Dojenje u javnosti

Dojenje u javnosti: DA ili NE?

Pročitah maloprije tekst na nekom inozemnog blogu o dojenju na javnim mjestima. Ključna rečenica bila je:

Ako ste protiv dojenja na javnom mjestu, vi ste protiv dojenja.

Proći će puno godina prije nego što u našoj zemlji to bude slučaj. Kao majka dojilja, mogu vam napisati što mislim o tome.

Da počnem od onoga najvažnijeg: dojenje je najzdraviji oblik prehrane za vašu bebu. Dojenjem beba dobiva sve potrebne hranjive sastojke, a njezin nerazvijen imunološki sustav potpomognut je vašim. Dojenjem se zbližavate s bebom, umiruje je, uspavljuje. Ne zadovoljava samo bebinu potrebu za hranom, nego i njezinu potrebu za sisanjem i majčinom blizinom. Dodir kože najjednostavniji je način zbližavanja.

Male bebe su kratkovidne. Zapravo, imaju mogućnost fokusirati samo jednu određenu razdaljinu: 20-30 cm od svog lica. Znate li zašto? Jer je na toj razdaljini mamino lice dok ih doji!

Sad kad smo utvrdili važnost dojenja, da vidimo gdje škripi i zbog čega se o dojenju na javnome mjestu toliko raspravlja.

U zemljama Zapadne Europe u kojima sam bila, majke doje bebe u javnosti. Ne puno njih, ne posvuda, naravno, ali doje. Kod nas, osim moje sestre kad dođe iz Belgije, vidjela sam samo još jednu majku da doji – žestoku pobornicu dojenja gdje god da se zatekne, u čemu je u potpunosti podržavam.

Iskreno, meni je malo neugodno. Voljela bih da mogu nahraniti dijete gdje god i kad god je to potrebno, ali to nije uvijek moguće. Mogu dojiti u parku, u restoranu ako sam negdje u zabačenijim mjestu, na aerodromu, u avionu, u relativno praznom kafiću… Ali teško bih se usudila u punom autobusu ili kafiću. Ok, bebi nije ni mjesto u kafiću, ali volim katkad skoknuti na kavu, a ne mogu bez mezimca nigdje. Vezana sam uz njega.

Upravo iz razloga što je MENI neugodno (a ja se, da se razumijemo, malo čega stidim), mora se poraditi na navikavanju ljudi na taj prizor. Moguće je da sijevne poneka dojka tu i tamo, ali ljudi se moraju naviknuti na to da u tome nema ničega vulgarnoga niti seksualnog. Uostalom, to je prva i osnovna funkcija grudi. Sve što su ljudi preko toga smislili, sekundarno je.

Dakle, majka sam, dojim, ne smijem hraniti dijete u javnosti. Što mi preostaje?

  1. Zatvoriti se u kuću i ne ići dalje od kilometra od kuće, kako bih mogla brzo se vratiti ako dijete zaplače.
  2. Izdojiti mlijeko za kasnije i na taj način remetiti prirodan ritam hranjenja (beba plače – mlijeko kreće… tko to nije doživio, ne zna o čemu pričam).
  3. Hraniti bebu adaptiranim mlijekom kad god smo vani i na taj način remetiti količinu mlijeka (koliko bebi treba, toliko mlijeka dojke proizvode).

Ne, ne i ne.

Dojit ću kad treba, sklonit ću se negdje u stranu, ako treba. Pored svih ostalih problema na koje majke često nailaze pri dojenju (bolne bradavice, mastitis), još i zabrana izlazaka? Pa naravno da će mnogi od njih odustati. Ragade se mogu tretirati preparatima protiv ispucanih bradavica, ali ljudska svijest – teško.

Čula sam da su se u parkovima počele praviti kućice za dojilje i da se silna prašina digle oko toga. “Zašto nas odvajaju? Zašto se moramo sklanjati?” Meni se čini da je to zapravo odlična ideja. U javnosti smo, svi znaju da smo tu, a ne moraju nas izravno gledati. Mislim da je to dobar prijelaz. Želim da to bude samo prijelaz, postupno navikavanje ljudi na prizor majke koja dijete doji na javnome mjestu.

Želim da dojenje u javnosti postane normalna pojava. Ali, mame koje se zauzimaju za to, recite mi još nešto: kako uspijevate bebi starijoj tri mjeseca zadržati pažnju na dojci kad se okolo toliko stvari događa? Meni je to nekad teško i kad smo u zamračenoj sobi, a kamoli kad su okolo svi ti zanimljivi ljudi, priroda, slike, predmeti…

Toliko od mene za danas.

Pozdrav, Lana

Istaknuta slika: FixersUK via Foter.com / CC BY-ND

O autoru

Lana Orton

Farmaceut zalutao u IT. Majka, kćer, sestra, supruga. Pjeva, svira, piše i voli cijeli svijet. Bavi se ženskim intimnim zdravljem od 2011. godine.

Jedna misao o “Dojenje u javnosti: DA ili NE?”

  1. Poštovana Lana,
    ja kao osoba koja se maksimalno trudi da podrži dojenje u svakom pogledu mogu samo da Vam pružim podršku da dojite kada i gde Vama odgovara i na način koji Vama lično odgovara.
    Velika je sramota da bilo ko ko se ozbiljno bavi podrškom dojenju kaže:
    “Ako ste protiv dojenja na javnom mjestu, vi ste protiv dojenja.”
    Nije tačno. Svako ima pravo za sebe da bira kada će i gde dojiti i kako (pokriven ili nepokriven).

    Ono za šta se ja zalažem je da NIKO ne sme da smeta majci koja želi podojiti dete van svoje kuće.

    Tek kada budemo postali društvo koje prihvata podoje na javnom mestu onakvima kakvi jesu a to je prirodnom pojavom i potrebom deteta i majke tek tada će najvećem broju majki biti normalno da podoji dete bez straha i stida.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *