Nasminkane djevojke

Skini štikle i šminku pa ću ti reći jesi li prava žena

Prije otprilike mjesec dana  ukrali su mi novčanik sa svim dokumentima. I tada sam najozbiljnije počeo razmišljati o nabavi torbice. Ali to je nekako, hm… komplicirano. Vidite, ja se pomalo razumijem u modu, što znači kako mi je jasno da bi torbica trebala biti iste boje kao i cipele i remen, a onda valja uskladiti i narukvica na satu. I dok nitko ne vidi da nosim smeđe cipele na crnu jaknu, torbicu će svatko primijetiti. Tako da sam odustao.

Praktično gledano, torbica je super stvar. Prvo, pred očima ti je, što znači da te nitko neće moći lagano opelješiti kao što se meni dogodilo, a drugo, sve je tu, na jednom mjestu.

S druge strane, jeste li ikad probali nešto pronaći u torbi svoje majke?! Ili djevojke?!

Zenska torba

Ako je odgovor pozitivan, posve vam je jasno da nisam imao namjeru dnevno sat vremena života protratiti na traženje nečega što se jednostavno ne može pronaći. Ili još gore, nalaženje nečega što ti apsolutno nije potrebno u tom trenutku. Što će mi ključevi stana kad mi je potreban novčanik?! Što će mi papirnate maramice kad mi treba tiket iz kladionice?!

Naravno, ova jednadžba dobiva veći stupanj i veći broj nepoznanica kada su žene u pitanju. Jer one imaju i uložak za ne daj Bože, dezodorans, flastere i… ovaj… mnoge stvari koje mi ne razumijemo baš najbolje, a svrstavaju se pod termin „šminka“.

Pretpostavljam da će žene prepoznati o čemu govorim, sve to ispričat ću jezikom piva i nogometa.

Djevojka se sminkaPrije svega tu je flomaster za oči. Služi za to da svaka druga djevojka izgleda kao Lucy Liu. Dalje, tu su kuglice zbog kojih mi je majka htjela otkinuti glavu kad sam ih rasuo po kupaonici. Žene ih stavljaju na obraze. To je ono crveno što ostaje na obrazu. I da, olovka koja se stavlja tako što se iskeziš ispred ogledala.

Ok, ok. Malo foliram. Znam da su to redom olovka za oči, puder (znam čak i da postoji u prahu!), ruž i maskara. I znam da žene puno više vode računa o fizičkom izgledu od nas muškaraca. To znaju i one. Zato šminka sama po sebi nije dovoljna.

Mislim da je to glavni razlog zašto je izmišljen dekolte. Ili mini suknja. Ili tajice. Ovisi o tome što je glavni predmet orijentacije muškog pogleda. Jednostavno, žene žele da ih mi želimo. I to je sasvim normalno. Muškarac treba biti taj koji prvi napada.

Ali pustimo priče o životinjskom carstvu i vratimo se civilizaciji. Ipak je 21. stoljeće. A to znači i da se muškarci šminkaju. Ne šalim se. Znam ljude koji to rade. Popio sam tri piva i dva sata prije ovog teksta promatrao deset oznojenih likova koji pokušavaju prebaciti loptu kroz obruč pa mogu priznati – i ja sam par puta upotrijebio korektor, ali to samo da sakrijem Vezuv od bubuljice na svom licu.

I dok vi mislite da baš i nemam pravo kritizirati šminku jer, eto, i ja sam jednom probao, i da ne znam koliko boli zapravo stvara nošenje štikli, ja znam da šminka nije kokain i da na štikle ne bih nikad stao samo zato da bih nekome bio lijep jer je to previše bolno. Naravno, vama je lakše, vi ste predodređene za porođaj.

Stikle

Prema definiciji, bol je nadraživanje nociceptora, receptora za bol, ali u suštini bol je to što svaka žena želi biti voljena zbog toga što ona jest, a ne zbog toga što njezino tijelo i šminka jesu. Čak iako je prelijepa i prezgodna, svaka žena prije svega traži razumijevanje i pažnju, a njih nikad neće dobiti samo ako ima, da izvinete na mom pivskom rječniku, „dobre sise i dupe“.

Začarani krug, mislim da je to najbolji opis.

Zašto onda toliko šminke, štikli i sređivanja?! Jednostavno je. Zbog nas. Ponovno smo krivci mi muškarci. Ali, idemo još malo razmisliti.

Tko stvarno želi ženu s nogama do ušiju koja ne zna ništa skuhati?! Tko stvarno želi ženu s najboljim gluteusima na svijetu ako ne može s njom cijelu noć provesti pričajući?! Tko stvarno želi lutku koja zna pričati samo o onome na šta je programirana?!

Tko stvarno želi samo dobrog komada?!

Zvučat će vam čudno, ali zapravo nijedan muškarac. Bar ne trijezan. Bar ne pri zdravoj i čistoj pameti. Bar ne s dvadeset četiri i više.

Sa šesnaest ti je samo važno čuti da je žena dobar komad. S dvadeset kažeš da se sređuje zbog žena, kao što i mi pitamo za veličinu jedni zbog drugih. S dvadeset četiri kažeš:

„Lažem, želimo sve, svi mi“.

Da pored toga što je dobar komad bude još i prijatelj, omiljena među ljudima, smjerna, dobra, vrijedna, lijepo odgojena, vatra u krevetu, led u životnim odlukama, uspješna, duhovita, stijena i pamuk istodobno, obrazovana, kamen-temeljac kuće i podrška svakome od nas iza koga stoji, dobra majka i još bolja žena.

Zaljubljenost

Baš ovako sam razglabao prije neki dan s bar dva piva više u krvi nego večeras. I bio sam pokošen. „To ne postoji, sine moj“, rekao mi je susjed.

Ti tražiš nešto gdje nema kompromisa. Nešto savršeno. A ti prvi nisi takav. Nije nitko od nas. Zato poslušaj ti mene dobro.

I jesam.

A kada se jedno jutro probudim pored žene i poljubim je neopranih zuba onako još pospanu i nikakvu, znat ću da je u pravu.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *