razinu sigurnosti u krevetu.

Prijavite se na naš newsletter

Istaknuta slika: Leonardo Stigliari via Foter.com / CC BY-ND

Viseće bradavice na – bradavici!

Nakon nekoliko pristojnih tema, obično se dohvatim i jedne nepristojne. Ok, nije baš nepristojna, ali je svakako nešto o čemu ne želimo razmišljati – sve dok nam se ne dogodi. Riječ je o sitnim visećim bradavicama, kožnim fibromima ili papilomima, koji se mogu pojaviti na svim dijelovima tijela: trbuhu, preponama, pod pazuhom, pa i na dojkama, oko bradavica, na samoj areoli.

Areola

Da vas podsjetim, areola je tamni pigmentirani dio kože dojke koji okružuje bradavicu. Na njoj su male „grbice“, Montgomeryjeve žlijezde, zadužene za lučenje zaštitnoga lipidnoga sloja, koji premazuje bradavicu i areolu. Žlijezde očvrsnu kad je hladno, kao i bradavica, a postanu istaknutije tijekom trudnoće i dojenja. Dakle, ako primijetite blage izrasline na bradavicama, uvjerite se prije nego što posjetite liječnika da to možda nisu Montgomeryjeve žlijezde.

Izgled visećih bradavica

Viseće bradavice su glatke površine, često šire na vrhu nego u korijenu, a mogu biti i blago razgranate. Najčešće se javljaju na dijelovima tijela na kojima je koža tanja, gdje dolazi do čestog trljanja – kao što su prepone, vrat i pazuho. Sastoje se od vezivnog tkiva, pa se zato nazivaju i fibromima. Ako su male, najčešće ih ne treba dirati, a preporučuje se veće ukloniti nekom od metoda o kojima ćemo kasnije reći nešto više. Ipak, kad se bradavica nalazi na areoli buduće majke, dojilje, to može stvarati problem. Tijekom dojenja bradavice mogu izazivati dodatnu bol na već iritiranim dojkama i dojenje tako učiniti iznimno neugodnim iskustvom. Da situacija bude još teža – u trudnoći se povećava mogućnost stvaranja bradavica. Zbog toga, iako se u trudnoći izbjegava većina intervencija, trebalo bi se konzultirati s liječnikom i vidjeti postoji li način da se bradavice uklone.

Uzrok visećih bradavica

Viseće bradavice najčešće su uzrokovane HPV-om (Humanim Papiloma Virusom), pa se zato katkad nazivaju i papilomima. Sigurno znate da HPV izaziva genitalne kondilome, a povezuje ga se i s karcinomom grlića maternice. Nemojmo odmah paničariti! Samo pojedine vrste HPV-a možemo povezati s rakom, a redovitim Papa-testom osiguravate pravodobno otkrivanje početka bilo kakvih promjena te ranu intervenciju, ako je nužna. Procijenjeno je da se većina seksualno aktivnih osoba u nekom trenutku života zarazi nekom vrstom HPV-a, tako da pojava bradavica i nije tako neuobičajena.

Uklanjanje visećih bradavica

Tikva
Photo credit: quinn.anya / Foter / CC BY-SA

Postoje brojne metode uklanjanja bradavica, od onih koje prihvaćaju medicinski stručni krugovi do alternativnih, koji liječe ne samo njih, nego i mnoge druge bolesti, pa tako i rak. Činjenica je da potonjih ima puno više i da uglavnom nema sporednih efekata, iako ni u učinke ne možete biti posve sigurni.

Pa krenimo:

Medicinske metode

Za uklanjanje bradavica najčešće se primjenjuje metoda „spaljivanje“ tekućim dušikom (zapravo je riječ o njihovu smrzavanju), zatim elektrokauterizacija, lasersko uklanjanje i uklanjanje radiovalovima. Koliko je meni poznato, kod nas se najčešće koristi metoda tekućim dušikom, iako se smatra da je uklanjanje radiovalovima puno uspješnije. Niti jedna od ovih metoda nije ugodna, neke su i bolne, pa se za ublažavanje boli koristi lokalna anestetička krema ili injekcija.

Osjetljivost areole najvjerojatnije će vas natjerati da najprije primijenite neku prirodnu metodu uklanjanja, posebice ako ste u drugom stanju i ne želite da vam netko „spaljuje“ bilo koji dio tijela. Zato slijedi nekoliko savjeta i o narodnim lijekovima.

Narodni lijekovi

Većina lijekova iz narodne radinosti može se pripraviti od sastojaka koje imate u kući. Da bi se pokazala njihova učinkovitost, vjerojatno ćete morati primjenjivati terapiju tjednima, ili čak mjesecima. Ma koliko god nam se to razdoblje činilo dugo, mnogima će djelovati primamljivije od gore navedenih poluinvazivnih metoda.

Predlažem da iskušate jednu od sljedećih metoda:

  • Češnjak
    Photo credit: Foter / CC BY-SA

    oblog od biljke čuvarkuće liječi mnoge upale i bolesti, pa tako i bradavice

  • trljanje sirovim krumpirom ili korom banane
  • premazivanje pastom od češnjaka (samo ga dobro izgnječite, premažite bradavicu i pustite da odstoji tri do četiri sata, ponavljajte dok bradavica ne nestane)
  • mlijeko smokve ili maslačka (bijela tekućina koja se pojavi kad prelomite stabljiku) ili crveni sok rosopasa, koriste se za uklanjanje bradavica od davnina. Ipak, tu metodu ne bih preporučila ženama koje će uskoro krenuti s dojenjem.
  • kreda ili puder mogu pomoći da se bradavica osuši i otpadne.

U narodne metode spadaju i različite druge: od premazivanja bradavica puževom sluzi, različite vrste prilično opasna spaljivanja, do metoda vračanja (ponavljaj čarobne formule na svakoj od bradavica dok ne otpadnu). Ipak, savjetujem da se najprije posavjetujete s liječnikom ili dermatologom prije nego što se prepustite nekoj od ovih metoda.

Uostalom, možda vašu bradavicu i ne treba odstraniti.

Pozdrav, Lana

Istaknuta slika: Monkey Mash Button / Foter / CC BY-SA

 

Ženski kondom – dobre i loše strane

U nekoliko ljekarna pitala sam imaju li u prodaji ženski kondom. U svakoj sam dobila negativan odgovor. Nastavit ću svoju potragu i izvijestiti vas o ishodu. Tko zna, možda će krenuti prodaja i kod nas, iako vjerujem da su šanse zasad male.

Što je uopće ženski kondom?

Ženski kondom je sredstvo za zaštitu od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. To je cijev, možemo je čak nazvati i vrećicom sa dva fleksibilna prstena na oba kraja- zatvorenom i otvorenom kraju. Postavlja se u vaginu prije seksualnog odnosa. Prsten na zatvorenom kraju onemogućava da kondom ispadne, dok je prsten na otvorenom kraju zadužen za sprječavanje upadanja kondoma u vaginu tijekom odnosa.

Zbog čega je ženski kondom dobar?

vodjenje ljubavi
Photo credit: LyndaSanchez / Foter / Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.0 Generic (CC BY-SA 2.0)

Ponajprije zato što predstavlja najpouzdaniju zaštitu od virusnih infekcija, kao što su herpes ili HPV, jer pokriva veću površinu vagine, uključujući i velike usne. Druga pozitivna strana je da žena ima potpunu kontrolu nad njegovim korištenjem– muškarac nema nikakva udjela u njegovoj upotrebi (eventualno može odbiti odnos, ako mu se ne sviđa s kondomom). Ženski kondom može se staviti i nekoliko sati prije spolnog odnosa, nije potrebna erekcija za njegovo stavljanje i ne treba se odmah vaditi nakon seksa. Oni koji su probali ovu vrstu zaštite tvrde da je neupadljivost kondoma mnogo veća nego kod uobičajenih „muških“ vrsta ovakve zaštite, odnosno da je osjećaj puno bliži nezaštićenom odnosu. Uz to, ženski je kondom napravljen od poliuretana ili sintetičkih nitrila, a tek su novije varijante napravljene od lateksa. Osim ovih posljednjih, ovakve kondome mogu koristiti i oni alergični na lateks.

Loše strane ženskog kondoma:

Za početak- visoka cijena. Ovaj je kondom dva, tri puta skuplji od klasičnoga, muškog. Bilo je puno apeliranja na različite zdravstvene organizacije diljem svijeta da se kupi veća količina ovih kondoma i time smanji njegova cijena, ali to dosad nije urodilo plodom. Zbog njihove skupoće, rađeni su testovi na mogućnost višekratne uporabe, ali bez jasnijih rezultata takve djelotvornosti. Iskreno, i ne zvuči kao privlačna opcija- zar ne?

legs
Deb by Daniele Zedda | CC

Uz to, uporaba ovakvog kondoma mora se naučiti, a nisu sve žene vične tome. Još jedna loša strana uporabe je i zvuk koji kondom stvara. Kažu, oni koji su probali, da se prilikom seksa može čuti neki zvuk kao šuškanje, pucketanje, karakterističan za poliuretanske materijale, pa to mnoge parove „spusti“. Ovakvih zvukova nema u lateks-varijanti kondoma, no ne mogu ih koristiti oni s alergijom na lateks.

Njegova osnovna pozitivna stana je u tome što pokriva veći dio vaginalnog otvora pa, samim time, pruža i bolju zaštitu. Istodobno, to je i njegova loša strana- kvari estetiku naše intimne regije.

Jeste li isprobali ovaj kondom?

Biste li ga htjeli probati?

Čim pronađem gdje ga ima u prodaji, javljam!

Photo credit: Lies Thru a Lens  / Foter / CC BY

Kondilomi

Pustila sam vas malo da se odmorite od mojih priča o spolno prenosivim bolestima i infekcijama. No, dosta je bilo odmaranja, pa vas sada vraćam ozbiljnim temama. Vrlo je važno da doznate što više o bolestima koje, kad ih jednom dobijete, više nema povratka. Među njima su i kondilomi, čiji je uzročnik Humani papiloma virus (HPV). Prilično sam se iznenadila kad sam na jednom tinejdžerskom portalu pročitala rečenicu da je jedan od uzroka steriliteta i nemogućnosti začeća loša informiranost o spolno prenosivim bolestima. U današnje vrijeme informacijskih tehnologija i interneta loša informiranost ne smije biti ni uzrok ni izgovor! Zato sad sjedite i čitajte!

Što su kondilomi?

Kondilomi, ili spolne bradavice, su male bradavičaste izrasline koje se nalaze na sluzokoži spolnih organa (ili, rjeđe, oko analnih otvora). Kod muškaraca su kondilomi manje upadljivi, a na vaginalnoj sluznici lakše se primjećuju. Uzročnik kondiloma, HPV, može biti prisutan u organizmu i bez ispoljavanja simptoma, pa osoba može biti prenositelj, a da toga nije ni svjesna. HPV je toliko zastupljen da se smatra kako je svaka žena u nekom razdoblju života bile zaražene ovim virusom. Nakon prolaska simptoma (kondiloma), virus ostaje u stanju mirovanja u stanicama.

Kako se prenose kondilomi?

Osnovni način prijenosa kondiloma je seksualnim putem – međusobnim dodirom dviju sluznica. Međutim, vrlo se lako prenose i tijekom oralnog ili analnog seksa, kao i s kože (npr prstiju) na spolne organe. Kako se kod muškaraca kondilomi teže uočavaju (često se uopće i ne vide), nisu ni svjesni da su prenositelji. Rizična skupina (točnije razdoblje života u kojem se kondilomi najviše javljaju) su najčešće mladi od 20 do 24 godine. Smatra se da je razlog tome slobodnije seksualno ponašanje u tom životnom razdoblju, kao i češće mijenjanje seksualnog partnera. HPV se može prenijeti i s majke na bebu tijekom poroda.

Koje su posljedice kondiloma?

Kondilomi sami po sebi nisu ozbiljna bolest. Nisu bolni, ne svrbe te su neugodni samo ako se jave u jako velikom broju ili ako narastu do veličine nekoliko centimetara.

Ipak, od ukupno 40 tipova HPV-a, nekoliko ih se povezuje s rakom grlića maternice. Stoga je vrlo važno redovito obavljati ginekološke pretrage i Papa-test, te napraviti HPV genotipizaciju u slučaju da se otkrije postojanje nekih promjena na grliću maternice.

Kako se liječe kondilomi?

Iako Humani papiloma virus ostaje mirovati u stanicama, sami kondilomi (spolne bradavice) mogu se izliječiti na različite načine. Riječ je uglavnom o fizičkom ili kemijskom uklanjanju: korištenjem lasera, radiovalovima, tekućim dušikom i drugim sličnim sredstvima, a zbog osjetljivosti tog dijela tijela primjenjuje se lokalna anestezija. Postoje i manje agresivne metode, kao što su biljni preparati na bazi podofilotoksina ili katehina, koje pacijent može samostalno primijeniti, ali valja imati na umu da često izazivaju iritaciju okolnog tkiva.

Kako bi se smanjila mogućnost „ping-pong“ efekta, ginekolozi savjetuju da se liječe oba partnera. Bez obzira na uspješno uklanjanje, kod većine pacijenata kondilomi se javljuju ponovno, najčešće tijekom godine dana nakon prve pojave. Kao što sam već spomenula, sve te metode liječe samo simptom, a uzročnik (HPV) ostaje u stanicama.

Mogu li se kondilomi spriječiti?

Sada vjerojatno očekujete da vam kažem – DA, ako redovito koristite prezervativ, nećete dobiti kondilome. Nažalost, s obzirom na to da se ne prenose samo međusobnim dodirom genitalija partnera, nego i druge sluznice i kože, prezervativ samo smanjuje vjerojatnost dobivanja HPV virusa.

Ipak, posljednjih je godina u našoj zemlji dostupno cjepivo protiv tipova HPV virusa koji su poznati uzročnici raka grlića maternice. Cjepivo je namijenjeno djevojčicama/djevojkama od devet do 25 godina, odnosno onima koje još nisu stupile u seksualne odnose (ili su tek krenule). Znam da se mnoge od nas više pouzdaju u moć organizma da se sam izbori s bolešću, nego u novootkrivene lijekove i cjepiva. Pomozite svom organizmu da se izbori za zdravlje. Pazite na opću i intimnu higijenu tijela (naši preparati u tome mogu pomoći), kao i na ukupno stanje organizma. Za zdrav život potrebni su puno sna, zdrave hrane, svjež zrak i oslobođenost od stresa. Ako si možete to priuštiti – svaka čast! Dajte i meni pokoji savjet! Najbolja je zaštita intimnog zdravlja, neovisno o cjepivu, prezervativima i svim drugim oblicima zaštite koju vjerojatno primjenjujete, redovit posjet ginekologu i redovito obavljanje Papa-testa. Na tu temu, pročitajte naše tekstove:

Toliko o ovoj temi. Ipak, ne smijete sebi dopustiti da ne budete informirane. Čitajte, čitajte što više, i ono što vas zanima i ono što vam nije zabavno. Jednoga dana to će vam znanje možda biti od velike koristi.

Pozdrav, Lana

Photo credit: pedrosimoes7 / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Zašto se radi Papa-test?

U današnje vrijeme ne postoji žena koja nije čula za Papanikolau test test ili Papa-test. Velik broj žena, na prijedlog ginekologa, test učini barem jednom, a većina njih i dva puta godišnje. Ipak, mogu se okladiti da samo mali broj žena zna čemu taj test zapravo služi.
Papa-test je prva faza u procesu dijagnosticiranja mogućih nepravilnih stanica epitala. To je od velikog značenja jer neke nepravilnosti mogu imati i pretkancerogeni karakter.

U slučaju da rezultat Pape-testa pokaže promjene na tim stanicama, sljedeća je faza potvrđivanje ili negiranje dobivenog nalaza dijagnostičkim metodama: kolposkopijom, biopsijom i HPV genotipizacijom. Ipak, ako vaš nalaz upozori na neke manje promjene na epitalu, to još uvijek ne znači da imate ozbiljan zdravstveni problem.

Test je osmišljen prije svega za otkrivanje promjena u epitalu vanjskog ušća grlića maternice i kanala grlića maternice. Rezultati Papa-testa mogu upućivati i na to kako na epitel djeluju spolni hormoni estrogen i progesteron. Tako na osnovi izgleda cervikalnih stanica možemo steći uvid u stanje spolnih hormona.

Iako test nije osmišljen za detekciju spolno prenosivih bolesti, iz njega je moguće vidjeti ima li osoba infekciju herpes virusom ili trihomonijazu.

Na nalazu se mogu naći i stanice zvane Candida albicans, koje mogu upućivati na postojanje vaginalne gljivične infekcije.

Treba uvijek imati u vidu da Papa-test nije dijagnostička metoda nego “screening” test nakon kojeg se postavlja dijagnoza na temelju dodatnih testova. Upravo zato, ako postoje simptomi koji upućuju na rak, Papa-test nije dovoljan da bi se isključilo postojanje raka, nego se dijagnoza postavlja na temelju drugih metoda (biopsija i histopatološki nalazi).

Kako se radi Papanikolau test?

Ginekolog uzima vaginalni bris s prednjeg, vidljivog dijela grlića maternice. Bris se razmazuje na mikroskopsku pločicu, boji se određenim bojama i zatim šalje na laboratorijsku mikroskopsku analizu. Rezultati analize mogu biti normalni (grupe I i II) ili mogu upućivati na promjene u stanicama i zahtijevati dodatnu analizu kako bi se postavila dijagnoza (grupe III a, III b i IV).

HPV genotipizacija

Papa-test može upozoriti na promjene epitala izazvane Humanim papiloma virusom. Prisutnost virusa dalje se potvrđuje (ili isključuje) tzv. HPV testom, kojim se utvrđuje postojanje DNK virusa u stanicama. Humani papiloma virus vrlo je zastupljen: smatra se da je svaka žena u određenom razdoblju svoga reproduktivnog doba bile zaražena ovim virusom, kao i da nakon prolaska simptoma (koji se u najčešćem broju slučajeva i ne ispolji), virus ostaje mirovati u stanicama. Od 40-ak poznatih vrsta HPV-a, samo se nekoliko njih povezuje s pojavom raka grlića maternice.

Kondomi ne štite u potpunosti od HPV-a, jer se virus može prenijeti i preko kože koja nije zaštićena.

Posljednjih godina razvijeno je HPV cjepivo. Cijepljenje se smatra sigurnim i preporučuje djevojkama prije njihova prvoga seksualnog odnosa (učinak izostaje ako je osoba već zaražena), ali štiti samo od dva tipa Humanog papiloma virusa.

Što je kolposkopija?

Kolposkopija je dijagnostička metoda tijekom koje se na epitel grlića maternice nanosi mala količina kiseline (podsjeća na octenu kiselinu), dio se osvjetljava uređajem zvanim kolposkop, a zatim se promatra način na koji stanice reflektiraju svjetlost. Dijelovi tkiva koji se uočavaju kao bjeličaste površine su ”rizična mjesta”, pa se s takvog mjesta uzima uzorak za biopsiju.

Važno je znati da je tretman pretkancerogenih promjena najčešće uspješan te su upravo zbog toga redoviti ginekološki pregledi i Papa-test od velikog značenja u prevenciji raka grlića maternice.

Budite uz nas i doznajte još mnogo toga!
Bok, Lana

Fotografija: euthman / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)