Android

Ne razumiješ zašto nemam djevojku?! Kupi Android

Moja osnovna škola nalazi se 300 metara od kuće, u središtu grada, a do nje se dolazi cestom koja ide blago uzbrdo. Moja majka u osnovnu školu išla je tri kilometra uzbrdo, makadamom, bosa i po snijegu. Mislite da se šalim? Sve je bilo puno, puno teže kad su naši starci išli u školu. Udžbenici su bili opširniji, profesori stroži… Uopće, njihovo je vrijeme bilo pravo. Stvari su se popravljale, a nisu se kupovale.

Prije godinu dana otkazao mi je fen, pa sam ga odnio susjedu (svatko od nas ima susjeda koji se razumije u sve i svašta) da ga popravi. I nije uspio. Obrazloženje je bilo da je dizajniran tako da se ne popravlja nego da se kupuje novi. Nisam bio iznenađen tom činjenicom. Čuo sam to i prije, samo se odnosilo na televizor. Tu vjerojatno ima istine jer, iskreno, malo tko bi današnje lijepe i tanke televizore bjesomučno udarao rukom sve dok se ne iskašlju i dok se slika ne popravi. Ako odemo još malo dalje u povijest, naletjet ćemo na baku koja aparate, kad ne rade kako bi ona mislila da trebaju, jednostavno isključi iz struje.

Isto bih poželio učiniti s majkom kad me počne nekontrolirano ispitivati o djevojkama s kojima izlazim. Ima li neka? Kako se zove? Je l’ s fakulteta? Koliko ima godina? Kako misliš viđate se, a niste zajedno? Opet neka prijateljica? Kad ćeš jednom naći pravu djevojku? Moja bi baka tu posve sigurno dobacila da istog trenutka kad je nađem trebamo doći do nje i donijeti joj kilogram šećera i kavu, da ona može na miru umrijeti.

Da bi moja majka mogla tako nešto reći svom unuku, za početak bih trebao naći djevojku, a to je već problem.

Vidite, u vrijeme kad je moja majka rasla, a i većina naših roditelja, postojala su dva programa na TV-u, u grad se izlazilo do jedanaest, a prvi put u kafić se moglo s navršenih osamnaest. Postojala je samo jedna vrsta tenisica, a tko je htio nešto slatko, mogao je pojesti šećernu ploču.

Naravno da onda ne želi android i da skače na mene kad poželim bluetooth – da pošaljem kontakt, da ne bih tražio papir i olovku u tom trenutku jer “tko zna koliko to košta?!”.

Netko takav ne može razumjeti kako je kad se netko napije prvi put s petnaest, a onda promijeni četiri djevojke na večer jer su i one bile pijane. To je jednostavno razlika između ovoga i onoga vremena.
Nešto kao da je djed njoj prije 25 godina jedno jutro uz kavu priopćio da će se sutra udati jer je on jučer sjeo s jednim čovjekom koji ima sina iz poštene kuće, bogatog i vrijednog, pa su se dogovorili za vjenčanje. Tako je doista bilo. Eto, baš je mog djeda tata tako oženio. Da ga nije ni pitao.

Ako se nastavimo vraćati u povijest, doći ćemo od toga da nije uopće bilo bitno da sa ženom imate o čemu razgovarati, da je žena mirno podnosila da imate ljubavnicu samo da bi djeci bilo lijepo i da se ne bi morala razvesti, jer je to sramota. A ako ste, primjerice, kralj, mogli ste i se oženiti četverogodišnjim djetetom, a da ipak budete proglašeni svecem. Pokušajte danas učiniti tako nešto. Žene su daleko dogurale u razvoju svijesti, osobnosti i položaja u društvu i dok se okrenete oko svoje osi, ona se vozi Mercedesom ljepšim i boljim od vašeg. Mercedesom koji ste vi platili, jer danas, za razliku od vremena kad su roditelji djeci nalazili partnere, postoje i odvjetnici.
Ne niječem mogućnost da će jednoga dana veze kakve danas poznajemo potpuno nestati. Jednostavno, sve ide prema tome.

Veze na jednu večer postale su posve uobičajena stvar. Ja sam ih imao više nego prstiju kojima kucam ovaj tekst. Seks bez obveza je lakše naći nego djevojku koja zna skuhati ručak, a ni muškarci nisu bolji, nego umjesto da budu oslonac bježe od odgovornosti i vezivanja. Danas prijateljica neće prešutjeti prijateljici ako ju je dragi prevario. Niti će prevarena držati sve u sebi zbog djece i obitelji. A muškarac neće biti sa ženom samo zato što zna skuhati dobar grah i što je vrijedna, nego će htjeti kompletan paket.

Nekad je dvoje ljudi u vezi pokušavalo postati jedno. Danas su ljudi u vezama poput androida. Pokušavaju biti i kamera i glazbeni player, i diktafon, i alarm, i uređaj za surfanje, i kalendar, i notes, a zaboravljaju da prije svega trebaju biti telefon.

Možda baš zato još uvijek majci ne mogu objasniti kako je sasvim normalno da svatko izađe sa svojim društvom, što je to prijateljica i da to što nemam djevojku već dulje vrijeme nije ništa ozbiljno. Ona još ima telefon s gumbima.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Jedna misao o “Ne razumiješ zašto nemam djevojku?! Kupi Android”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *