separaciona-anksioznost

I roditelje „puca“ separacijska anksioznost

U određenom trenutku, kad je beba stara između osam i 24 mjeseca, počinje se javljati separacijska anksioznost: strah od ostavljanja. Najčešće se manifestira kao plakanje i negodovanje kad se roditelj izgubi iz vida. Često ćete na internetu naići na savjete kako pomoći djetetu da prebrodi to razdoblje. Kako mu dokazati da ne odlazite zauvijek i da ćete se vratit? Kako u djetetu razviti zdrav stav o tome što se zbiva kad ga prepustite nekome drugom na čuvanje?

No, mnogi ne spominju drugu stranu priče.

Otkako sam postala majka, moja beba uvijek je uz mene. U sedam mjeseci njegovih života samo smo se jednom razdvojili na nekoliko sati! Nisam osjećala potrebu izlaziti navečer, niti bilo kamo ići bez njega. Suprug često putuje pa smo beba i ja najčešće sami.

Nedavno smo se, pak, počeli odvajati. Prošli sam mjesec dva put otišla na zabavu nakon što je on zaspao, a uputa onima koji su ga čuvali svodila se uglavnom na: “Ako ne bude zaspao nakon što mu daš vodice, zovi i tu sam za 15 minuta!”.

Sve je prošlo u potpunom redu, pa sam se odvažila na sljedeći korak.
Prije nekoliko tjedana upisala sam tečaj koji me dva puta tjedno odvlači od kuće na četiri sata. Četiri sata bez moje srećice. S obzirom na to da se kući vraćam točno u vrijeme njegova odlaska na spavanje, obično s vrata trčim u njegovu sobu da bih ga podojila i ušuškala u krevet, nakon što su ga suprug i baka već okupali i pripremili za spavanje.

Čini se da on jako lijepo to sve podnosi, ali tu su počeli moji problemi…

Upute su svaki put složenije i sežu u detalje: što i kada bi trebao jesti, koji mu podbradak treba staviti, kada mu je vrijeme za kupanje, kojom se igračkom ovaj tjedan najradije igra… Ma svašta bih mogla izmisliti!
Prošli put zaspao je prije nego što sam stigla kući. Nije me mogao dočekati. Ne mogu vam opisati osjećaj krivice koji me preplavio tada .
Spoznala sam da je separacijska anksioznost više moj nego njegov problem. On će malo plakati, a zatim se zaigrati nečim i zaboraviti. Ja ću, pak, gristi usne i gledati u telefon, nazivat ću u vrijeme odmora da provjerim trebam li pobjeći s predavanja i doći kući, a ako je sve u redu, uhvatit ću taksi ili sjuriti se do kuće jer znam da je on umoran, a “ne može zaspati bez svoje mame”. No, kad on ipak uspije usnuti bez mame, osjećam se kao da sam ga iznevjerila.

Od trenutka kad se rodio mučila me je jedna te ista misao: kako djetetu objasniti da ne možeš uvijek biti pored njega, čuvati ga i štititi u svakom trenutku? Kako to sebi priznati? Ipak sam ljudsko biće, nisam svemoguća.

Za sve vas koji prolazite kroz slična iskustva, evo nekoliko riječi utjehe (koje pišem koliko vama, toliko i sebi).

Stanje anksioznosti normalna je stvar. Izraženija je kod roditelja koji ne rade. Separacijska anksioznost dio je roditeljskog instinkta, ona govori da smo vezani uz svoje dijete i pomaže nam donijeti brojne roditeljske odluke. Dijete će shvatiti da niste svemogući i počet će razvijati vlastitu samostalnost, a to će mu sigurno lakše pasti nego vama.

Djeca se lako prilagođavaju. Tko god vodi računa o njima (bake, djedovi, tetke ili tete u vrtiću), naći će svoj način rada s djetetom. Uvijek ćete se pitati je li njihov način dovoljno dobar, ali će za dijete biti upravo onakav kakav mu treba. Shvatit će lako da se neke stvari s bakom “rade ovako”, a s tetom u vrtiću “onako”, i neće imati problema da te načine odvoji od onoga kako je to s mamom.

Ostavljanje bebe na čuvanje drugima od velike je važnosti za njezin socijalni razvoj. Još u najranijoj dobi, sa samo nekoliko mjeseci, beba počinje shvaćati kako svijet oko nje funkcionira i počinje osjećati povjerenje prema bliskim osobama koji nisu mama i tata, a zatim i nepovjerenje prema nepoznatim osobama. Zasigurno ne želite biti jedina osoba prema kojoj vaše dijete ima povjerenje.

Učinite nešto za vlastito zdravlje: provedite malo vremena odvojeni od svoje bebe. Ako se ne možete udaljiti od nje ni na sekundu, a da, poput mene, ne mislite kako će vas ona mrziti sljedeća četiri dana, nešto radite pogrešno. Posvetite sebi malo vremena, pa i partneru! Vaša vam je veza važna, a zdravo okruženje pomaže djetetu da se ispravno razvija. Nađite se s prijateljima, otiđite do frizera ili u kozmetički salon. Još bolje, krenite na neke vježbe! Možete, poput mene, upisati tečaj ili stručno usavršavanje. I sami znate da, što ste vi bolje raspoloženi, to će i bebi vrijeme provedeno s vama biti ljepše i korisnije. Iako će osjećaj krivice jer napuštate vaše malo, voljeno biće u početku biti jak, pokušajte ga se riješiti. Ne činite ništa loše, nego dobro i za sebe i za bebu. Pretjerana vezanost nikome nije donijela ništa dobro.

Uživajte, mame!
Pozdrav, Lana

Fotografija: Pavel P. / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)

O autoru

Lana Orton

Farmaceut zalutao u IT. Majka, kćer, sestra, supruga. Pjeva, svira, piše i voli cijeli svijet. Bavi se ženskim intimnim zdravljem od 2011. godine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *