krafne

Pazi što jedeš, da se ne ostvari

Postoji nekoliko globalnih problema koji potresaju čovječanstvo. Globalno zagrijavanje, cigarete, dubstep glazba i pretilost. I dok je Formula 1 prelazila sa V10 na V8, da bi završila na ovim smiješnim V6 motorima od kojih bolje zvuči centar grada u pola pet poslijepodne, cigarete su oblijepljene bijelim naljepnicama s crnim slovima na kojima je obvezna riječ smrt, a ja odlazio na dubstep tulume, moja baka je i ove godine za Uskrs pripremila reform tortu.

Nešto mi nije jasno – zašto se bijele naljepnice s crnim slovima ne odnose i na reform tortu? Ne šalim se. Sigurnije je baciti se kroz prozor sobe u kojoj se nalazi stol na kojem je torta nego pojesti jedan komad. A uvjeren sam da bi svatko tko pojede cijelu tortu jednostavno umro.

Nema sumnje da bi svaka osoba koja pojede tortu umrla na slatkim mukama. Ali što s onima koji će pojesti samo sedam komada i preživjeti? Recimo, moja sestra. Za početak, treba im ispričati onaj vic u kojem Drakula drži šećeraš u odvojenom podrumu mami za slatko. A onda ih istući. Jer su takve osobe obično prije toga pojele slanu juhu i presoljenu salatu i masno pečenje. Uz litar Coca-Cole.

I vrlo kvalitetne batine su manje štetne i manje bolne od onoga što se upravo našlo u vašoj krvi. Jer se takve batine dobivaju nekoliko puta u životu, kad izgubiš ključeve od automobila, kuće, lokala i tetine kuće, kad pretrčiš ulicu s pet godina i ostaneš živ za samo nekoliko centimetara, a ovakav obrok se, barem u mojoj sredini, konzumira jednom mjesečno. Dodajte tu jedenje u pekarnici svaki dan i dobit ćete BMI 25,7.

kiflice

Dakle, ja sam overweight. Pretežak, iliti ugojen. A imam samo malo pivskog trbuha. Što znači da se i ne hranim baš najzdravije. I da je djevojka iza koje sam prije nekoliko dana išao ulicom pokušavajući razlučiti nosi li tajice s Apple logom kao hommage Steveu Jobsu ili jednostavno nema srama, u najmanju ruku – debela.

Znam da zvuči grubo, ali za moje oči bilo je isto toliko neugodno gledati salo koje se prelijeva preko ruba tajica samo zato što djevojka nema kompleks od toga što je debela.

Uostalom, jedno je ne imati kompleks, biti zadovoljan izgledom i ne mariti za mišljenje okoline, a posve drugo biti vulgaran. Za mene, djevojke koje imaju višak kilograma, a nose tajice, nisu ništa bolje od djevojaka koje imaju manjak mozga, a nose dekolte do pupka.

Vulgarno, to je prava riječ.

Nitko ne želi gledati mene u bijeloj košulji na kojoj se gumbi sami otkopčavaju. Zato sam je oko Nove godine stavio sa strane do nekih boljih vremena.

Ipak, najveći problem ovog teksta nisu tajice. Problem je u krvnim žilama. I u četiri bijele smrti. Šećeru iz torte, masti s dna tave na kojoj pržim piletinu, soli iz salate jer neću pasti travu i brašnu iz svih sedam palačinki. Skup svih faktora koji dovodi do propadanja krvnih žila u našem organizmu – a svi organi imaju svoje – to je ono što je najgore od svega.

Hipertenzija, tromboza, infarkt, moždani udar, dijabetes. To su samo neke od bolesti čiji su uzročnici, ili faktori rizika, dakle ono što pomaže da se razbolimo, jedna ili dvije ili sve bijele smrti.
Postoji samo još jedna gora stvar od toga što su svi organi prokrvljeni krvnim žilama i mogućnosti da se previja od infarktnog bola po kući, a to je globalna svijest o zdravoj prehrani koja je kod nas još uvijek na “neće se to meni dogoditi; samo još jedan komad torte; uzmi ovo malo masnije, od leđa, to je najslađe”. Osim ako reality show u kojem debele ljude tjeraju smršavjeti ne ubrojimo u razvoj globalne svijesti. Nismo samo mi problem. Cijeli svijet ima oko 15 posto pretilih, a samo u SAD-u 100 milijuna ljudi pati zbog prekomjerne težine.

I dok slike malih bijelih medvjeda obilaze svijet, a ljudi u zelenom bjesne na ljude u crnom koji voze range rovere, u svijetu je već sada kad završite čitanje ove rečenice puno više pretilih negoli na početku teksta. Dakle, stvari se ne mijenjaju nabolje. Uz to, hrana i piće još se ne tretiraju kao droga, a čini se da bi trebali.

Mnogo puta sam s podsmjehom gledao ljude koji paze što jedu, kada jedu, redovito vježbaju i govorio im da će na kraju umrijeti tako što će ih udariti kamion. Ali istina je da na Tibetu i u japanskim brdima ljudi nemaju McDonalds. Naravno, svatko se može sjetiti barem jedne priče u kojoj je čovjek doživio sto godina uz dvije kutije cigareta bez filtra dnevno i rakijicu ujutro, za ručkom i navečer, ali se bojim da svi znamo jednu istu priču.

Dakle, pazite što jedete, koliko možete. Opustite se na roštilju i noću kad se vraćate iz grada u pekarnici, ali nemojte se praviti da vam nisam rekao što se dogodi ako jedete sedam komada torte i masniji dio pečenke, koji je najslađi.

rostilj

Ja se trudim poštivati to koliko mogu. Zato sam sebi ukinuo kruh, barem u abnormalnim količinama, slatko sam sveo na minimum, a pivo prestao piti gotovo mjesec dana, ne jedem kasno navečer i znate što? Smršavio sam, a trebam uskoro početi i vježbati.

Zvučat ću kao djevojka iz tele shopa, ali stvarno se sada osjećam fantastično. I zadovoljan sam svojim izgledom. Nadam se da će tako i ostati jer je estetika samo početak. I zato bi najbolji početak terapije pretilosti bio prestati nositi tajice.

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *