Arhive oznaka: bakterije

Bakterije, gljivice, virusi – mikrosastav vašeg kućanstva

Puno puta razmišljala sam o tome kako su neki predmeti u kućanstvu, kao i neki izvan njega, zapravo najprljavije stvari koju dodirujem. Kompjutor, telefon, daska WC školjke, šipka u javnom prijevozu… Koja su zapravo najrizičnija mjesta, ona na kojima imamo najviše šanse da dobijemo infekciju, koja vrve od mikroživota? Razbit ćemo neke mitove i upozoriti na neke istine na koje se ne obraća dovoljno pozornosti.

MIT: Kvaka na javnom WC-u je najprljavije mjesto

Uz to što većina ljudi pere ruke nakon korištenja WC-a, kvaka javnih WC-a nije pogodna podloga za razvoj bakterija.

ISTINA: Uredska oprema i radni stol su prljaviji od WC školjke.

Na prosječnom kompjuteru ima 400 puta više bakterija nego na WC školjki, samo zbog toga što se računalo daleko rjeđe čisti i pere negoli WC. Mobitel je još gori od kompjutera, a touch screen je itekako dobra podloga za bakterije i viruse. Ručka mikrovalne pećnice u kuhinji na poslu također je vrlo lijep izvor patogenih mikroorganizama. Generalno, sve te uređaje trebalo bi čistiti alkoholom ili nekim drugim odgovarajućim dezinfekcijskim sredstvom, barem jednom tjedno.

ISTINA: Od prljavog poda na javnim mjestima mogu se dobiti bradavice ili atletsko stopalo.

Virusi koji mogu izazvati bradavice na stopalima, kao i gljivice koje izazivaju atletsko stopalo, mogu se dobiti ako bosi hodate u svlačionicama, na bazenima i sličnim mjestima. Uvijek nosite papuče kako biste se zaštitili od tih neugodnih infekcija.

ISTINA: Spužva za pranje posuđa je prepuna bakterija.

Spužva je jedan od najzagađenijih predmeta u kući i sadrži milijarde bakterija, među kojima su i stafilokok i salmonela. Najbolje bi bilo svaki drugi dan oprati je u perilici posuđa (ako je imate), ili ubaciti na minutu u mikrovalnu. Između pranja pazite da spužvu ostavite na suhom, a definitivno je mijenjajte svaka tri tjedna.

MIT: Jastuk treba mijenjati što češće jer se u njemu nakupljaju bakterije.

Zapravo, nije mit da se u njemu nakupljaju bakterije, mit je da vam mogu naškoditi. Mijenjajte jastuk svakih pet do šest godina, ponajprije zbog udobnosti. Većina jastuka može se prati u perilici, pa bi to trebalo povremeno učiniti, a jastučnicu valja mijenjati jednom tjedno.

ISTINA: Na četkici za zube nalazi se velik broj bakterija, od kojih su mnoge one koje se nalaze u izmetu.

Jest užasno, ali je tako. Svaki put kad pustite vodu, bakterije se iz WC školjke razlete na sve strane po vašoj kupaonici. Idealno bi bilo držati spušten poklopac WC školjke prilikom puštanja vode, a četkicu držati što dalje, po mogućnosti u kupaonskom ormariću.

ISTINA: Ako redovito perete kupaonicu, u njoj se neće hvatati plijesan.

Plijesan koja se hvata po kutovima u kupaonici hrani se ostacima sapuna i masnoćom iz naše kože, a može izazvati alergijske reakcije, uključujući kašalj i glavobolju. Njezino stvaranje može se spriječiti redovitim pranjem kupaonice. Sve u kupaonici mora se prati: kada, tuš kabina, pločice, zavjesa. Ako se plijesan već pojavila, upotrijebite neko dezinfekcijsko sredstvo.

ISTINA: Kad se oprano rublje zadrži u perilici dulje vrijeme, može se stvoriti plijesan.

Da bi se stvorila prava plijesan, rublje treba odstajati u perilici oko 24 sata. Međutim, i prije toga može se osjetiti neugodan miris, koji je najčešće posljedica stvaranja plijesni. Ako i nakon dodatnog pranja rublje neugodno miriše, možda je vrijeme da očistite perilicu od gljivica. Trebalo bi jednom mjesečno pustiti praznu perilicu da radi, na vrućem programu i s razblaženom varikinom, a ne preporučuje se ni da je zatvarate između pranja.

ISTINA: Šminka je puna bakterija.

Dok se šminkate, svaka četkica koja dodirne vaše lice, usne, oči, s vaše kože preuzme dio bakterija, koje se zatim vraćaju natrag u bočicu, tubu, pakiranje. Pri sljedećem korištenju opet ih nanosite na lice, pa mogu izazvati bubuljice ili infekciju oka. Trebalo bi čistiti četkice za šminkanje jednom tjedno. Iz tube uvijek istisnite najprije na ruku (koju ste prethodno oprali), pa tek onda nanosite na lice. Bacite šminku nakon tri mjeseca upotrebe.

MIT: Novac je najviše kontaminiran bakterijama.

Općenito gledano, novčanice su suhe i nisu dobra podloga za razmnožavanje bakterija. To ne znači da su novčanice čiste, nego samo da, za razliku od mnogih gore nabrojanih stvari, ne predstavljaju primaran izvor zaraze.

Iako mnoga kućanstva koriste antibakterijska sredstva umjesto standardnih dezinfekcijskih sredstava, nisu se pokazala kao uspješnija u prevenciji bolesti, osim ako netko u kući nije bolestan. Takva sredstva mogu uzrokovati i pojavu rezistentnih sojeva bakterija, pa mnogi stručnjaci ne preporučuju njihovo korištenje, osim u specifičnim slučajevima.

Istaknuta slika:  nosha via Foter.com / CC BY-SA

Aloe vera – kraljica ljekovitih biljaka

Biljka koja nosi epitet „kraljice ljekovitih biljaka“ zaslužila je da joj posvetimo nekoliko redova na ovom blogu. Prije nego što se pozabavimo njezinim djelovanjima, upoznajmo se najprije s ovom čudesnom biljkom i njezinim porijeklom.

Aloe vera je niska i zeljasta biljka. Karakteristična je izgleda zbog dugih špicastih, bodljikavih listova nepravilnih rubova. Iako djeluje kao biljka mesožderka, ona je, naprotiv, biljka kojoj je vrlo malo potrebno za opstanak – sunce i dobar teren. A u to se uklapaju Karibi, Meksiko i Barbados. Nije ni Aloe vera naivna. Zna ona izabrati gdje će rasti.

Upravo je po mjestu pronalaska, ali i znanstveniku Milleru, koji ju je otkrio, dobila ime. Dakle, predstavljam vam gospođu Aloe Barbadensis Miller.

Sigurno ste već čuli da se koristi u prevenciji različitih bolesti. Da zaslužno nosi epitet „eliksir dugovječnosti“ dokazuje i nekoliko istinitih priča. Naime, jedna ruska dama bolovala je od raka materice. Kako sedamdesetih godina 20-og stoljeća medicina nije bila dovoljno napredna, doktori su odustali od njezina liječenja. Ona se okrenula alternativnoj medicini i upravo predmetu naše priče – Aloe veri. Nakon nekoliko mjeseci korištenja soka ove biljke, rezultati gospođe Marije pokazali su čudo – Aloe vera ju je izliječila.

U davna vremena Aloe vera smatrala se svetom biljkom i nije bila svima dostupna. Koristili su je faraoni, Napoleon, Aleksandar Makedonski, Kleopatra, Kristofer Kolumbo i mnogi drugi. Da je neizbježan lijek, potvrđuje i činjenica da su 1969. godine astronauti koji su sletjeli na Mjesec u svemirskom brodu nosili sa sobom kremu od Aloe.

Idemo se pozabaviti njezinim imenom i sastojcima. Latinska riječ Aloeh znači „izuzetno gorka tvar“,  što upućuje na žutu tekućinu, odnosno mlijeko gorkog ukusa koje Aloe vera sadrži u listovima. Njezini cvjetovi su žute i crvene boje. Zanimljivo je da pripada obitelji ljiljana.

Jeste li znali da postoji više od 250 vrsta aloe, ali su samo četiri ljekovite?

Znanstvenici su godinama istraživali njezine sastojke i došli do podatka da sadrži više 240 hranljivih i ljekovitih sastojaka. U Aloe veri nalaze se vitamini, minerali, polisaharidi, aminokiseline i enzimi. Zbog svih navedenih sastojaka, očigledno je da pomaže u jačanju otpornosti organizma i imunološkog sustava. Njezina želatinasta masa iz listova dubinski prodire u tkiva i pomaže imunom sustavu da prepozna strana tijela, koja zatim uklanja iz organizma. Želatina iz Aloe vere može se koristiti izvana i iznutra. Odlična je za zarastanje rana, osobito u usnoj šupljini.

Smatra se da je ova biljka hranljiva za svaku stanicu čovjekova organizma. Preventivno djeluje protiv bakterija i gljivica. Upravo zbog svog djelovanja, farmaceutski stručnjaci u pripravi MultiGyn proizvoda kao temelj su koristili posebnu vrstu Aloe Barbadensis Miller. Kad je intimna njega posrijedi, izuzetno je važno koje preparate ćemo koristiti. Iako mislimo da smo zaštićene i da se nama nikad ne može pojaviti kandida ili neka druga ženska muka, realnost je posve drukčija. Ako ste već probale proizvode na bazi Aloe vere, onda znate kakav utjecaj ima na sluznicu.

Kao što rekoh, Aloe vera može se i piti. Njezin je sok sve češće u upotrebi, a nije rijetko i da se koristi u prehrani. Da biste napravili sok, pratite sljedeći recept:

Aloe vera sok
Photo credit: Ruth and Dave via Foter.com / CC BY

S biljke koja je stara od jedne do pet godina uzeti do 300 g listova i dobro ih samljeti (može se naći i u biljnim ljekarnama). Dobivenoj smjesi dodati 1 litar crvenog vina, 500 gr kave, 2 jušne žlice meda i 500 ml medicinskog alkohola. Kad sve dobro izmiješate, ulijte u tamnu staklenu bocu umotanu u aluminijsku foliju i ostavite da odstoji pet dana na tamnome mjestu. Na početku uzimajte pet dana po žlicu smjese, i to dva sata prije svakog obroka (tri puta dnevno). U idućim danima uzimajte malo više od jedne žlice, ali sat vremena prije obroka. Tako nastavite tijekom tri tjedna, a obvezno svakoga petog dana iscijedite koliko vam je potrebno za tjedan dana iz tekućine u kojoj stoji. Ostatak ostavite u istoj boci na tamnome mjestu. Nije preporučljivo da se ovaj prirodan lijek uzima dulje od dva mjeseca.

Na internetu možete pronaći i mnoge recepte za maske za kosu na bazi Aloe vere, sokove za mršavljenje, kreme za lice, kao i smoothieje.

Do sljedećeg posta, pozdrav!

Istaknuta slika: Aloe Vera plants, Maundays Bay at Cap Juluca, Anguilla | troy mckaskle | CC

Kako da vas prehlada zaobiđe ove jeseni

Svake godine jesen u našoj obitelji obilježe gomile maramica, kapi za nos i neprekidno kuhanje čajeva. Da je slična situacija i u ostalim domovima, znam po promuklim glasovima i šmrcanju koji dopiru iz telefonskih slušalice. Hladni kišoviti dani uglavnom nas natjeraju da se zavučemo u udobnost vlastitog doma i natenane odbolujemo tu dosadnu prehladu. Jesen je vrijeme kad bakterije i virusi caruju i bolesti su neizbježne, osobito ako savjete o prevenciji shvaćamo olako.

Svi mi na sebi (i u sebi) imamo milijune mikroorganizama koji većinu vremena provode živeći s nama u stanju prešutna mirovnog sporazuma. Međutim, nije potrebno puno da se taj sporazum prekrši, pa bakterije i virusi krenu u ofenzivu. Dovoljno je da nam obrambene snage imuniteta malo opadnu, ili da broj mikroorganizama u našem okruženju izmakne kontroli, i eto nama prave pravcate bitke s temperaturom, bolovima i kašljem umjesto naoružanja. Još ako budemo uporni u želji da se junački održimo na nogama umjesto da uzmemo nekoliko dana za “odležavanje”, naše tijelo prije ili kasnije popusti i umjesto dva-tri dana prehlade dočeka nas nekoliko tjedana dosadne infekcije koja nas dugo nakon što nas napusti ostavlja slabima i ošamućenima. Uz to što sami sebi otežavamo oporavak, napuštanjem kuće pretvaramo se u pokretni rasadnik zaraze, dovodeći ljude oko sebe u rizik od obolijevanja.

Kako držati mikroorganizme pod kontrolom?

Mnogi ljudi skloni su ekstremnom ponašanju, pa počnu mahnito dezinficirati sve što im dođe pod ruku. Takvo ponašanje nema puno smisla, jer na taj način čine medvjeđu uslugu i sebi i svojoj obitelji – organizam koji živi pod staklenim zvonom nema priliku izgraditi snažnu barijeru i samim tim, kad se suoči s prvim agresorom, nema mehanizme obrane i lako podliježe infekciji. Dakle, higijena da, ali bez pretjerivanja, molim!

Osnovno pravilo, koje će vas vrlo učinkovito zaštititi, je često pranje ruku. Dovoljan će biti običan sapun, nikakva antibakterijska čuda. Ruke posušite ručnikom, koji je potrebno često mijenjati (imajte u vidu da su ručnici i kuhinjske krpe najprljaviji predmeti u našim kućanstvima – prljaviji čak i od zahodske školjke!) ili, ako u javnom toaletu, papirnatim ubrusima, a ne pod sušilom s vrućim zrakom. Oni samo cirkuliraju prljav zraka i razbacuju mikroorganizme okolo, pa vaše ruke nakon sušenja nisu tako čiste kao što mislite.

Nosite sa sobom papirnate i vlažne maramice. Papirnate za kašljanje, šmrcanje, elegantno rješavanje problema nosnih izlučevina, a vlažne za situacije kad pranje ruku nikako nije izvedivo. U takvim prilikama može pomoći i gel za dezinfekciju ruku. Ipak, imajte na umu da ova rješenja nisu tako učinkovita kao dobro staro pranje ruku.

Kad brišete prašinu u kući, sjetite se točaka koje se često dodiruju prljavim rukama, kao što su kvake, ručke na vodokotliću, ručice na ormarima, poklopci na kantama za smeće i slično. Dobro je povremeno dezinficirati ta mjesta alkoholom ili vodom u kojoj je otopljeno nekoliko kapi eteričnog ulja čajevca.

Pomognite svom imunološkom sustavu da ojača – hranite se pravilno. Bavite se tjelovježbom. Provodite vrijeme na svježem zraku. Znam da ste ovo čuli tisuću puta, dovoljno da oguglate i ne shvatite ove preporuke ozbiljno, ali ovi savjeti doista imaju velik utjecaj na vaše zdravstveno stanje. Ako se već ne možete natjerati da izađete vani po hladnom vremenu, barem redovito provjetravajte kuću. Rublje perite na minimum 60° C i sušite vani kad god je to moguće, “da ga sunce vidi”. Skidajte obuću prije nego što uđete u kuću, a ako imate psa, obvezno mu obrišite šapice nakon šetnje.

Imate li i vi dobar savjet za preživljavanje sezone prehlada? Podijelite ga s nama!

Do sljedećeg druženja,
čuvajte se.

Ljubica

Istaknuta fotografija: seanmfreese / Foter / CC BY

Bakterija – od čega smo to uistinu sazdani?

Sjednite i udobno se smjestite, moram vam priopćiti nešto vrlo ozbiljno.

Devedeset posto genetskog materijala koji nosimo u sebi zapravo ne pripada našim stanicama. Devedeset posto nas zapravo čine mikroorganizmi – bakterije, gljivice i druge stanice koje nisu humanog podrijetla. Ti organizmi žive u nama, na nama i od nas, predstavljajući našu fiziološku floru – kompleksnu smjesu živih organizama koji, i u dobru i u zlu, utječu na naše zdravlje, nekad nam pomažući u borbi protiv izazivača bolesti, a katkad uzrokujući neko akutno ili kronično oboljenje.

Otkud sad to?

Nove metode identifikacije mikroorganizama, kao što su PCR tehnike, mogu, za razliku od klasičnih metoda kultivacije u Petrijevoj zdjelici, identificirati mnogo više bakterija nego što smo mislili da je moguće. To je dovelo do nekih fantastičnih zaključaka, ali i pitanja.

  • Prostorije koje su smatrane posve sterilnima, kao što su NASA-ine čiste sobe u kojima se sastavljaju svemirske letjelice, zapravo sadrže nevjerojatan broj različitih mikroorganizama. Što mislite koliko smo takvih poslali na Mjesec, ili možda Mars?
  • Bakterije uspijevaju preživljavati u za život nemogućim uvjetima: pod tlakom, u ekstremno visokim ili niskim temperaturama te izložene intenzivnom zračenju.
  • Neke bakterije, otkrivene u smrznutim slojevima zemlje starima i do 30.000 godina, pokazuju rezistentnost na antibiotike. To znači da antibiotici ne uzrokuju stvaranje rezistencije, nego njezino širenje među mikroorganizmima. Naravno, Darwin je posve ispravno zaključio kako će najotporniji primjerci nastaviti svoju vrstu, a manje otporni izgubit će utrku s evolucijom.
  • Tjelesne tekućine za koje smo nekad smatrali da su sterilne, danas znamo da sadrže mikroorganizme (krv, primjerice). Tko bi rekao?!
  • Bakterije koje su se mogle naći samo u „iznimno teškim uvjetima“ otkrivene su na pojedinim protetičkim elementima, kao što je umjetni kuk. Idealna temperatura za rast i razvoj tih bakterija je iznad 80 stupnjeva Celzijevih.
  • Svatko od nas ima jedinstven koktel patogenih (i fizioloških) mikroorganizama u sebi. On je toliko specifičan da bismo ga mogli nazvati bakterijskim otiskom prsta. Bakterijska flora u usnoj šupljini ili u intimnom području u tolikoj je mjeri raznovrsna da se „ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep“. To znači da su bolesti poput bakterijske vaginoze izazvane poremećenom ravnotežom mikroorganizama, nikako samo jednom vrstom bakterija, a primjena antibiotika može samo pogoršati tu neravnotežu. Zato se za tretiranje bakterijske vaginoze preporučuje primjena probiotika umjesto antibiotika.

Koliko su mikroorganizmi važni i zašto ih dosad nismo bolje proučili?

Yersinia pestis
Photo credit: NIAID / Foter / CC BY

Kad ste pročitali da 90 posto našega genetskog materijala zapravo ne nosi naš genetski kod, možda ste pomislili: „Te bakterije sigurno imaju veći genetski materijal u odnosu na svoju masu, na veličinu svojih stanica, inače bi bile vidljive okom, kad ih je već u tolikom broju“.

Evo još jednoga zapanjujućeg podatka: trećinu ukupne biomase na zemlji čine mikroorganizmi.

Kao što smo već rekli, PCR metode detekcije omogućile su nam da dođemo do golemog broja podataka o bakterijama, gljivicama, virusima, a ti podaci doveli su do toga da smo samo uspjeli produbiti vlastito neznanje.

Poznavali smo prethodno i uspjeli klasificirati do oko 80.000 vrsta. Sada, ne samo da postoji pretpostavka o postojanju više od 3.000.000 vrsta, nego se i termin „vrsta“ u kontekstu mikroorganizama polako ukida! Zapravo, dokazano je da bakterije u tolikoj mjeri lako i brzo razmjenjuju svoj genetski materijal i da mogu nositi karakteristike brojnih poznatih vrsta odjednom. Biste li vi organizam s takvim svojstvima klasificirali kao novu vrstu ili jednostavno odustali od takvih pokušaja?!

U istraživačkom svijetu spoznali smo i to da onaj tko misli da pozna bakterijski životni ciklus – mora učiti dalje.

Izazivaju li bolesti ili upravljaju našim emocijama?

Zahvaljujući gospodinu Kochu i njegovim postulatima, mnoge akutne bolesti su godinama, neke i desetljećima, uspješno tretirane. Ipak, nova otkrića pokazuju da nije sve tako crno-bijelo kao što je Koch pretpostavljao. Naime, nakon izlječenja akutne bolesti, bakterijska flora može ostati u takvom stanju da modificira imunološki odgovor i izazove povratak bolesti u kroničnom obliku.

To nije sve. Dokazano je da su mnoge bolesti izazvane jednostavnim disbalansom (poremećajem ravnoteže) mikroorganizama, kao što je slučaj s bakterijskom vaginozom, pa bi ovdje Kochov pristup liječenju bio neispravan.

A za kraj moram vam prepričati jedan vrlo zanimljiv eksperiment, a vi sami dokučite poantu.

Petri šolje
Photo credit: GoodNCrazy / Foter / CC BY

Eksperiment se provodio na vinskim mušicama i sastojao se iz sljedećeg:

Mušice su podijeljene u dvije grupe. Jedna je uzgajana u zaštićenim uvjetima melasom, a druga škrobom.

Nakon određenog vremena, grupe su pomiješane. Obje su pokazale da isključivo preferiraju partnera za parenje iz skupine kojoj pripadaju – „melase mušice“ parile su se isključivo s drugim „melasa mušicama“ i obratno. Takvo ponašanje mušica pojavilo bi se nakon jedne generacije mušica, a održavalo sljedećih 37 generacija!

Nakon primjene antibiotika, ta bi se probirljivost izgubila, što upućuje na bakterijsku pozadinu njihova ponašanja.

Pa, vi sada razmislite…

Toliko od mene za danas,

lijep pozdrav,

Lana

Reference:

Istaknuta slika: NIAID / Foter / CC BY

Antibioticima protiv prehlade

Uvijek kad čujem ovu rečenicu, naježim se. Farmaceut u meni zavrišti i jedva suzdržanim glasom počnem objašnjavati koliko je loša takva primjena antibiotika, kako za počinitelje, tako i za ljude oko njega. Iako sam svjesna činjenice da mnogi od nas primjenjuju antibiotike u borbi protiv prehlade.

Jesen je doba kad se na prvi znak prehlade svi bacamo na peniciline i cefalosporine kao da su bombončići za osvježenje daha. Kad počnemo šmrcati, kihati i kašljati, osjećati malaksalost ili „kao da nas lovi prehlada“ (što je rečenica koja služi kao univerzalni način za opis intuitivna predosjećaja nadolazećeg stanja) starta službeno otvaranje kućne ljekarna. Svako je kućanstvo posjeduje. Nekih kućnih zaliha lijekova ne bi se posramila ni omanja ljekarna jer sadrži sve – od tableta protiv dijareje preko kutije za prvu pomoć, pa sve do pola kutije amoksicilina koju je otac načeo još onda kad je imao upalu krajnika. I onda, kad osjetimo da nas „lovi prehlada“, a mi ne smijemo sebi priuštiti da se razbolimo jer nas čeka ozbiljan poslovni sastanak, ispit ili prijateljičina svadba, posežemo za istom tom kolekcijom i hvatamo se za prvi antibiotik koji nam se učini namjenskim.

Dragi moji, vrijeme je da stanemo na kraj nepotrebnoj primjeni antibiotika.

Objasnila bih vam najprije zašto je primjena antibiotika za prehladu u svojoj osnovi, zapravo, besmislena…

Antibiotici
Photo credit: Sheep purple / Foter / CC BY

Antibiotici su fenomenalna grupa lijekova koja uništava bakterije ili ih sprječava u njihovu razmnožavanju. Antibiotici to čine različitim mehanizmima – neki uništavaju membranu ili zaštitni zid bakterijskih stanica, drugi sprječavaju bakterije pri sintezi prijeko potrebnih proteina ili ometaju aktivnost bakterijskih enzima.

Kojim god se mehanizmom koristili, učinak je uvijek isti – antibiotici uništavaju bakterije.

U čemu je onda problem?

Problem je u tome što prehladu ili gripu ne izazivaju bakterije nego virus. Pitanje koje slijedi je – a što se događa onda s virusom ako ga tretiramo antibiotikom?

Odgovor je- apsolutno ništa.

Što je najgore, primjena antibiotika za tretiranje virusne infekcije neće dovesti samo do izostanka efekta, nego sa sobom može donijeti i ozbiljne posljedice. Naime, svaki put kad krenete s terapijom antibiotika, a potom, čim se osjetite bolje, prekinete terapiju, samo dajete priliku bakterijama u tijelu da se suoče s krvnim neprijateljem i tako razviju mehanizme da mu se odupru. Tako se razvija rezistentnost bakterija, koje samo čekaju da vam imunitet opadne i da mogu krenuti u ofenzivu.

I tu nastaje problem. Naime, antibiotik koji ste dosad koristili gubi djelotvornost i zato trebate neki jači lijek. To znači da infekcija može trajati dulje nego inače ili se čak može pogoršati.

Nažalost, takvo neodgovorno uzimanje antibiotika dovelo je do toga da smo gutanjem penicilina bez kontrole i logike stvorili superrezistentne sojeve bakterija protiv kojih malo što možemo poduzeti. Sljedeći je korak možda nastanak superbakterije koja neće reagirati ni na jedan postojeći lijek.

Kako spriječiti izlaganje sebe i ljudi oko sebe povećanom riziku od oboljenja?

Antibiotike uzimajte samo onda kad ih prepiše liječnik. Obična prehlada ne zahtijeva njihovu primjenu, kod gripe i prehlade najdjelotvornije pomaže topla juha, šalica čaja i krevet. Nema bržeg rješenja.

Ako vam liječnik prepiše neki lijek, prethodno pomno pročitajte njegovu uputu za primjenu i konzultirajte se s liječnikom ili ljekarnikom kad ga je najbolje konzumirati, prije ili poslije obroka, uz koju vrstu tekućine, pitajte postoji li neko posebno pravilo prehrane dok ste na terapiji i slično… Nikako nemojte konzumirati alkohol dok ste pod terapijom antibiotika zato što tako smanjujete aktivnost lijeka.

Ne smijete prekidati terapiju čim se osjećate bolje, tako ćete samo razviti rezistenciju na lijek.

Toliko od mene za ovaj put, a vi sljedeći put kad vam baka ponudi neki antibiotik iz svoje ljekarne, jer vas je zagreblo po grlu, objasnite joj da vam tako samo čini medvjeđu uslugu.

Ljubica

Istaknuta fotografija: superhua / Foter / CC BY

Kako zaobići prehladu?

Moja obitelj tijekom jeseni redovito se „druži“ s gomilom rupčića, kapima za nos, sprejevima za grlo i litrama kuhanog čaja. Da je situacija slična i u ostalim domovima, znam po promuklim glasovima i šmrcanju koji dopiru do mene. Hladni i kišoviti dani uglavnom nas tjeraju da se zavučemo u udobnost vlastitog doma i u potpunosti preležimo tu dosadnu prehladu. Jesen je vrijeme kad bakterije i virusi caruju i oboljenja su česta, posebno ako olako shvaćamo savjete o prevenciji.

Svi mi u sebi (i na sebi) nosimo milijune mikroorganizama, koji su uglavnom u simbiozi s nama, u stanju prešutnog mirovnog sporazuma. Međutim, ne treba mnogo da se ovaj sporazum prekrši i da bakterije i virusi krenu u ofenzivu. Dovoljno je da nam obrambena snaga imuniteta malo popusti ili da broj mikroorganizama u našem okruženju uzmakne kontroli, pa da krene prava bitka s temperaturom, bolovima i kašljem. Ako se u takvom stanju odlučimo junački držati na nogama, odrađujući svakodnevne obveze, umjesto da odležimo, naše će tijelo, prije ili poslije, izgubiti bitku. Umjesto dva tri dana prehlade, očekuje nas dulje razdoblje dosadne infekcije koja će nas, nakon što ozdravimo, ostaviti iscrpljenima i ošamućenima. Uz to što sami sebi otežavamo oporavak, napuštanjem kuće u stanju pokretnog rasadnika zaraze i ljude oko sebe izlažemo riziku od obolijevanja.

Kako držati mikroorganizme pod kontrolom?

Higijena
Photo credit: gagilas / Foter / CC BY-SA

Mnogi ljudi prolaze ekstremne situacije u pokušaju da se zaštite od mikroorganizama, pa mahnito dezinficiraju sve što im dođe pod ruku. Takvo ponašanje nema previše smisla jer samo činite medvjeđu uslugu sebi i svojoj obitelji. Jer organizam koji živi pod staklenim zvonom nema priliku izgraditi snažne imunološke barijere i ne uspijeva razviti mehanizme obrane od virusnih agresora, te lako podliježe infekcijama. Dakle, higijena – svakako, ali bez pretjerivanja!

Osnovno pravilo koje će vas vrlo učinkovito štititi od bolesti je redovito pranje ruku. Dovoljan će biti običan sapun, nikakvi antibakterijski „supersapuni“. Obrišite dobro ruke nakon pranja suhim i čistim ručnikom (imajte na umu da su ručnici i kuhinjske krpe najprljaviji predmeti u našem kućanstvu – prljaviji čak i od WC školjki – pa ih stoga redovito zamjenjujete čistima). Na javnim toaletnima koristite papirnate ubruse, radije negoli sušila s vrućim zrakom. Oni samo pospješuju cirkuliranje onečišćenog zraka i raspršivanje mikroorganizama uokolo, pa vaše ruke nakon ovakvog sušenja i nisu baš tako čiste kao što ste mislili.

Javni WC
Photo credit: m01229 / Foter / CC BY

Sa sobom uvijek nosite papirnate i vlažne maramice. Papirnate za kašljanje, šmrcanje i drugo elegantno uklanjanje nosnih izlučevina, a vlažne će vam poslužiti kad pranje ruku nikako nije izvedivo. U takvim će prilikama koristiti i gel za dezinfekciju ruku. Ipak, imajte na umu da niti jedan od ovih sredstava za čišćenje ruku nije toliko djelotvoran kao dobri stari sapun i voda.

Dok brišete prašinu u svome domu, uvijek pazite na mjesta za koja znate da se često dodiruju prljavim rukama, kao što su: ručke na vratima, na vodokotliću, ručice na ormarima, poklopci na kantama za smeće i slično. Dobro je povremeno dezinficirati ih alkoholom ili vodom u kojoj je rastvoreno nekoliko kapi ulja čajnog drveta.

Pomozite svome imunološkom sustavu da ojača – hranite se ispravno i bavite se nekom fizičkom aktivnošću koja vam odgovara. Provodite vrijeme na čistom zraku. Znam da ste ove savjete čuli već tisuću puta, dovoljno da posve oglušite na njih, ali oni vam uistinu mogu pomoći u održavanju zdravlja. Ako se, pak, ne možete natjerati izaći van na hladnoću, barem redovito provjetravajte dom. Rublje perite na 60 stupnjeva i sušite ga vani, da vidi sunca, ako imate uvjete za to. Obvezno se izuvajte prije ulaska u kuću, a ako imate psa – obrišite mu šapice nakon šetnje.

Imate li i vi neki dobar savjet za preživljavanje sezone prehlada? Ako imate, podijelite ga s nama!

Do sljedećeg druženja,

budite sretne i zdrave!

Ljubica

Istaknuta slika: NickNguyen / Foter / CC BY-SA

 

Seks u vodi

Seks u moru ili bazenu, pod otvorenim nebom okupanim mjesečinom ili možda u jacuzziju pri svjetlosti svijeća? Sve smo te slike susretali u filmovima, no je li sve baš tako lijepo kako se u filmovima prikazuje?

Pružit ću vam mali uvid u to kako seks u vodi zapravo izgleda i vjerojatno vam srušiti iluzije o romantičnoj ljetnoj noći. Pa krenimo…

Trenje

Kao prvo, svima nam je poznato da se tijekom seksa luči velika količina sekreta koja služi podmazivanju vaginalne sluzokože, kako bi penetracija bila što ugodnija te da trenje ne ošteti vaginalno tkivo. Taj sekret se lako rastvara u vodi pa se prilikom kupanja u bazenu, moru ili kadi brzo spere s vagine. Ovo može utjecati na osjećaj ugode pri spolnom činu. Spolni čin može biti manje ugodan, čak i bolan, a može dovesti i do oštećenja sluzokože, kako vaginalne, tako i sluzokože penisa.

Osim toga, ukoliko koristite kondom, imajte u vidu da trenje i morska voda mogu oštetiti prezervativ pa je njegova funkcija u zaštiti od trudnoće i spolno prenosivih bolesti uveliko smanjena.

Nije vam dovoljno? Onda čitajte dalje…

Bakterije pod lupomBakterije

Morska voda ( a riječna i jezerska voda još i više) sadrži mnoštvo mikroorganizama koji mogu biti štetni ukoliko uđu u vaginu. Prilikom uobičajnog kupanja u moru, vagina je relativno zatvorena kupaćim gaćicama koje ju štite. Međutim, penetracijom se mnoge od ovih bakterija mogu lako prenijeti u vaginu. Pa vi ponovno razmislite sljedeći put kada pomislite na romantiku u bazenu dok nikoga nema oko vas. Bazenska voda sadrži i visoku razinu dezinficijenasa, obično na bazi klora, koji mogu našteti vašoj prirodnoj vaginalnoj flori, a uništavaju i laktobacile pa se kao posljedica spolnog odnosa u bazenskoj vodi mogu javiti i vaginalne infekcije.

Smatrate da se možete nositi s blažim infekcijama? Uostalom, čemu naši proizvodi služe, nego da pomognu u tome. No, to nije sve- čitajte dalje…

Sigurnost

Velika je vjerojatnost da ćete se ozlijediti koji put ukoliko se odlučite na seks u običnoj, maloj kadi.

Priznajmo: neudobno je, tijesno i poprilično sklizavo. Ja, primjerice, vrlo lako dobivam modrice na tijelu pa sam uvjerena da bi takva akcija kasnije izazvala sumnjičave i upitne poglede mojih prijatelja. Pretpostavljam da je velika jacuzzi kada primjerenija za ovaj tip akcije, no mlazevi vode mogu prouzrokovati sklisko dno i kad nema sapunice.

Česma u kupatiluA ukoliko mislite da ćete sve iznad navedene probleme pri vođenju ljubavi u vodi riješiti dobrim seksom pod tušem, samo pomislite na onaj sklizav pod i kolike su šanse da se oboje poskliznete pod tušem. Da bi se to ipak spriječilo, osim sigurnoga poda, potrebno je imati i mnogo snage u mišićima te se zato nemojte iznenaditi upali mišića nakon ovakve aktivnosti pod tušem, a to je, iskreno, najmanje zlo: mnogi ljudi vole iskusiti tu slatku upalu mišića koju ne spominjemo da ne bismo potaknuli znatiželjna pitanja okoline. Ja se povodim za geslom: tko voli, nek izvoli.

Jasno je meni da ja uzalud sve ovo pišem jer zabranjeno voće je najslađe.

Budite samo vrlo oprezni te vam želim ugodnu zabavu. Imajte na umu naše proizvode koji vam mogu dobro doći pri tome.

Pozdrav, Lana

Uvodna slika: Capitan Giona / Foter / Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.0 Generic (CC BY-SA 2.0)

Najvažniji savjeti o osobnoj higijeni

Najbolji način zaštite od bolesti je održavanje osobne higijene. Mnogi od vas će, čitajući ovaj tekst, reagirati zgražanjem, pitajući se je li moguće da postoje ljudi koji te stvari ne znaju. O osobnoj higijeni uči se u obiteljskom domu, tako da se navike prenose s roditelja na dijete. Međutim, neke se stvari zaborave spomenuti ili se usput zagube. Jednostavno rečeno: roditelji neke higijenske navike prakticiraju, a djeca ih ipak ne usvoje. U ovo vrijeme strašnih vijesti o Eboli koje nam stižu iz Afrike, svi se počnemo pomalo bojati za svoje zdravlje. Zato, čuvajte se gripe i viroza: par dodatnih savjeta će svima dobro doći.

Česma u kupatiluRedovito perite ruke!

To je prvi i najvažniji način kako spriječiti prijenos infektivnih bolesti. Svatko bi trebao oprati ruke nakon odlaska na toalet, no ipak manje od 50 posto ljudi to uistinu i čini. Najprljavija točka u prosječnom kućanstvu upravo je ručica za povlačenje vode u vodokotliću.

Sunđeri za čišćenje domaćinstvaNemojte raditi više stvari odjednom

Ljudi obično upotrebljavaju istu spužvicu ili krpu za brisanje različitih kućanskih površina – radne površine, posuđa, daske za sjeckanje, itd… „Vidio sam kako neki ljudi takvom krpom i djeci brišu lice“, rekao je jedan mikrobiolog. Radi sprječavanja uzajamne kontaminacije, bitno je korištenje različitih proizvoda za čišćenje površina u kuhinji i kupaonici. Znači, u kuhinji često mijenjajte spužvice i krpe za pranje i brisanje.

Daske za sjeckanje dobro isperite nakon svake upotrebe. One osiguravaju toplu i vlažnu sredinu koja, zajedno sa zarobljenim ostacima hrane, čini povoljne uvjete za razmnožavanje bakterija. Bakterije posjeduju sposobnost brzog razmnožavanja te im broj može narasti i na milijune u nekoliko sati.

Peškiri na žici
RaSeLaSeD – Il Pinguino / Foter / Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.0 Generic (CC BY-SA 2.0)

U kupaonici koristite čistu tkaninu, a ručnike mijenjajte nakon najviše tri upotrebe. Prosječna osoba kroz prhut odbaci i oko milijun stanica kože u jednom satu. Te stanice, i bakterije koje ih prate, skupljaju se po ručnicima, koji postaju idealna podloga za njih ako se ostave u vlažnoj kupaonici. Vješajte stoga ručnike bez savijanja te ih sušite na zraku.

Odjeća mora biti čista i uredna

Perite je redovito da biste je očistili od mikroorganizama, različite prljavštine i prašine. Vodite uvijek računa o tome da vam donje rublje dobro pristaje i da je udobno. Posebno pripazite da vam nije tijesno. Od velike je važnosti za vaše intimno područje da se „prozračuje“. Pamučno rublje najbolji je izbor, ali nemojte spavati samo u donjem rublju.

MikroorganizmiOsim pravilne higijene, važno je i da ste dobro naspavani i odmorni te da se bavite tjelovježbom i zdravo se hranite. Održavate li svoj organizam u dobrom zdravstvenom stanju, zaobići će vas i bolesti koji možda haraju u vašoj okolini. A ubrzat će se i oporavak nakon bilo kakve bolesti.

Bolest ćete spriječiti ako se pridržavate savjeta o vlastitoj higijeni, a spriječit ćete i eventualne intimne tegobe.

Želite li doznati više, prijavite se na naš newsletter!

Početna slika: whologwhy / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Bližimo li se postantibiotskoj eri?

Zvuči strašno, zar ne? Pored svih drugih katastrofa o kojima već godinama slušamo, kao što su globalno zagrijavanje, klimatske promjene i istrebljenje biljnih i životinjskih vrsta (sjetimo se samo pčela), došli smo do još jednog trenutka kad trebamo dobro razmisliti. Mnoge smo trenutke zapravo i propustili, ali sada je vrijeme da se osvrnemo i vidimo što smo učinili. Evo o čemu je riječ. Prije nekoliko mjeseci umrla je još jedna žrtva tzv. superbakterije. Učitelj Brian Pool operirao je bruh dok je bio na putovanju u Indiji, a vratio se na Novi Zeland s infekcijom koja se od tada polako razvijala u njegovu tijelu. Ta bakterija, točnije soj bakterije Klebsiella pneumoniae, nije reagirala ni na jedan od poznatih antibiotika. Doktori su ga zbog toga držali u potpunoj izolaciji kako se bolest ne bi nekontrolirano širila. Ovaj slučaj nije ni prvi ni posljednji. Ljudi su prije pet godina umirali u bolnicama zbog nemogućnosti liječnika da djeluju na infekciju odgovarajućim antibioticima. Sve nam se to čini tako dalekim i mnogi se pitaju kakve to veze ima s nama. Veza je mehanizam nastanka rezistencije.

antibiogram
Photo credit: Nathan Reading / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Znate li zašto ne možete jednostavno uči u ljekarnu i kupiti antibiotik? Upravo zbog razvoja rezistencije. Rezistenciju ne razvijate vi, nego bakterije. Ako se antibiotik ne koristi na idealan način (čak i kad se upotrebljava ispravno), jedan dio bakterija može ostati rezistentan. Možda se kod vas neće naći u dovoljnom broju da bi razvio infekciju, ali će se prenijeti na drugu, treću, petu osobu i kod nekoga će izazvati bolest. Taj netko će biti tretiran nekim drugim antibiotikom jer vaš više nema efekta. Možda neće ispoštovati što mu je liječnik propisao, skratit će terapiju za koji dan i na taj način ponovno stvoriti određeni broj rezistentnih bakterija – ovaj put na oba antibiotika. I tako dalje. Vidite li sada vezu? Zato, ako vam ljekarnik drage volja proda antibiotik bez da mu pokažete recept ili antibiogram, nesavjesno obavlja svoj posao. Ako vam liječnik prepiše antibiotik, a da vas nije pošteno pregledao ili vam prepiše neki iz novije generacije antibiotika bez da je provjerio osjetljivost bakterije koju imate na neki od starijih antibiotika, nesavjesno obavlja svoj posao. Jasno mi je da su ovo teške riječi. Postoje mnoge situacije u kojima će neki noviji antibiotik spasiti nečiji život jer nije bilo dovoljno vremena da se napravi antibiogram i otkrije koji je antibiotik najbolje primijeniti. U ovakvim je situacijama noviji antibiotik više od koristi nego što može učiniti štete, pa je primjena posve opravdana. Ipak, upravo se zbog toga u bolničkim uvjetima javljaju puno rezistentnije infekcije nego izvan bolnica – infekcije koje prijete da se otmu kontroli.

No dobro, otkrit ćemo nove antibiotike – reći ćete vi.

Nije to baš tako jednostavno. Većina vas zna da se novi antibiotici otkrivaju vrlo često. No, većina novih antibiotika samo su varijacije na temu sličnih molekula iz jedne od velikih grupa kojima pripadaju svi antibiotici. Neki imaju proširen spektar djelovanja, neki smanjenu mogućnost rezistencije. S druge pak strane, bakterije koje postanu rezistentne na antibiotik iz jedne grupe najčešće će biti rezistentne i na sve ostale antibiotike iz iste grupe. To znači da nova otkrića ne smiju biti varijacije, nego bi trebala imati potpuno nov mehanizam djelovanja na bakterije!

post-antibiotska-eraNove grupe antibiotika otkrivaju se puno rjeđe, a bakterije, čini se, postaju pametnije jer na novije antibiotike razvijaju rezistenciju znatno brže nego prije. Prošlo je više od 20 godina od otkrića do stvaranja rezistencije na penicilin, a nedavno se rezistencija na ceftrarolin (jedan od novijih antibiotika iz grupe cefalosporina) razvila za samo godinu dana. Samo je pitanje vremena kad ćemo izgubiti utrku. Osobno smatram da je „postantibiotska era“ termin koji odlično opisuje ono što će se dogoditi kad izgubimo tu utrku. Pročitala sam poduži tekst upravo o tome, a prenijet ću vam nekoliko posljedica globalne rezistencije bakterija na antibiotike: ljudi će umirati od „bezazlenih“ bolesti kao što su prehlada, grlobolja ili crvenilo oka, a da ne spominjem ozbiljne posjekotine i opekotine koje su jako podložne infekcijama. Operacije će biti nemoguće jer nije moguće u cijelosti osigurati potpuno sterilne uvjete (to uključuje sve kirurške zahvate – od operacije krajnika do transplantacije organa, koja je nemoguća bez suzbijanja prirodnih obrambenih mehanizama pacijenta). Prehrambena industrija morat će se promijeniti – trenutačno se i životinje i biljke tretiraju velikim brojem antibiotika kako bi preživjele u uvjetima u kojima se čuvaju – što će za posljedicu imati manju količinu raspoložive hrane i njezino poskupljenje. Meni su ove tri stavke posve dovoljne da se zabrinem, Možete li se sjetiti još nekih?

Meni nije svejedno, a ne bi trebalo biti ni vama.
Pozdrav, Lana

Uvodna fotografija: Sheep purple / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Laktobacili – blagotvorne bakterije

Stalno slušamo o laktobacilima. Od toga kako su dobri za zdravlje organizma, kako se bore protiv “loših” mikroorganizama, do toga da ih treba čuvati i pomoći im da se razmnožavaju. A koliko zapravo znamo o njima?

Što su laktobacili?

Lactobacillus_wiki
Izvor: wikipedia

Laktobacili, poznati i pod nazivom Döderleinovi bacili, rod su gram-pozitivnih štapićastih bakterija, koje proizvode mliječnu kiselinu, a u ustima pomažu čak u stvaranju amilaze, enzima zaslužnog za razgradnju šećera. Međutim, ima ih i u hrani i pićima. Navest ću samo neke od njih: jogurt, kiselo tijesto, kiseli kupus, neke vrste sira, kiseli krastavci, vino… Iako laktobacile u pravilo povezujemo s mliječnom kiselinom, jer tako ih i samo ime opisuje, mogu proizvoditi i neke druge produkte metabolizma: octena kiselina, alkohol i ugljični dioksid. Zbog toga sudjeluju u fermentaciji nekih prehrambenih proizvoda, kao što su vino, kiseli kupus ili krastavci. Kao hranu mogu koristiti laktozu, glukozu, ali i neke druge šećere.

Kako nam koriste laktobacili?

jogurt
Photo credit: Foter / Creative Commons Attribution-ShareAlike 2.0 Generic (CC BY-SA 2.0)

Vrlo često nailazimo na tekstove u kojima se tvrdi da ćemo se redovitim unosom laktobacila (probiotskih proizvoda) zaštiti od urinarnih infekcija, zatvora, srčanih bolesti, dijareje, čira, raka, alergijskih reakcija na hranu, virusnih infekcija, Crohnove bolesti i da ćemo, generalno gledano, pucati od zdravlja. Za mnoge od tih tvrdnji ne postoji dokaz, nego je riječ o pretpostavkama do kojih se došlo na temelju poznatih svojstava laktobacila. Možda za neke ne postoji ni osnova. Ono što laktobacili zasigurno mogu uraditi za nas je sljedeće: tamo gdje se razviju u dovoljnom broju, stvore zaštitnu kiselu sredinu i tako osiguraju nepovoljno tlo za razmnožavanje patogenih bakterija. Na taj način potencijalno nas štite od infekcija probavnog trakta, ako ih unesemo hranom ili pićem.

No, diskutabilno je mogu li oralni probiotici dospjeti dalje od probavnog trakta – do urinarnog ili genitalnog sustava – i na taj način zaštiti organizam od vaginalnih i urinarnih infekcija. Upravo iz tog razloga za vaginalno zdravlje najbolje je da se sredstvo koje potiče rast laktobacila (probiotik) primjenjuje lokalno. Takvi su Multy- Gyn proizvodi.

stafilokok
Photo credit: NIAID / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

Nedavno je provedena još jedna studija vezana uz toksine koje proizvodi bakterija streptokok, a koji izazivaju STSS (streptokokni toksični šok sindrom), vrlo opasno stanje koje može imati i letalni ishod. U toj studiji, ispitivanjem briseva koji su uzeti ženama sa zdravom vaginalnom florom, zatim onima s blago poremećenom vaginalnom florom, te ženama s bakterijskom vaginozom, znanstvenici su utvrdili da kod žena s visokim brojem laktobacila postoji manja vjerojatnost pronalaska streptokoknog toksina. Jedna od mnogih vrsta laktobacila koje naseljavaju vaginalnu sluzokožu čak 72 posto suzbija proizvodnju streptokoknog toksina

Jesu li laktobacili uvijek dobri?

pivo kvarenjeNe. Ništa ne može uvijek biti dobro. Neke vrste laktobacila koje žive u našim ustima stvaraju kiselu sredinu, koja je dobar preduvjet za razvoj karijesa. Lactobacillus brevis, vrsta laktobacila zaslužena za kiseljenje kupusa i krastavčića, također je glavni uzročnik kvarenja piva! Pa, vi sad recite da su laktobacili dobri…

Početna slika: adonofrio (Biology101.org) / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)