Musko zensko prijateljstvo

Muško-ženska prijateljstva

Često u društvu raspravljamo o tome je li moguće prijateljstvo između žene i muškarca. Mišljenja su različite, no ja spadam u grupu koja vjeruje, tj. želi vjerovati da je takvo prijateljstvo moguće. Iako nemam iskustva u vezama koje su počele, odnosno nastavile se nakon prijateljstva, mnogi prijatelji uvjeravaju me u suprotno.

Pa i na kraju većine romantičnih filmova najbolji prijatelj postaje princ na bijelom konju, koji se krio u dvorcu čekajući pravi trenutak da otkrije emocije. Filmovi nas uvjeravaju da u to slijepo vjerujemo. Ali ne bih se složila s time. Ne samo da imam prijatelje za koje bih ruku u vatru stavila, nego znam za mnoga prijateljstva koja su trajala i traju godinama, desetljećima.

Evo i moja mama ima prijatelja s kojim se druži više od 30 godina. Na moje pitanje: je li nekad pomislila da njihova veza može prerasti u romantičnu, njezin odgovor bio je bez razmišljanja: “Ne, nikada!”.

Odgojena u tom duhu, da prijatelj može biti i muškarac i žena, mogu se pohvaliti da imam nekoliko prijatelja s kojima se odnos nije mijenjao godinama. Uživam u muškom društvu. Priznajem da se katkad osjećam kao da pripadam muškoj populaciji. Pogotovo u trenucima kad u mojoj prisutnosti bez dlake na jeziku komentiraju žene, a zaborave da sam i ja žensko. Da ne spominjem ogovaranje. O da, ogovaraju više nego mi žene! No, kad sam u njihovu društvu, shvaćam (uvjerena sam) da između nas nema seksualne privlačnosti koja često mijenja prijateljske odnose.

Pozvala bih se i na znanstvena istraživanja. Žene su, naime, sklonije zadržati emocije na „sviđanju“ negoli obrnuto. Muškarci u tom slučaju pretpostavljaju da je posrijedi obostrani osjećaj. Žene su također uvjerene da nema nikakvih romantičnih osjećaja, a ako i postoje, često ih ignoriraju.

Istraživanje je također pokazalo da je muškarcima teže ostati “samo prijatelji” sa ženama.

Imamo različite poglede na odnos muškarca i žene. To je objašnjeno (ali i dokazano) činjenicom da muškarci jednostavno nisu u stanju isključiti želju za zavođenjem i fizičkim odnosom.

Kad se prepustimo osjećajima, prijeđemo granicu prijateljstva i zakoračimo u osjetljivu zonu zvanu “prijatelji s povlasticama”, stvar postaje komplicirana. Svjedok sam situacija u kojima je druženje preraslo u neobaveznu vezu. Međutim, ako ona ne preraste u ozbiljnu vezu i prekine se, nastaju neugodnosti. Možemo se pretvarati koliko hoćemo, ali nakon seksa ništa više neće biti isto. Mala je vjerojatnost da razgovorom i sporazumnim raskidom možemo nastaviti tamo gdje smo stali.

Međutim, vjerujem u ljubav na drugi pogled. Moguće je da u prijateljstvima postoje iskre od samog početka druženja, koje često ne primjećujemo. U takvim situacijama ljudi iz okoline nam „otvore oči“. I dok razmišljamo o drugima, možda je srodna duša u našem okruženju.

Postoje i osobe koje su svjesne te kemije, ali žele najprije dobro upoznati osobu suprotnog spola prije nego što se upuste u vezu.

Ali, onda dolazimo do onog pitanja koje mnoge muči: treba li prijatelju priznati vlastite emocije? Ignoriranje emocija kod ženskog spola (što je pokazalo istraživanje) opravdano je upravo činjenicom da ne postoji samo strah od odbijanja, nego i od onoga što ostaje nakon priznanja, koje potpuno mijenja prijateljstvo. U tome ne bih isključila muškarce, jer smatram da je i njima potreban poticaj. Ja se uvijek vodim mišlju: bolje se kajati zbog onoga što je bilo, nego zbog onoga što nije. Skupi hrabrosti i pokaži strahu zube!

Ako ste potpuno sigurni u prijateljstvo s muškarcima, baš kao i ja, pogledajte i prednosti.

Katkad su nam potrebni savjet i mišljenje iz muškog kuta  – osoba koja će nam dešifrirati brojne SMS-ove i što je skriveno iza svih izgovorenih (ili neizgovorenih) rečenica muškaraca. Iznenadile biste se koliko ih nekad pogrešno shvaćamo. Ali i oni žene. (Muški) prijatelj je zato tu za nas. I ne samo tada. Mi žene smo nježniji spol i dobro bi nam došla pokoja pomoć u kući, još jedan par ruku u prenošenju teških stvari i mijenjanja sijalica (iako mislim da to možemo same).

Generalno, postoje predrasude o ovakvim prijateljstvima. Ali i dalje se postavlja pitanje – mogu li muškarci i žene biti prijatelji? Moj odgovor je – DA, mogu!

A sada me ispričajte, odoh gledati košarku s prijateljima 🙂

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Bojana Rajković

Ekonomistica u turizmu po struci. Obožava vjenčanja, surfanje internetom i slatkiše. Autorica je bloga Pokondirena tikva. Prijateljica, sestra i nečija vjeverica. Osoba koja vjeruje da je osmijeh jedina kriva linija koja može ispraviti mnoge stvari.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *