Razvod

Roditelj, kultna predstava ili promašaj, ovisi o vama

Jako mi je teško započeti ovaj tekst. Najviše zbog toga što ne znam u kojem sam točno trenutku čuo rečenicu koja me natjerala da se pozabavim ovom temom. Teško je razabrati trenutak u kojem se aktivirao živčani sustav nakon što smažeš jedan dobar slavljenički ručak koji, u pravilu, poslije piva dovodi do stanja sličnoga osjećaju kad se ujutro probudiš u prohladnoj sobi, a ispod pokrivača lijepo i toplo. Baš iz takvog drijemeža, iako sam se, naravno, svim silama trudio barem djelovati kao osoba koja je budna, prenula me jedna dosad toliko puta spomenuta rečenica. “Da, da, udaje se. Ostala je trudna s njim, pa su odlučili uzeti se“.

U trenutku sam pomislio da je riječ o jednoj od mojih bivših djevojaka, jer je u srednjoj školi, kad sam prolazio kroz fazu starijih djevojaka, gotovo sveto pravilo bilo da djevojka s kojom budem ili koju zavodim odmah poslije rastanka ostane trudna i uda se. U jednom trenutku najiskrenije sam razmišljao o tome da otvorim agenciju za pomoć usidjelica. “Izađite sa mnom na piće i budite sretne do kraja života“. To bi mogao biti slogan.

Svakako je puno bolje nego: “Napravite dijete, a onda se vjenčajte i ostanite nesretni do kraja života“. Sve zbog djeteta, naravno. E pa pazite, dijete trenutačno nije briga. Ono jednostavno još ne zna ni da je okrenuto naopačke, a kamoli da će priča o tome kako ste ga napravili nakon dvije litre votke. Kad ga bude bilo briga, trpjet će to što se niste zabavljali godinama, ili mjesecima, a onda živjeli zajedno, pa se zaručili i tek onda, kad ste se uvjerili da ste stvarno jedno za drugo, vjenčali. Ali tada će već biti kasno jer dijete, sada već dečko ili djevojka, neće htjeti da se vi razvedete, i to toliko jako da će samo sebe osuđivati i zamarati. Samo da mama i tata ostanu zajedno.

Pali ste, kolege, na ispitu. Dođite u sljedećem roku. Osim što ga neće biti, jer je sljedeći tek za tri mjeseca, a do tada će vaš mali seks bez kondoma već biti beba koja igra u ritmu najdraže pjesme zagrljena s rodbinom ispred vjenčanog stola. Govorim vam ovo iz vlastitog iskustva.

Uzvanici i rodbina pričali su mi da je svadba mojih roditelja bila jedan od najboljih tuluma na kojem su bili. Unatoč Titovoj slici iznad mladenaca. I da su se svi ludo proveli. Naravno, kad nitko od njih kao moja majka nije morao otići u kuću znajući da će za nekoliko mjeseci ulaziti u sobu najprije trbuh pa tek onda metar iza njega ona.

Godine su prolazile, moji su se svađali, najprije izvan mog vidokruga, pa preda mnom, pa sam se pravio da sve to zamišljam, da bih na kraju molio i plakao da se ne razvedu. Sve do jednoga lijepoga i sunčanog dana kad sam im rekao da se razvedu i da me nije briga.

A onda se dogodilo nešto nevjerojatno!

Život je ostao isti. Štoviše, postao je bolji.

Mi smo (sestra i ja) i dalje imali baku i djeda, strica i strinu, tetku i tetka, mamu i tatu, samo su naši mama i tata prestali imati muža i ženu, a mi prestali slušati svađe svaki dan.

Naravno, trebalo je vremena da ljudima kojima kažem da su moji rastavljeni objasnim kako to ne znači da bolujem od neizlječive bolesti i da me ne trebaju gledati sažaljivo kao one slatke psiće sa slika kojih je pun internet, nego da sam jednostavno netko tko je bjesomučno pokušavao izvući dvostruki džeparac.

U tome otprilike i jest stvar.

Vidite, mnogi roditelji razvod shvaćaju kao poziv na natjecanje. U nekoliko disciplina. Mislim da bi jedan razveden roditelj bez ikakvih problema mogao uzeti neku od medalja na sljedećoj Olimpijadi u desetoboju. Jednostavno, prestanu biti roditelji svojoj djeci i postanu strastveni natjecatelji. Tko je dao više džeparca?! Tko je pustio dijete da dulje ostane u gradu?! Tko je opravdao više sati?!

I kad konačno pobijede, shvate da su izgubili. Ili još gore, ne shvate.

Napišite sebi podsjetnik na telefon, zalijepite papirić na ogledalo u kupaonici ili snimite i stalni si puštajte sljedeće rečenice: “Ja sam čovjek koji je mučio i sebe, i ženu, i dijete. Bolje dobar razvod nego loš brak. Ženu nemam, ali dijete imam. I to je sve. To je stvarno moje sve“. Naučite napamet, a onda ponavljajte svako jutro. Igrajte tu ulogu marljivo. Godinama. Neka to bude jedna od onih uloga koje se pamte. Neka to bude vaša “buba u uhu“.

A vaše dijete će to znati nagraditi, ako ne pljeskom kad izađete na bis jednog dana da ljuljate unuče u krilu, onda barem tekstom u kojem vam se zahvaljuje što ste se razveli. Ma koliko to suludo zvučalo.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Jedna misao o “Roditelj, kultna predstava ili promašaj, ovisi o vama”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *