Beba spava

Spava li vaše dijete u mraku?

Kada u dom stigne novi član obitelji, posebno ako je riječ o prvom djetetu, nije neobična pojava da roditelji ostave upaljena svjetla i kada nema potrebe za time. Često u želji da se što bolje snađu s dječjim rekvizitima, ali i zbog osjećaja da drže stvari pod kontrolom, novonastali roditelji znaju izgubiti pojam o smjeni dana i noći. No, kada i taj proces prilagodbe prođe i stvori se novi oblik svakodnevnice, s postavljenim novim zahtjevima pridošle bebe, vratit će se i neke stare navike, kao npr gašenje svjetla u domu prije odlaska na spavanje.

Međutim, ima i onih roditelja koji, ponešeni inercijom ili nekim drugim razlogom, ipak smetnu s uma da je noć vrijeme kada je mračno te da je za kvalitetan san potrebno upravo to- mrak u prostoriji u kojoj spavamo. Razni su razlozi za to što roditelji maksimalno osvjetljavaju prostorije u vrijeme spavanja. Zna se dogoditi da jedan od roditelja i inače preferira spavanje uz upaljeno svjetlo te mu dolazak bebe pruža dobar izgovor za obnavljanje stare navike ili pak održavanje dosadašnje tradicije. Dragi roditelji, razmislite zašto vam paše spavanje uz svjetlo. Molim vas da budete temeljiti u tome te sam uvjerena de ćete pronaći davno potisnuti razlog postojanja te navike, što će vam možda pomoći u njenom rješavanju.

Naravno da spavanje pod upaljenim svjetlom nije kažnjivo djelo, ali treba imati na umu dokaze mnogih istraživanja koji potvrđuju da se tijelo kvalitetnije odmori kroz san u zatamljenoj prostoriji. Zašto onda svome tijelu uskratiti zdrav san?

Ukoliko smatrate da vam zdrav san i nije toliko nužan, barem omogućite što zdraviji odmor svome djetetu.

Ali, moje dijete traži svjetlo!

Dijete spava
Photo credit: tempophage / Foter / CC BY

Kakav god da je razlog roditelja za to što spavaju pod upaljenim svjetlom, nerijetko će tu svoju naviku pokušati opravdati objašnjenjem da je njihovom djetetu zapravo “potrebno svjetlo” da bi mirno zaspalo. Neki će reći i da se njihovo dijete boji mraka. Redovno, kada čujem ovakvo objašnjenje, uđem u raspravu oko toga i iznosim činjenicu da je beba devet mjeseci bila u mraku majčine utrobe te da je čak i u takvim uvjetima uočavala da okolina može biti svjetlija i tamnija. Predlažem tada roditeljima da naprave mali eksperiment tako što će u djetetovoj sobi ugasiti svjetlo i ostaviti ga u mraku. Ako vide da se beba uznemirila, neka ju pokušaju umiriti ulaskom u mračnu sobu, laganim dodirom ruke i umirujućim glasom. Ako ju ne umiri posve blagi dodir i poznati glas, bebu treba primiti u naručje dok se posve ne smiri te ju ponovno vratiti u njen krevet. Roditelji će sami najbolje znati koja tehnika umirivanja najviše godi njihovom potomku. Roditeljima će biti od koristi i da nauče procijeniti koji je razlog plakanja njihove bebe. Razlozi mogu biti razni: možda joj ne godi biti samoj, možda plače jer joj je hladno i hoće da ju uzmete u naručje i ugrijete svojim tijelom, možda joj je vruće te se nada da ćete to shvatiti i riješiti njen problem ili ju nešto žulja…Razloga može biti mnogo, a možda niti jedan od njih ne znači da se boji mraka. Da, jednom kada prihvatite ulogu roditelja istovremeno se pretvarate i u detektiva s logikom i super-moćima na kojima bi pozavidio i sam Sherlock Holmes. Ovu stranu svoje ličnosti tek ste na putu da otkrijete kada postanete roditelj i njome ćete se uistinu ponositi, posebno kada vas netko, posve iznenađen, upita kako ste samo uspjeli odgonetnuti potrebu svoje bebe poslije samo jedne njene grimase.

Djevojčica
Photo credit: Georgie Pauwels / Foter / CC BY

Zna se dogoditi i to da se nešto starije dijete uznemiri dok je samo u mraku. U takvom slučaju treba se podsjetiti da to nije niti reakcija, niti emocija s kojom je dijete rođeno, već posljedica nekog stečenog iskustva. Možda su roditelji svoje dijete plašili pojmom mraka kada je ono bilo neposlušno ili je gledalo na TV-u slike nasilja koje je potom povezivalo s mrakom. Dakle, postoji realna mogućnost da mrak kod djeteta izaziva negativne asocijacije i zato ima veliku želju da ga izbjegava. Roditeljska je uloga da svome djetetu pomogne u ovakvom slučaju, posebno ako u njemu leži makar i djelomična odgovornost zbog te pojave kod djeteta.

A sad donesimo zaključak o mraku: mrak predstavlja prirodno okruženje za dobar san. Dijete treba naučiti na spavanje dok je mrak, a na igru i zabavu dok je okruženo svjetlom. Vaša je uloga da svoje dijete naučite tome i nemojte od njega očekivati suprotno ponašanje od onog koje sami pružate.

Dnevni i noćni san

Dok je malo, dijete će spavati i preko dana i preko noći. Bilo bi dobro stvoriti različite uvjete spavanja na koje će se dijete navići, ovisno o tome ide li spavati dok je dan ili u noćno vrijeme. Noćni san dijete treba povezivati uz mrak i tišinu.Za dnevni san bilo bi dobro zamračiti prostoriju, pogotovo ako kroz prozor prodire jako sunce, no ipak ne morate stvarati mrkli mrak kakav okružuje dijete noću. Praktično bi bilo da se noćni i dnevni san razlikuje i po razini buke koja okružuje dijete, a o tome možete saznati više u našem drugom tekstu: “Kako pomoći bebi da lakše zaspi i spava bolje”.

Vrijeme noćnog sna

Beba
Photo credit: Lars Plougmann / Foter / CC BY-SA

Prisjećam se kako su mi rođakinje, djevojke od svojih recimo 18 godina, ljetos prepričavale kako su tri večeri zaredom, u vrijeme oko 22 h, sretale roditelje u šetnji sa svojom bebom u kolicima. Njima se to činilo neobičnim i neprirodnim. Meni je pak bilo drago čuti da mlade osobe primjete uopće takvo što te me navelo na razmišljanje o maloj djeci koju roditelji drže do kasno na mjestima za izlaske jer se ne žele odreći nekih svojih navika. O toj temi ćemo nekom drugom prilikom…

Uvjerena sam da ste i sami čuli opće poznatu misao o dječjem spavanju- u devet u krevet! Ova se uzrečica zasigurno ne koristi bez razloga. Naravno da će biti prilika kada će dijete promašiti uobičajno vrijeme spavanja, no roditelj uvijek mora držati do toga da njegovo dijete ipak, što je češće moguće, ide leći u svoje ustaljeno vrijeme da bi dobio fini i zdravi san i zato bi bilo korisno da roditelj, prateći dječje ponašanje, pokuša uspavati ga u otprilike isto vrijeme tijekom dnevnog i noćnog spavanja. Sjećam se jedne prilike, moje je dijete imalo tada oko 4 mjeseca, kada mi je jedna iskusnija majka izrazila svoje čuđenje jer još uvijek nisam dokučila ritam spavanja svoje bebe. U početku me je njena reakcija zasmetala, no razmišljajući o tome nešto kasnije, uvidjela sam da moja beba već ima svoj ritam spavanja koji uz malo pažnje mogu jednostavno prepoznati. Ubrzo sam shvatila da meni moja beba već duže vrijeme “diktira” približno slično vrijeme kada bi išla na spavanje. Kasnije sam u razgovoru s drugim majkama došla do zaključka da i druge bebe slične dobi imaju slične rasporede spavanja. Priroda nam sve sama govori, ali mi često ne slušamo.

“Moje se dijete budi usred noći i želi se igrati!”

Beba spava
Photo credit: Kekka / Foter / CC BY

Ako nakon prvog razdoblja prilagodbe ipak ne uspijete postaviti stvari na svoje mjesto: u uvjete prirodne za vaše dijete i što prijatnije, već nastavite s praksom osvjetljavanja prostora preko noći, nemojte se iznenaditi kada vam se dijete probudi u 2 ujutro posve spremno za igru i druženje. Pomirite se s tim da je to vaša krivnja ukoliko dođe do ovoga. Niste ga naučili na razliku između dana i noći. Osim pogreške u osvjetljavanju sobe u vrijeme spavanja, roditelji griješe i kod hranjenja djeteta u noći. Nikada ne smetnite s uma da i sok predstavlja izvor energije, ne samo hrana. Ne samo da ćete postići naviku kod djeteta da jede noću, nego ćete dozvoliti da i djetetovi zubi trpe. Vidjela sam svojim očima dječaka od dvije godine čije su jedinice gore sravnjene s desnima, a dvojke do pola skraćene. Pri njihovu dnu, zubići su žuto-narančaste boje. Dva su zubara njegovim roditeljima potvrdili da je šećer iz sokova koje on pije (posebno noću) odgovoran za takvo stanje zubi.

Malo više strpljenja, malo manje popuštanja – i eto vam jedne fine spavalice.

Smatrate li vi da vrijedi uložiti više truda za stvaranjedobrih dječijih navika u prvih par mjeseci bebinog života u korist svih prednosti koje će kasnije iz toga uslijediti?

Istaknuta slika: schani / Foter / CC BY-SA

O autoru

Dragojla Miljkovic

Jedna misao o “Spava li vaše dijete u mraku?”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *