Baka

Kad napunim 25. Sljedeće pitanje, bako!

Život je u principu skup pitanja. Moj se do prije mjesec dana nalazio točno između: “Kad ćeš diplomirati?” i “Kad ćeš naći djevojku?”. Tu su još: “Kad ćeš početi raditi?”, “Kad se ženiš?” i naravno: “Hoće li skoro unuci?!” Redoslijed ne mora nužno biti ovakav, ali u biti nitko nakon obiteljskog ručka nije uspio izbjeći bakinu i strininu unakrsnu paljbu.

Ne, nisam diplomirao. Imam 25 i već bih baki trebao priuštiti praunuče. Mislim da to samo ne smijem izgovoriti naglas.

Da se ona pita, ja bih već morao i diplomirati i imati dijete. Ali se ovdje, na svu sreću, pitam ja. A pitanje za ovaj tjedan glasi:

Pa dobro, kad je pravo vrijeme za ozbiljnu vezu pa da baka može odahnuti?

Stjecajem okolnosti, znam da to nikako ne treba biti srednja škola ili kraj osnovne. Jednostavno je, završi raskidom uoči samih zaruka i sjedenjem cijeloga života pored nekoga s kim si zato što ti je bilo vrijeme. Glupost.

Ovo se zapravo događa svaki dan. Provrtite film u glavi o svim srednjoškolskim parovima koji su bili sretni i nasmijani svaki veliki i mali odmor, i shvatit ćete da su u velikom broju slučajeva u braku, ali s nekim drugim ljudima. Sve je počelo njezinim statusom: “Ima ta jedna vrsta nedostajanja, po meni najgora, kad dvoje ljudi sjedi jedno pored drugoga i nedostaje im ono što više nisu …”, a završilo se tako što su priznali sebi da nisu prošli sve i, što bi rekao Čola, probali sve. Drugim riječima, previše vremena potrošili su na kupnju plišanih medvjedića, upoznavanje tuđe rodbine i spremanje ispita zajedno, a svijet oko njih je drukčiji od sigurnosti koju nalaze u riječi „mi“.

Međutim, nije vrijeme jedino što je ovdje važno. Da, manje su šanse da preživite do sudbonosnog „da“ ako se niste pohvatali na ekskurziji kad su vas ostavili u sobi same. Vrlo je važno jeste li spremni.
Ne želiš se naći tamo gdje je bio Kobe Bryant u svojoj prvoj sezoni, 1997. godine u polufinalu protiv Utah Jazza, i promašiti cijeli koš četiri puta. Samo se on može vratiti nakon toga i postati vjerojatno drugi najbolji košarkaš svih vremena. Želiš biti na visini zadatka. Zato sljedećih godina svaku sezonu započinješ trčanjem u tri ujutro i desetosatnim treninzima. Moraš biti posvećen. Moraš biti Francesco Totti. Vjeran jednom klubu cijeli život.

Ipak, glavno mjesto u ovoj raspravi zauzima samo jedan trenutak – shvaćanje da je to osoba pored koje želiš biti. U vrijeme moje bake to je bilo jednostavno. Svidi ti se. Igrate kolo jedno pored drugoga. On traži tvoju ruku. Uzmete se. Ili ti jednostavno mama i tata odrede i gotovo je. Crno ili bijelo. Danas je, međutim, sve … pa … 50 nijansi sive.
Puno toga treba se poklopiti. Takvo je vrijeme. Nekad nisi imao telefon, danas imaš android.

Ja sam ovdje pokušao pomoći da se ne razvlačite cijeli život s nekim iz navike, a da ga onda ostavite ispred oltara jer ste shvatili da ćete do kraja života gledati istu osobu. Djevojku ili dečka vam neću tražiti. To već morate sami.

Ipak, spreman sam dati još jedan savjet. Ne pokušavajte naći nešto što zadovoljava sve kriterije vaše pretrage. Život nije Google i vrlo često ostanete bez rezultata pretraživanja. Još bolje, nemojte tražiti samo lijepe stvari. Lako je kad je lijepo. Treba biti s nekim i kad je teško. Tražite samo ono najgore. I to u sebi. A onda pronađite osobu koja će to poništiti.

Bok, ja sam Stefan Simić, imam 25 godina i ovisnik sam o društvenim mrežama i nekoliko večeri zaredom nisam se sjetio da mi je telefon u džepu.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *