Miom

Spriječite miom, ne dopustite da postanete strastveni ribič

U rasprave o tome što je to što pokreće svijet, ljudi ulaze s najrazličitijim adutima. Jedni igraju na ljubav, drugi se klade na novac, treći misle da je najbolje igrati na dobrotu. Ja bih do prije otprilike tri mjeseca, da me je netko pitao, posve sigurno odigrao na sujetu. Danas bih se, međutim, kladio na strah.

Vidite, ako želite nekoga natjerati da uradi nešto, ne postoji bolja stvar od straha. Ljude dobro plaćaju da bi dobro radili, ali ljudi zapravo dobro rade da ne bi dobili otkaz. Ljudi se u vezi popravljaju tek kad vide da je partner odlučio ostaviti ih. Ispiti se uzimaju za ozbiljno tek kad više ne postoji ni najmanja realna šansa da se stigne gradivo spremiti kako treba. Čak se i jedna metoda odvikavanja od narkotika zasniva na tome da se čovjeku medicinskim putem izazove predsmrtno stanje, nakon kojeg se narkoman (obično) uspijeva odviknuti.

Naravno, 25 godina duga karijera pušača koju moja majka vrlo uspješno ostvaruje, ne može se nazvati ozbiljnom narkomanijom da bismo je zavezali za stol u nekom laboratoriju u Sibiru i natjerali da gotovo umre kako bi se opametila, ali miom to može učiniti. Miom je najčešće benigni tumor materice, ali kako je ponavljanje majka učenja, objasnit ću sve to malo detaljnije.

U suštini, kao i svaki tumor, i miom je skup stanica čiji je metabolizam potpuno izmijenjen i koje se nekontrolirano dijele i na taj način povećavaju metaboličke i oksidativne potrebe tkiva, pa je potrebna bolja opskrba kisikom. A njega nema bez željeza, a njega opet nema bez hemoglobina, a njega opet nema ako imaš obilna krvarenja, što je jedan od glavnih simptoma postojanja mioma kod žena.

Moja se majka na to, pritisnuta problemima svakodnevice, jednostavno nije obazirala, nego je nastavila gurati po svome, iako po godinama savršeno odgovara ženama kod kojih se formira miom – žene nakon 30 godine života. U menopauzi miom atrofira, ali kako sam od mame dobio prijetnje da ću dobiti brata ili sestru ako se nastavimo šaliti na račun klimakterija, pretpostavljam da bismo već bili siročići da nije otišla provjeriti zašto joj igra oko.

Znam, čudno zvuči, ali tako je. Zapravo, ne bi ni na to obratila posebnu pozornost da je prijateljica nije zamolila da ide s njom kako bi joj pravila društvo.

Naravno da je liječnik opće prakse vidio da oko koje pleše kolo nije normalna pojava. I da ju je poslao oftalmologu, a onda i neurologu, kad je shvatio da joj lijekovi koje pije za oko ne pomažu.

Hvala neurologinji što nismo postali siročići istog tog dana kad je moja majka ušla u njezinu ordinaciju. Hvala joj što je našla duševni mir monaha s Tibeta da prvim instrumentom koji joj je bio pri ruci ne pošalje moju majku u vječna lovišta. Jer, što drugo preostaje jednom liječniku kad pacijent kaže da je nalaze zadnji put izvadio uoči poroda, i to u trenutku kad brine o tome hoće li plod njezina poroda – u ovom slučaju moja sestra – upasti na fakultet koji želi?!

Što zna dijete što je tristo kila i što zna žena koja je zadnji put u bolnici bila 1996. što je liječnički karton?! Preko reda, pored staraca koji su jednom nogom ispred kabineta Svetog Petra, odlučili su je ostaviti u bolnici.

Kad si dijete šećeraša, prvo ti u nalazima u oko zapadne visok šećer. Ali problem je bio i u četiri puta nižoj razini željeza. Kao netko tko je spreman maltretirati sebe i jesti senf i kruh da bismo sestra i ja imali sve što nam treba, naravno da se šećer stabilizirao nakon sedam dana normalnih obroka. Ali je ostao problem željeza. Pa su je poslali ginekologu, a on na operacijski stol. No, nije mogao odmah, jer bi samo građevinski radnik na operacijski stol poslao ženu s hemoglobinom nižim od 100. Pa je morala primiti nekoliko jedinica krvi. Na sreću, kućni prijatelj ima istu rijetku krvnu grupu, a čini se i jako puno iste, pa smo krv našli, a strah da će mi majka postati strastveni ribič kao on je nestao kad smo shvatili da u pet ujutro nije otišla na rijeku.

Primijetili ste da sam sposoban šaliti se dok govorim o ozbiljnoj stvari. Bio sam sposoban i nakon operacije poljubiti je u čelo i prekrižiti se, kao i bježati hodnicima bolnice dok me ona i medicinska sestra grde jer sam kreten koji se može tako šaliti. Ali je istina posve drukčija.

Stvarno sam se uplašio. U njezin strah ne smijem ni sumnjati. Pukao sam tek dan nakon svega kad sam se posvađao sa svima na poslu, a onda došao u stan i napio se da ne mislim. Mislim da sam čak i plakao. Ujutro sam ustao i sve je bilo uredu. Osim što sam tek 15 dana poslije shvatio da je najgore prošlo kad su javili da je benigno.

Sve je počelo od oka koje igra, a završilo potragom za krvlju i operacijom. Moglo je biti i gore. Ali se isto tako nije moralo dogoditi ništa od ovoga. Da je išla liječniku redovito.

Ja nisam novinar i ne znam je li to pravilno, ali je moje mišljenje da sve što se napiše mora imati neku svrhu. Poruku, dobar savjet, gram motivacije. Nešto što te pomakne i natjera da se mijenjaš ili da mijenjaš svijet oko sebe.

Bojim se da ovdje nemam reći ništa spektakularno što niste čuli. Mogu samo poručiti da redovito posjećujete liječnikaspriječite, ne liječite. To je ujedno i najbolji mogući savjet koji vam netko može dati. Znam to, osjetio sam na koži svoje majke. A ne postoji bolji lakmus papir od straha da potvrdi da sam u pravu.

Prijavite se na naš newsletter

Istaknuta slika: steve.grosbois via Foter.com / CC BY-SA

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *