Zlostavljanje

Nekoliko tu-tu do slobode, pozovi

Prošle su dvije godine otkako sam za ovaj blog napisao svoj prvi tekst i moram priznati da sam puno toga naučio o ženama. Koji se muškarac samoinicijativno počeo baviti G točkom u akademskom smislu? Ili „nemam što odjenuti“ fenomenom? Ja sigurno ne. Barem dok nisam morao početi čitati o ženskim problemima. Prije nekih mjesec dana sam, ne znam ni sam kako, kupio prave uloške bez četiri telefonska razgovora iz prodavaonice.

Zato me nije začudilo kad je prijateljica jučer izjavila da sam smekšao i da sam počeo razmišljati kao žena, nakon što sam joj objasnio da su na ovom svijetu samo muškarci krivi za prijevaru. Direktno, kad svojoj tajnici nakon suknje podigne i plaću, i indirektno, kada natjeraju ženu da ih prevari tako što učine da ona prestane biti sretna i ispunjena pored njih.

Pa dobro, pomislio sam kad smo se rastali, doći ću kući, nalakirati nokte i napisati tekst. A onda sam shvatio da ipak nemam što tražiti u tom polju jer sam jednom davno i ja prevario svoju djevojku. Zato sam odspavao i krenuo kući, a negdje na pola puta odlučio sam da, ako sam već počeo nesvjesno podilaziti ženama, ovaj put to ću uraditi svjesno. Jer u autobusu u kojem ovaj tekst pišem ima barem petnaest žena koje su doživjele neki oblik nasilja. Otprilike 50% njih. Dobro ste me čuli!

U prosjeku svaka druga žena trpjela je neki oblik nasilja.

#metoo

Neću vas zamarati brojevima, ali trebate znati da najviše žena pati od psihičkog nasilja, zatim od fizičkog i na kraju od seksualnog nasilja.

Barem jednu od ovih žena muž je najprije izvrijeđao, zatim fizički zlostavljao i na kraju pokušao silovati. Podatak djeluje nestvarno, ali čak trećina žena trpjela je nekoliko različitih oblika nasilja u posljednjih godinu dana.

Ne mogu vjerovati da je gospođa koja spava na sjedištu ispred mene možda jedno popodne bila izudarana samo zato što ručak nije na stolu, a gospođa koja sjedi do mene i proučava recept za duple štrudlice s džemom od višanja izvrijeđana nakon što joj se muž napio da nije znao za sebe.

Mogu samo pretpostaviti da je njezin telefon poklon od muža koji je na taj način htio odobrovoljiti i pokazati joj kako se mijenja. Pročitao sam da je to jedna od tehnika nasilnika. Svi koji ste gledali Čokoladu s Johnnyem Depom znate onu slavnu scenu kada se Josephinin muž vraća kao novi čovjek s buketom cvijeća.

ruza

Pored toga što nasilnici žele odobrovoljiti svoje žrtve i prikazati kako se mijenjaju, oni ih i izoliraju od svijeta, prijatelja i okoline. Drugim riječima, zabodu ih za štednjak i puste sitnu dječicu da im se motaju oko nogu, dok pokušavaju istodobno raspremiti dvije sobe i njemu donijeti pivo.

Kao što vidite, fizičko nasilje samo je mali dio onoga što se može dogoditi ako trpite zlostavljača. Psihičko i emotivno nasilje još je gore. Ono je kronično, svakodnevno. Da, infarkt je opasan, ali mnogi ljudi imaju problema s visokim krvnim tlakom i on na dulje razdoblje pravi puno veće probleme. Najgore od svega je što emocionalno i psihičko zlostavljanje ne ostavljaju tragove. I dok masnice možete slikati i pokazati policiji, s prethodna dva se morate manje ili više izboriti sami.

Nemojte biti jedna od onih žena koja ostaju tu „zbog djece“ i slično. Nikome nije lijepo. Niti je to zdrava sredina. Naročito ne za djecu.

Nije trenutak da osuđujem, ali ću vam reći da, ako ijednog trenutka opravdavate čovjeka koji se izdaje za vašeg muža, dečka, pa i prijatelja, jer zlostavljanje ne znači nužno brak i vezu, onda ste krive vi.

Morate se izvući iz toga i početi se suprotstavljati nasilniku.

Mogu zamisliti takvog muškarca. Pripit, u radnom kombinezonu i s umazanim rukama, krvavog pogleda i nadmenog stava. Ali znate što?! Zlostavljaju i direktori u odijelima. Pravila, dakle, ne postoje.

Ono što mene najviše od svega plaši jest da se vrlo lako može dogoditi da neka od mojih prijateljica, susjeda, sestrični, trpi nasilje, a da ja i ne znam. Znam samo da postoje žene koje me stvarno čitaju. Vjerojatno kad su same kod kuće i nemaju više nikakvih obveza. Dakle, kad on nije tu.

Zato upamtite što vam govorim. Okrenite telefon i prijavite. Znam, previše jednostavno zvuči, ali baš tako i jest. Na nekoliko tu-tu ste od toga da nasilnik završi tamo gdje mu je mjesto, ili vi u sigurnoj kući. Previše toga je na kocki da bi se bilo koja žena plašila. Uradite to. Ne dopustite da vas bilo tko maltretira u bilo kojem smislu.

Raskrsnica

Nemojte završiti na naslovnici tabloida uz riječi „sebe pa nju“, a na trećoj stranici vaši susjedi izjavljuju kako nikad nikoga nije mrko pogledao, da je bio dobar susjed i obiteljski čovjek. Stvarno uradite to! Molim vas. Nemojte čekati da neko od susjeda reagira. Ne radi se o tome za koga ćete udati kćer i kolika je plaća novog zeta nego o nasilju u obitelji. Nažalost, to ovdje još uvijek nije problem okoline.

Pročitao sam tekst od početka još jednom prije nego što počnem pisati zaključak i prilično sam zadovoljan. Svakako fali humora, ali je teško šaliti se kad razmišljaš o tome koja je sve žena u tvojoj okolini trpjela nasilje bilo koje vrste s vlastitim koljenima u bradi jer je sjedište autobusa premalo dok se zaklinješ da nikad nećeš biti na mračnoj strani sile.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *