Arhive oznaka: dojenje

Mastitis

Ovaj put s vama želim podijeliti jedno neugodno iskustvo koje sam imala i napisati vam nekoliko riječi o mastitisu.

Bebač je imao oko 3-4 mjeseca kada smo oboje navukli gripu.

Ozbiljnu gripu: visoka temperatura (40), malaksalost, noćna groznica i preznojavanje, kašalj, začepljen nos… Suprug na putu, nas dvoje sami. Prvi dan, kad su vidjele kakva je situacija, moja mama i moja “zla” maćeha dogovorile su se kad koja može i dolazile u smjenama kako bi nam pomogle što više mogu.

Naravno, kako je riječ o gripi, liječnici su malo što mogli učiniti za nas. “Odmaranje i mnogo tekućine”, bio je jedini savjet. Budući da sam bebu tada isključivo dojila, on je imao malo nižu temperaturu i malo lakši oblik bolesti. Sve bi to prošlo bez većih problema, izdržali bismo nekoliko dana gripe da bebač nije imao ama-baš-nikakav apetit koji je nakon 3 dana kod mene uzrokovao mastitis.

Liječnica mi je odmah propisala antibiotike. Primalje i medicinske sestre koje sam pitala za savjet rekle su mi: obvezno izdajanje prije i poslije dojenja, masaža i hlađenje između dojenja i masaža toplom oblogom prije dojenja.

I svi su me pitali:

ako dijete nije htjelo sisati, zašto nisi izdajala mlijeko?

Bebac plače

Iskreno da vam kažem, ne znam. Nije mi palo na pamet. Toliko sam se navikla da se to sve regulira samo od sebe, da sam potpuno zaboravila da mogućnost izdajanja uopće postoji. I dalje sam uvjerena da nije samo bebin smanjen apetit napravio problem, nego i moja visoka temperatura. Kad pravite kiselo mlijeko, kako to radite? Držite ga na toplome. Evo medicinske pozadine moga problema.

Što je mastitis?

Mastitis je upala/infekcija tkiva dojke. Može nastati zbog začepljenja mliječnog kanala ili kao posljedica ulaska bakterija u kanal.

Začepljenje se obično događa ako beba tijekom dojenja ne posisa sve pa se mlijeko u kanalu zgruša i sprječava istiskivanje novog mlijeka. Zbog toga su prije savjetovali dojiljama da istiskuju (izdajaju) mlijeko kako ne bi ostajalo ništa u kanalima.

Međutim, danas je savjet drukčiji. Majka proizvodi onoliko mlijeka koliko bebi treba. To znači da u prvih nekoliko dana nakon rođenja beba regulira dotok majčina mlijeka pa je poslije mala vjerojatnost da je nešto mlijeka ostalo. To također znači da biste, slušajući starije savjete, dolazili u situaciju da uvijek imate više mlijeka nego što bebi treba i da ga uvijek morate izdajati.

Takva začepljenja mogu se dogoditi i ako beba ima neredovite podoje ili ako je uvijek dojite u položaju u kojemu ne može posisati mlijeko iz svih kanalića, već neki ostanu nedostupni. Sjećam se da mi je u rodilištu primalja rekla kako je nepravilno “pomagati” bebi pridržavajući dojku jer tako pritišćete neke mliječne kanale.

Bakterije mogu ući u mliječni kanal kroz pukotine (ragade) na bradavici, ali mogu dospjeti unutra i kroz neoštećenu bradavicu. Riječ je o bakterijama koje najnormalnije žive na koži ili u bebinim ustima, ali im jednostavno nije mjesto u dojci.

Mastitis može nastati i kod žena koje ne doje, a vrlo rijetko javlja se i kod muškaraca.

Kako prepoznati mastitis?

Lako. Ako ste dojilja, grudi će vam biti stalno osjetljive, a često i bolne, pa ćete možda često pomišljati da imate simptome mastitisa.

Međutim, nisu samo bol i osjetljivost znak infekcije. Bol više podsjeća na peckanje ili žarenje, najčešće se pojavi i crvenilo na koži, a mjesto infekcije toplije je od okolnoga tkiva. U dojci se može napipati bolni čvorić, tj. nabubrena mliječna žlijezda, često je i cijeli kanal tvrd i otečen, a može se dogoditi da nateknu cijele dojke.

Gotovo uvijek zahvaća jednu dojku (osim ako ste te “sreće” da vam se istodobno inficiraju obje). Pored tih simptoma koji su lokalizirani upravo na dojku, postoje i opći simptomi koji su slični gripi: temperatura, groznica, malaksalost. Ti simptomi počinju i nekoliko sati prije nego što primijetite upalu na dojci.

Mama i beba

Kako se liječi mastitis?

Antibioticima.

Obično vrlo dobro reagira na antibiotike, tako da se simptomi povlače već nakon dva-tri dana. Ipak, važno je da završite cijelu propisanu terapiju jer prestanak simptoma ne znači uvijek i prestanak infekcije.

Ali, molim vas, uvijek se najprije obratite liječniku kako bi potvrdio dijagnozu i propisao vam antibiotike koje možete piti tijekom dojenja. Samomedikacijom možete naštetiti sebi (ako je možda riječ o nečemu ozbiljnijem sa sličnim simptomima) ili bebi (ako uzmete tip antibiotika koji bi joj mogao naštetiti).

Čula sam još nekoliko savjeta.

Masaža, hladni oblog da smanji bol, topli oblog da se razbije ugrušak.

Kupus.

Kupus

Vrlo čest savjet. Stavljajte lišće kupusa “da izvuče upalu”. Ne znam kako kupus to radi, ali čini se da radi.

Vaše mlijeko dok imate mastitis nije štetno za bebu. Nemojte nikako prestati dojiti zbog toga. Izdržite dan-dva, proći će bol.

Što možete učiniti da biste prevenirali mastitis?

Veoma je važno pravilno postaviti bebu. Razgovarajte s primaljom ili patronažnom sestrom, provjerite radite li sve kako treba. Mogla bih vam pokušati objasniti kako pravilno držati bebu, ali je bolje da vam netko to uživo objasni. Beba mora ležati udobno u vašem naručju te cijelu aureolu i bradavicu uzeti u usta kako bi se izbjeglo oštećenje bradavice i stvaranje ragada.

Ako je do oštećenja već došlo, tretirajte bradavice nekim preparatom koji će pomoći zacjeljivanju, uz istodobnu eliminaciju mogućnosti infekcije.

Nemojte nositi tijesne grudnjake. Vrlo je teško u razdoblju dojenja naći odgovarajući broj grudnjaka. Tijekom dana promijenimo tri veličine grudi! Zato je najbolje da nosite grudnjake prilagođene dojiljama koji su rastezljivi i imaju potporu na svim pravim mjestima, kako bi vam bilo udobno te da se ne plašite da ćete stisnuti neki mliječni kanal.

Pokušajte se odmoriti. Znam, zvuči kao znanstvena fantastika, ali važno je da budete dobrog općeg zdravlja. Čuvajte sebe zbog bebe. Ako vam noćni podoji i česta ustajanja teško padaju – lezite ranije! Ja sam prvih nekoliko mjeseci išla u krevet svaku večer pola sata nakon bebe. Beba zaspi u 9, ja pojedem nešto i – horizontala.

Samo još da vam napišem ovo.

Mastitis nije bezazlena stvar. Prijateljica, liječnica, koja mi je pomogla kada sam imala problem, rekla mi je nakon tjedan dana terapije:

Čim prestaneš dojiti, obavi ultrazvuk dojke. Ako postoje neke promjene, odmah se toga riješi.

A kad mi netko tako kaže, ja se zabrinem.

Pa, sretno vam dojenje, drage mame!

Pozdrav, Lana

Prijavite se na naš newsletter

Žutica kod beba tijekom dojenja

U prvim danima nakon poroda većina mama proživi cijeli vrtlog emocija, od umora, preko neizmjerne radosti, sve do brige o malenom zamotuljku sreće koji ste baš vi donijeli na ovaj svijet. Nerijetko se, međutim, događa da to čarobno razdoblje prekine neki zdravstveni problem, bilo kod vas samih ili kod bebe. Briga se ustostručuje ako pomislite da je možda posrijedi vaša krivnja – i zato danas pričamo o žutici kod novorođenčadi kako bismo otklonili sve vaše sumnje.

Mnoge mame počnu okrivljavati sebe, misleći da je glavni uzrok žutice nedostatak mlijeka ili loša kvaliteta. Prije svega da razjasnimo:

To što je vaša beba dobila žuticu NIJE VAŠA KRIVNJA.

Dobro, sada možemo nastaviti.

Prvo, što je žutica?

Žutica se javlja kad se razina bilirubina u krvi poveća toliko da daje koži žućkast ton. Bilirubin nastaje razgradnjom crvenih krvnih zrnaca i kad sve normalno funkcionira, jetra razgrađuje suvišan bilirubin.

Tijekom trudnoće, jetra obavlja taj posao umjesto vaše bebe, ali nakon što je beba rođena, njezina jetra često nije sposobna sama preuzeti taj zadatak. Zato se često događa da razina bilirubina počinje rasti. Ta se pojava naziva fiziološkom žuticom, javlja se kod mnogih beba u prvim danima nakon rođenja i najčešće prolazi sama od sebe, bez ikakve terapije u roku nekoliko tjedana.

Fiziološka žutica najčešće je bezazlena, ali katkad može biti simptom ozbiljnijeg problema. Ako primijetite da žutica ne prolazi i nakon nekoliko tjedana, ili uočite još neke simptome kod svog mališana, konzultirajte se s pedijatrom.

Uz fiziološku, postoje još dva tipa žutice – laktacijska žutica i žutica uzrokovana majčinim mlijekom.

Laktacijska žutica

DojenjeOvaj tip žutice razvija se ubrzo nakon rođenja. Uzrok je najčešće nedostatak hrane za novorođenče, odnosno beba ne sisa dovoljno. Često se javlja kod prijevremeno rođenih beba, zatim kad mama odluči dojiti bebu u određenim terminima umjesto kad god je beba gladna, ili kad se bebi daje dudica čim zaplače umjesto da se podoji.

Ovaj tip žutice relativno se lako sprječava, a princip je jednostavan – podojite svoju bebu kad god je gladna. Čim primijetite prve znakove gladi (uzbuđenje, sisanje prstiju, mljackanje), uzmite je na podoj i ne čekajte da zaplače. Vremenom ćete upoznati prve znakove gladi, pa će vam biti lakše reagirati na vrijeme. Pustite bebu da sisa dokle god želi. Kad bude sita, opustit će se i zaspati, i tako ćete znati da je dobila dovoljno mlijeka.

Ako iskusite bilo kakve probleme s dojenjem, posavjetujte se s patronažnom sestrom, pedijatrom ili iskusnom mamom iz svog okruženja. Nemojte se ustručavati pitati.

Žutica uzrokovana majčinim mlijekom

Ovaj tip žutice javlja se malo kasnije, od šestog do četrnaestog dana starosti. U kratkim crtama, majčino mlijeko u ovom slučaju sadrži određene tvari koje mogu povisiti razinu bilirubina u bebinoj krvi. Ovaj tip žutice je nasljedan.

Ono što treba zapamtiti, ako se kod vaše bebe razvije žutica uzrokovana mlijekom, jest da ne prestajete dojiti bebu bez obzira na žuticu. Stručnjaci savjetuju da dojenje neće izazvati nikakvu opasnost za bebu, tako da slobodno nastavite bez straha.

Kako se liječi žutica?

U najvećem broju slučajeva žutica je bezopasna i nije potrebna nikakva terapija. Međutim, ako ne prolazi, a razina bilirubina u krvi raste, vaš pedijatar možda će vam preporučiti da napravite stanku s dojenjem dok beba prima terapiju. To, naravno, ne poduzimajte sami, nego isključivo nakon razgovora s liječnikom.

Prijavite se na naš newsletter

Posao, majčinstvo, dojenje i headset

Drage moje, nisam vam pisala nekoliko mjeseci. Možete li ovaj put pretpostaviti razlog? Pa da, Lana je opet bila na rodiljnom dopustu. Igrom slučaja, ovaj put trajao je znatno kraće – već nekoliko mjeseci radim punom parom. Ipak, za pisanje je potrebno malo više od nekoliko sati slobodnog vremena: potrebni su odmorna glava, dobra inspiracija i mir, bez dječjih zahtjeva i plača. Upravo to je razlog što, iako vrtim neke kotačiće iz sjene, nije bilo mojih novih blogova.

Međutim, čitam ovih dana o dojenju i poslu. Tema prošlogodišnjeg Svjetskog tjedna dojenje bila je upravo podrška dojiljama koje se vraćaju na posao. Voljela bih podijeliti svoje iskustvo s vama i čuti vaša mišljenja i iskustva. Jer, bez obzira na svu podršku koju sam imala, uspjeh je bio samo djelomičan.

Prvo dijete dojila sam do godinu i pol dana. Igrom slučaja, na rodiljnom sam bila cijelih godinu dana. Nakon toga sam, opet igrom slučaja, radila pola radnog vremena, i to od kuće. Mališa je išao u vrtić, jeo krutu hranu, pio kravlje mlijeko, a podoj je dobivao ujutro i navečer. Kad je napunio godinu i pol dana, nekako je postao nezainteresiran, pa smo tada i prestali s dojenjem. To mi je, iskreno, dobro došlo, jer je jutarnji podoj uvijek bio između 4 i 5 sati. Blago mamama koje imaju spavače, ja nemam.

Međutim, s drugim djetetom sve je išlo puno drukčije. Kao prvo, po kući mi je jurio dvogodišnjak kojeg treba nekako obuzdati, paziti, smirivati, hraniti… i sve to dok pokušavam podojiti bebu. Kao drugo, situacija je bila takva da sam se morala vratiti na posao nakon dva mjeseca.

Da mi je netko prije tri godine rekao da ću se tako brzo nakon poroda vratiti na posao, ne bih mu vjerovala. Pokušala sam raditi s oba djeteta kod kuće. Možda ste vidjeli ovaj video…

Tako je otprilike izgledala borba sa starijim djetetom. Mlađe bi plakalo, bilo na sisi, ili bljuckalo na sve strane (…zašto baš mene da zapadne beba s refluksom?).

Morala sam ih poslati u vrtić. Polako, jedan dan u tjednu za početak. Pa dva. Pa tri.

Beba se divno prilagodila. Što on zna s dva i pol mjeseca. Tugica.

Isprva sam išla u vrtić hraniti ga svaka dva i pol do tri sata. Zatim sam utvrdila da mi je to vremenski previše zahtjevno, da ne stižem odraditi posao. Da ne stižem zaraditi novac koji je razmjeran uloženom trudu i obavljenom poslu. Počela sam istiskivati mlijeko i nositi u vrtić spremne bočice. Nabavila sam izdajalicu, veliku, električnu, bolničke kvalitete, s dva lijevka, i osjećala se kao prava krava muzara. Međutim, nakon nekog vremena počeli su sastanci, konferencije, putovanja, pa mi je bilo potrebno nešto manje, diskretnije. Nešto što može stati u torbu i koristiti se u WC-u tijekom pauze. Tako sam veliku pumpu vratila, a kupila ručnu pumpicu za mlijeko.

Nju sam uspješno koristila nekoliko mjeseci, ali je s vremenom je količina mlijeka bivala sve manja i manja. Količina mlijeka, kad beba nije sa mnom, se smanjivala, a količina koja njemu treba u danima kad je u vrtiću, se povećala. U prijevodu, beba raste, a ja to ne mogu pratiti.

Utvrdila sam da su posao i dojenje nekompatibilni. Mogu poslodavci i kolege pružati potporu koliko god žele, ali je razmišljanje o poslu, a ne o djetetu, ono što čini glavnu prepreku u spajanju posla i dojenja (ili izdajanja).

Kakva je sada situacija?

Sada mališa pije adaptirano mlijeko kad je u vrtiću, a moje mlijeko kad je doma. Počeo je jesti krutu hranu, pa mu varijacije u količini mlijeka ne smetaju. Iako, eto, nismo bili uspješni po pitanju isključivog dojenja do šest mjeseci, ne planiram prestati dojiti ga do godinu i pol dana. Minimum. Vidjet ćemo za dalje.

Ima li među vama mama koje su počele rano raditi, pa su zbog toga manje dojile, ili čak prestale dojiti svoje bebice? Voljela bih čuti i vas.

P.S. Nabavite dobru “hands-free” slušalicu! Moći ćete obavljati razgovore bez obzira na to plaču li djeca, trebate li ih podojiti, spremiti im hranu ili im promijeniti pelenu. Čak i ako vam ne treba za posao – vjerujte mi! Spas.

Prijavite se na naš newsletter

Istaknuta slika: angermann via Foter.com / CC BY-SA

Dojenje u javnosti: DA ili NE?

Pročitah maloprije tekst na nekom inozemnog blogu o dojenju na javnim mjestima. Ključna rečenica bila je:

Ako ste protiv dojenja na javnom mjestu, vi ste protiv dojenja.

Proći će puno godina prije nego što u našoj zemlji to bude slučaj. Kao majka dojilja, mogu vam napisati što mislim o tome.

Da počnem od onoga najvažnijeg: dojenje je najzdraviji oblik prehrane za vašu bebu. Dojenjem beba dobiva sve potrebne hranjive sastojke, a njezin nerazvijen imunološki sustav potpomognut je vašim. Dojenjem se zbližavate s bebom, umiruje je, uspavljuje. Ne zadovoljava samo bebinu potrebu za hranom, nego i njezinu potrebu za sisanjem i majčinom blizinom. Dodir kože najjednostavniji je način zbližavanja.

Male bebe su kratkovidne. Zapravo, imaju mogućnost fokusirati samo jednu određenu razdaljinu: 20-30 cm od svog lica. Znate li zašto? Jer je na toj razdaljini mamino lice dok ih doji!

Sad kad smo utvrdili važnost dojenja, da vidimo gdje škripi i zbog čega se o dojenju na javnome mjestu toliko raspravlja.

U zemljama Zapadne Europe u kojima sam bila, majke doje bebe u javnosti. Ne puno njih, ne posvuda, naravno, ali doje. Kod nas, osim moje sestre kad dođe iz Belgije, vidjela sam samo još jednu majku da doji – žestoku pobornicu dojenja gdje god da se zatekne, u čemu je u potpunosti podržavam.

Iskreno, meni je malo neugodno. Voljela bih da mogu nahraniti dijete gdje god i kad god je to potrebno, ali to nije uvijek moguće. Mogu dojiti u parku, u restoranu ako sam negdje u zabačenijim mjestu, na aerodromu, u avionu, u relativno praznom kafiću… Ali teško bih se usudila u punom autobusu ili kafiću. Ok, bebi nije ni mjesto u kafiću, ali volim katkad skoknuti na kavu, a ne mogu bez mezimca nigdje. Vezana sam uz njega.

Upravo iz razloga što je MENI neugodno (a ja se, da se razumijemo, malo čega stidim), mora se poraditi na navikavanju ljudi na taj prizor. Moguće je da sijevne poneka dojka tu i tamo, ali ljudi se moraju naviknuti na to da u tome nema ničega vulgarnoga niti seksualnog. Uostalom, to je prva i osnovna funkcija grudi. Sve što su ljudi preko toga smislili, sekundarno je.

Dakle, majka sam, dojim, ne smijem hraniti dijete u javnosti. Što mi preostaje?

  1. Zatvoriti se u kuću i ne ići dalje od kilometra od kuće, kako bih mogla brzo se vratiti ako dijete zaplače.
  2. Izdojiti mlijeko za kasnije i na taj način remetiti prirodan ritam hranjenja (beba plače – mlijeko kreće… tko to nije doživio, ne zna o čemu pričam).
  3. Hraniti bebu adaptiranim mlijekom kad god smo vani i na taj način remetiti količinu mlijeka (koliko bebi treba, toliko mlijeka dojke proizvode).

Ne, ne i ne.

Dojit ću kad treba, sklonit ću se negdje u stranu, ako treba. Pored svih ostalih problema na koje majke često nailaze pri dojenju (bolne bradavice, mastitis), još i zabrana izlazaka? Pa naravno da će mnogi od njih odustati. Ragade se mogu tretirati preparatima protiv ispucanih bradavica, ali ljudska svijest – teško.

Čula sam da su se u parkovima počele praviti kućice za dojilje i da se silna prašina digle oko toga. “Zašto nas odvajaju? Zašto se moramo sklanjati?” Meni se čini da je to zapravo odlična ideja. U javnosti smo, svi znaju da smo tu, a ne moraju nas izravno gledati. Mislim da je to dobar prijelaz. Želim da to bude samo prijelaz, postupno navikavanje ljudi na prizor majke koja dijete doji na javnome mjestu.

Želim da dojenje u javnosti postane normalna pojava. Ali, mame koje se zauzimaju za to, recite mi još nešto: kako uspijevate bebi starijoj tri mjeseca zadržati pažnju na dojci kad se okolo toliko stvari događa? Meni je to nekad teško i kad smo u zamračenoj sobi, a kamoli kad su okolo svi ti zanimljivi ljudi, priroda, slike, predmeti…

Toliko od mene za danas.

Pozdrav, Lana

Istaknuta slika: FixersUK via Foter.com / CC BY-ND

Dojenjem protiv raka dojke

Znate li da dojenje umanjuje rizik od raka dojke?

Smatra se da je hormon estrogen zaslužan za 80 posto slučajeva raka dojke. Upravo iz tog razloga kontracepcija na bazi estrogena ne preporučuje se u slučajevima povijesti ove bolesti u obitelji. No, ne dovodi vas u rizik samo terapija estrogenom, nego i normalna razina tog hormona tijekom života. Kao i svaki drugi hormon, i razine estrogena variraju na dnevnoj i mjesečnoj osnovi, imaju neke fluktuacije tijekom godine, ali se znatno mijenjaju i u različitim životnim dobima.

Kakve veze dojenje ima s estrogenom?

Razina estrogena znatno je smanjena u trudnoći i tijekom dojenja. Studija provedena u Kini pokazala je da je kod žena koje su dojile šest godina (ako mene pitate, to je pretjerivanje) udio oboljelih od raka dojke smanjen 63 posto. Naravno da ne morate dojiti dijete dok ne krene u školu, godinu do dvije posve je dovoljno. Efekt dojenja je kumulativan, tako da, ako imate troje djece i svako ste dojile po godinu i pol dana, to je već četiri i pol godine. Svakako dovoljno da umanjite sebi mogućnost ove neugodne, ali i izlječive bolesti (ako se otkrije na vrijeme).

Što još smanjuje rizik od raka dojke?

Prva trudnoća prije tridesete smanjuje ukupan broj menstrualnih ciklusa u životu, pa samim time i izloženost estrogenu tijekom života. Uz to, znanstvenici smatraju da kancerogene tvari koje se inače akumuliraju u masnom tkivu dojke, tijekom dojenja nemaju mogućnost akumulacije zbog povećanja zapremine mliječnih kanala. Postoji i teorija da su stanice tkiva dojke tijekom dojenja izmijenjene na taj način da nisu podložne mutacijama koje izazivaju rak. Iako nisam našla objašnjenje za ovu pojavu, čini se da se rizik smanjuje i kod žena koje su, kao bebe, bile dojene dulje.

Smanjili smo rizik, jesmo li sada sigurni?

Naravno da nismo. Rizik jest smanjen, ali vjerojatnost je daleko od nule. Najvažnije (i najlakše) što za sebe možete uraditi (i morate redovito raditi) je samopregled dojke. Rak dojke je izlječiv. Operacija, kemoterapija, hormonska terapija… različiti vidovi liječenja koji s manjim ili većim uspjehom liječe oboljele od raka dojke, svi u osnovi imaju rano otkrivene simptome i potvrđene promjene na tkivu. Ako ne znate kako se obavlja samopregled dojke, pročitajte ovdje upute. Pozdrav, Lana