cure u autu

Predrasuda za volanom

Predlažem da otvorimo temu o predrasudama. Naravno da o knjizi ne treba suditi prema koricama, niti da ljude treba procjenjivati na osnovi fizičkog izgleda, ali onda ne bi bilo nimalo zanimljivo. Za početak, ne bi postojali vicevi o plavušama, policajcima i Bosancima, što možda i nije tako loše, s obzirom na to da bi u tom slučaju neki od mojih prijatelja na Facebooku šutjeli zauvijek. Nosiš bijele čarape na odijelo, vjerojatno si iz Hercegovine. Živiš u centru i ne ulaziš u prijevoz za manje od dvije stanice – provincijalac. Ne koristiš žmigavac, rođeni Zagrepčanin. Ne znaš paralelno parkirati – žena.
Predrasude, kao što vidite, mogu naljutiti mnogo ljudi. Dizelaše, Dalmatince, Zagorce, plavuše i žene.

Zato se odmah sada želim ispričati ženama jer sam rekao da ne znaju paralelno parkirati. Zato što se meni prije nekoliko dana dogodilo da nisam mogao gotovo dvije minute parkirati paralelno.

Naravno da nisam uspio oboriti rekord djevojke koja me je primorala da pet minuta stojim s još dvadeset bijesnih vozača i čekam da ona uparkira svoj Punto na mjestu na koje može stati tegljač. Niti sam ikad dočekao drugo crveno kao gospođa na zelenom valu prije neki dan. Ali me moje okretanje upravljača u mjestu dok bijesni vozač autobusa trubi, natjeralo da malo bolje razmislim o ženama vozačima i evo do kojeg sam zaključka došao.

Žene uopće nisu toliko loši vozači. Zapravo, neke od njih voze puno bolje od muškaraca.

Kako nisam ni instruktor, a njih ima različitih, niti vozač Formule 1, shvatio sam da moj kriterij ne smije biti kompliciran i da sadrži puno faktora, pa sam odredio da to bude – osoba s kojom drugi put želim sjesti u auto dobar je vozač.

Dakle, ja ih znam nekoliko. Kolegica s fakulteta kroz gužvu prolazi kao vreli nož kroz maslac. Kao Ronaldo u najboljim danima kroz talijanske stopere. Još jedna prijateljica sjajno barata volanom. Moja majka, koja iza sebe ima više od 100.000 kilometara i dvadeset godina vozačkog iskustva. Sve su to sjajne vozačice.

predrasude za volanom

Postoje istraživanja koja kažu da žene procentualno uzrokuju puno manje prometnih nezgoda nego muškarci. I da manje oštećuju automobile. Zli muški jezici reći će da je to samo zato što je muškarac preko puta morao izbjeći ženu koja se paralelno parkira u njegovoj traci. Dalje, kažu psiholozi, žena gleda na automobil kao na prijevozno sredstvo, a muškarac kao na statusni simbol. Nisam siguran što mislim po tom pitanju, ali postoje muškarci koji automobile koriste kao poziv na parenje. Ne šalim se. Prošlog ljeta čovjek je sjeo za volan automobila i turirao motor do besvijesti na parkingu ispred kafića, a onda odveo jednu djevojku sa sobom. Ne razumijem taj komunikacijski kod, ali činjenica je da sam se ja na kraju večeri kući vraćao s vrećicom hladnih pogačica, a ne sa zanosnom crnkom. Još nešto, muškarci se vole natjecati i utrkivati. I nikako ne vole gubiti. Naročito ne od žena. Mislim da je u tome problem. Automobil je oduvijek bio muška stvar. Formula 1 muški sport. A karburator trenutak u razgovoru u kojem žena počinje prevrtati očima i gledati na sat ne bi li što prije došlo vrijeme da se pođe kući. Međutim, danas žene sve bolje voze, a mi s vremena na vreme možemo pročitati vijest kako će neka žena sjesti za upravljač Formule 1. I to ne možemo promijeniti. Zato uživajmo u svijetu automobila i uvjerenju da smo bolji vozači koliko god možemo. Ne znam koliko nam je vremena ostalo, ali znam da će kraj biti onog trenutka kada žene prestanu razlikovati automobile samo po boji.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Jedna misao o “Predrasuda za volanom”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *