Arhive oznaka: bezbjednost na internetu

Facebook za početnike

Da ste me prije dva mjeseca pitali kako znam da sam odrastao, odgovorio bih vam da je to zato što sam jednog poslijepodneva došao baki na ručak, rekao da nisam gladan, a ona nije pokušala natjerati me da jedem. S obzirom na to da ovaj tekst pišem na dva metra od Xboxa koji nisam uključio dva mjeseca, posve sam siguran da znam da sam odrastao zato što više ne igram igrice.

Prve igrice igrao sam još tamo 1995. godine kad se stric vratio iz Rusije i kupio mi Pentium 286. U isto vrijeme dobio sam Komodor 64. Nedavno sam u podrumu naišao na tu starudiju i iskreno da vam kažem, pitam se kako sam ga ikad uspio pokrenuti kao klinac. I zašto odmah nakon toga nisam izmislio lijek za rak, omogućio ljudima da žive na Mjesecu i naučio uključiti perilicu. Nakon toga sam se noću iskradao iz kreveta da bih na maminom uredskom računalu igrao igrice, a onda sam dobio svoj, koji, kao ni onaj posle njega, nije bio dovoljno snažan da pokrene sve igrice.

U biti, sve za čim sam čeznuo kao klinac, a nikad nisam dobio, bila je igraća konzola. Znate za čim sam još čeznuo nekoliko godina? Za mobitelom. A onda sam ga na kraju sedmog razreda dobio, tek nakon što su svi ostali u razredu već imali mobitel. Lažem, jedan prijatelj dobio ga je poslije mene, njegovi su bili još rigorozniji.

Upravo zbog svih tih činjenica mislim da sam apsolutno pozvan da slobodno vrijeme ovaj tjedan potrošim u raspravu jesu li društvene mreže za djecu ili ne.

Prije nego što me zaustavite i kažete: “Čekaj, čekaj, kako smo od Mortal Kombata i telefona s polifonim melodijama došli do djece i društvenih mreža?“, dopustite mi da vas podsjetim kako vaše dijete ili mlađi brat ili sestra bolje znaju od vas koristiti android i da su se rodili s računalom. Svladali su igricu i sada im je potreban prelazak na višu razinu.

Tehnologija napreduje svakim danom sve više i više. Više ne čekam cijeli dan da se skine pjesma, a onda mi sljedeći mjesec starci ukinu džeparac zbog enormnog telefonskog računa, nego skidam dva filma, slušam glazbu preko interneta i kucam tekst u isto vrijeme.

Današnjim klincima računalo je standard, mobitel imaju od prvog razreda, ali se koplja još uvijek lome oko društvenih mreža. Tu prije svega mislim na Facebook. Da budem iskren, ne bih bio u koži današnjih roditelja.

Previše je pitanja na koja treba odgovoriti.

Posve prirodno, prvo pitanje moglo bi glasiti: “Mogu li djeca napraviti profil na Facebooku?“.

Roditelj se ovdje nađe u teškoj dvojbi. Prije svega, što je to Facebook? No, pretpostavimo da znate o čemu govorim, ipak ste ovaj tekst našli na internetu. Dakle, najprije treba postaviti pitanje godina. Koliko sam uspio shvatiti, 13 godina je kritična granica. Znači, ako dijete zna homologni niz alkana i Coulombov zakon, posve je u redu da ima pristup društvenim mrežama. A ako ne zna, onda treba učiti, a ne da visjeti po društvenim mrežama, reklo bi se.

Prvo u čemu se roditelj može prevariti jest da misli kako će ga dijete poslušati. Znate što, ja sam znao otići u Sega klub, a da moja majka misli da sam kod Marka. Čak smo imali i super foru i javljao sam joj se s fiksnog telefona. Dok nije tražila da se javi Markova mama, mi smo već odigrali sve igrice. Naravno da mi je u šestom razredu bilo zabranjeno noću se sanjkati ulicom kojom voze automobili, ali i to sam radio. Pa zašto onda netko kome roditelj kaže da ne smije imati profil na Facebooku ne bi otvorio profil? Baš iz inata? Laganje roditeljima ne postoji od jučer. Kao ni stav “moje dijete to nikad ne bi učinilo“, dragi roditelji.

Pa dobro, onda bi trebalo sjesti s djetetom i napraviti mu profil. Ali što kad ste vi tehnološki obrazovani toliko da znate odigrati Spider neboder na računalu? Za početak, raspitajte se. Postoje broje razine zaštite na Facebooku. Blokade. Pravila privatnosti. Lista prijatelja.

Znam što vam prvo padne na pamet kad netko spomene da mu dijete ima profil na internetu: bankarski službenik koji tijekom dana ljubazno na šalteru kuca naloge, a noću sjedi u mračnom kutu kuće i dopisuje se s osnovcima u ime Hrvoja iz šestog dva. Lik koji će se samo mjesec dan poslije naći u crnoj kronici svih dnevnih listova i na naslovnici svih portala. Čovjek kojeg će ljudi koji ga poznaju opisati kao dobrog susjeda, nekoga tko je uvijek bio spreman pomoći, smjernog, odmjerenog i uglađenog čovjeka. Uvijek bude tako.

Postoji rješenje za to, vjerujte mi. I prilično je jednostavno, iako je ovaj svijet puno kompliciraniji, pa možda zato pravilo treba samo malo korigirati:

Nikad ne razgovaraj s nepoznatom osobom, niti je prihvaćaj za prijatelja.

Ako se sve mjere zaštite podese kako treba, kao što sam ja napravio trinaestogodišnjoj sestri, a dijete odgoji tako da bira s kim će kontaktirati, a s kim ne, Facebook postaje sve ono što djetetu današnjeg uvrnutog vremena treba: igraonica, sastajalište, mjesto gdje će vidjeti simpatiju, naći informacije, pisati domaći rad, mjesto gdje se ogovara, gdje se zakazuje tuča poslije škole i sve ostalo što spada u folklor koji smo svi prošli u đačkom dobu.

Naravno, postoji i druga mogućnost, da iz ovih stopa krenete do računala, iščupate ga iz zida i bacite u kantu. A onda isto učinite i s tabletom. I s mobilnim telefonom. Ali internet ne možete isključiti.

Zato se pridružite. Pobijediti nećete sigurno. Budite prijatelj svom djetetu. Znam da je preteško i da morate biti cool za tako nešto i zato ću vam dati odličan savjet za početak: nikad ne pitajte za zdravlje rodbine iz Njemačke na profilnoj slici vašeg djeteta – dobro su i zdravo.

Prijavite se na naš newsletter