Komunikacija u vezi

Problem s komunikacijom u vezi?! Možda ne volite isti sendvič

Sinoć u stanu standardno muška atmosfera. Pivo, dobra košarka i nas četvorica. Zapravo, nas trojica gledali smo utakmicu, pili pivo i derali se kao nenormalni, a četvrti je cijelu večer proveo pored utičnice buljeći u mobitel koji će mu srasti s rukom ako nastavi ovim tempom. Na trenutke se smijao, pa onda mrštio, pa ponovno smijao, a zatim držao ruke na glavi i mrmljao sebi nešto u bradu. Valjda tako treba kad si zaljubljen i kad bariš djevojku koja ti se jako sviđa.

U suštini, meni je žao reći mu, ali brate, netko s kim se svađaš od prvog dana ne može ti biti djevojka, tako barem mislim dok sjedim i pišem o drugima. Lako je biti pametan kad su drugi u pitanju. I od mene je frendovima teško sakriti mobitel kad popijem, jer se tada razum isključi, a dirigentsku palicu preuzima limbički sustav i dok su se okrenuli, ja sam već pronašao mobitel i izvodim “Ariju slomljenog srca u D-molu”.

Naravno, alkohol uopće nije odlučujući faktor. Ja to zovem “oni dani”. Kad je sve potaman, a tebi nešto fali, a to nešto obično ima lijep osmijeh i oči u kojima pronalaziš X faktor, narodski rečeno “ono nešto”. Tu je ili kraj ili početak. Ili si sretan ili si nesretan. Ili praviš sendviče i smiješ se do duboko u noć s njom, ili sjediš okružen pivom i prijateljima, tvoj tim prolazi u šesnaest najboljih timova Europe, a ti pridržavaš rukama glavu i vrtiš u nevjerici.

Rešenje za to je u riječi od dvanaest slova.

Komunikacija.

Pokušavam izabrati situaciju koja će najbolje dočarati ono kad ona nije ljuta i hoće o tome razgovarati, a u stvari neće jer, eto, trebao bih sam znati što je dobro i što ona želi, a ne da mi ona to govori. I previše je teško, jer scenografija može biti naša soba kad treba krenuti na večeru, ulica, trgovina, krevet, ili što god ona odabere, a sam scenarij može biti sve, od komedije pa do znanstvene fantastike. Moje je samo da svoju ulogu odigram najbolje što mogu, a to podrazumijeva da znam točno što moram učiniti.Svađa

Ja sam nekako uvijek bio Schweinsteiger, a mogu samo zavidjeti sretnicima koji su se rodili kao Pirlo,  pa točno znaju što trebaju učiniti. Bez obzira na to što sam mukotrpnim radom doznao mnoge tajne ženske psihe, uvijek se završavalo na istom – shvatim što je to što sam uradio pogrešno, iako negdje duboko u duši već znam o čemu se tu može raditi, pa ispravljam što se ispraviti može.

Zapravo, gotovo je nemoguće naći neki pouzdan savjet o ovoj tematici, makar se koristili i internetom. Vjerujte mi, pokušao sam gugati, ali sve što sam našao kad sam ukucao “muško-ženski nesporazumi” bio je film iz 2013. bez rejtinga i s glumačkom postavom čiji kriterij za izbor je bio to da budu iz mješovitih brakova podrijetlom iz slavenskih naroda. Ne znam zašto sam uopće očekivao da ću na internetu naći pomoć kad svaka veza zapravo ima toliko kriterija za pretraživanje da čak ni Google ne može pomoći! Ali nisam htio odustati tako lako, sve dok nisam došao do 684.000 pretraga za 0:51 sekundi za “što da radim kada je ona ljuta, a ustvari nije ljuta”. Što i nije neka pomoć.

Sve i da sam našao baš ono što mi je potrebno, vjerojatno bih zaboravio skloniti mokri ručnik s poda kupaonice nakon tuširanja ili da večeras idemo na večeru kod njezinih. Ja kao muškarac predodređen sam da radim gluposti. Bitno je samo hoću li se znati izvući iz njih. Netko kupuje cvijeće, netko vodi na večere, a ja obično za takve stvari koristim humor.

I kao što ne volim prepričavati tuđe fore kao svoje, tako ne volim savjetovati ljude o stvarima koje i nisam baš sam prošao, nego sam učio slušajući druge ili čitajući po netu. Zato ću vam pričati o onome gdje čvrsto stojim iza svake svoje napisane riječi.

O sendvičima.

Ja najviše od svega volim kečap. Jedno vrijeme sam ga bez ustezanja i na gađenje roditelja jeo čak i s  rižotom.

Puno je lakše praviti sendviče do duboko u noć kao da ste godinama s nekim tko obožava kečap kao i ti, nego sa ženom koja, primjerice, voli majonezu.

Sendvic

Majoneza je dobra u ruskoj salati, ali u sendviču, još ako ona baš inzistira na njoj… Krenite dalje. Bolje birati mudro nego jesti nešto što ti se ne sviđa. Još gore, praviti se da uživaš u nečemu što ti se ne sviđa.

Naravno, preduvjet je da točno znaš što želiš. Ja želim bijeli tost, margarin i prešanu šunku, kečap, malo vrhnja sa sitno sjeckanim kiselim krastavcima i malo origana. Tostiran, ali ne prepečen.

Jednostavno, iskreno, bez puno iznenađenja, a opet srcu drago već 24 godine. Nešto što mi ne može dosaditi, ali uvijek može natjerati vodu na usta, ili da ustaneš usred noći i spremiš ga. A može i u rano jutro.

Ne mogu se sjetiti stvari koja bolje može popraviti nesporazum od omiljenoga zajedničkog doručka u krevetu serviranog s puno smijeha.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *