roze plavi djecji svijet

Dobrodošla, bebice! Dobrodošli stereotipi!

Djevojčice nose isključivo ružičaste čarapice, a dječaci nezamjenjivo plave

Ako ste ikad do sada kupovali odjeću za bebu ili djecu, sigurno ste doživjeli da vas je prodavač upitao: „Tražite li za dječaka ili za djevojčicu?“. A kad usput bacite pogled na police s ponudom, jasno vam je da je većina dječje odjeće ili svijetlo ružičaste do upadljive pink boje ili, pak, nježno plave do vrlo tamne plave nijanse.

Pravila su vrlo jasna

Ako se vratimo malo u prošlost, shvatit ćemo da takva „pravila“ nisu vrijedila donedavno. Ako smo „do jučer“ mogli bez njih, zašto su nam danas potrebna da bismo se osjećali dijelom tipične sredine koja nas kao takve prihvaća i uvažava?!

Odgovor je jednostavan: isključili smo mozgove, prepustili se inerciji, svijet oko sebe promatramo površno i dopuštamo da nas zavede moderno potrošačko društvo. Možda je odgovor jednostavan, ali iza sebe nosi kompliciraniju priču.

U kakvu smo se to pećinu skrili da ne moramo razmišljati o budućnosti – svojoj i svoje djece?!

Slijedi nekoliko primjera koji govore u prilog takvim „pravilima“… Prije nekoliko dana sjedim s kćeri u liječničkoj čekaonici. Pokraj nas jedna malo starija djevojčica govori svojoj majci kako prepoznaje moje dijete iz vrtića. I doista se ispostavilo da nam djeca pohađaju isti vrtić. Ubrzo ta malena izjavljuje kako se ne želi igrati s mojom djevojčicom jer: „Ona nosi sandale za dječake!“, nakon čega ju je počela ignorirati. Njezina majka nije reagirala na njezinu izjavu niti na ponašanje. Moja je curica, da razjasnim, nosila tamno plave sandale s ptičicom na vrhu.

Pravila su, dakle, vrlo jasna – da bi bile prihvaćene, djevojčice moraju nositi boje koje su za djevojčice. S druge pak strane, dječacima je na raspolaganju paleta plavih boja. Valjda što su stariji, nijansa plave treba biti tamnija.

Sjećam se

Kad je moja curica bila beba, svi su joj se uglavnom obraćali u muškom rodu, vjerojatno stoga jer je imala odjeću neutralnih boja. Ustanovila sam da su neutralne boje, u sklopu tih pravila – žuta, narančasta, zelena, siva, bijela i crvena.

djecja odeca

Znam iz priča s drugim mamama koje su svoje bebe odijevale slično, da su im iskustva vrlo slična mojima. Neke od njih taj su „problem“ riješile vrlo brzo. Preko ušiju svojih djevojčica mame su stavljale trake u nijansama ružičaste, sa ili bez cvjetnih uzoraka, neovisno o tome trebaju li im trakice preko glave, neovisno o temperaturi vani i udobnosti. Neke su majke rješavale dvojbu oko spola bušenjem ušiju u najranijim mjesecima bebina života (dobro ste pročitali – u najranijim mjesecima!) Međutim, kako danas ne postoji strogo zadana linija koji spol nosi nakit, koji ne – pokušaj da time utvrde spol djeteta, često bi prošao neslavno.

Primjera je na svakom uglu

Baš sam jučer u trgovini čula razgovor mlade žene s prodavačicom. Žena je tražila zaštitnu plahtu za dječji krevet. Pitala je prodavačicu imaju li takve plahte u ružičastoj boji, na što je ona odgovorila da trenutačno imaju samo u žutoj. Ružičastih nema. Mlada majka potom je izjavila da ona želi samo plahtu ružičaste boje i da je sve što kupuje za svoju bebu isključivo te boje. Ja se pitam koja je poanta svega. Zar je njezino dijete manje žensko ako spava na plahti neke druge boje?!

stereotipi-legoDrugom prilikom raspitivala sam se u trgovini dječje odjeće za kombinezon. Prodavač mi je pokazao što imaju u ponudi. Naravno, ispred mene se nalazilo nekoliko modela u pink boji. Nakon što zaključim da nema niti jedne veličine koja bi odgovarala mojoj curici, pozdravljam ga i krećem prema izlazu. Tada slučajno uočavam neke kombinezone koje mi nije pokazao, skrećem pažnju na njih, na što mi prodavač vrlo spontano i iskreno odgovara kako ti kombinezoni nisu za djevojčice. Naime, bili su u zelenoj i plavoj boji. Ne shvaćam!?

Ili, dok tražim papučice za svoje dijete, uviđam pravilo – što je veličina veća, jasniji je izbor boja i uzoraka. Odnosno, što je dijete starije, njihove papuče – ružičaste ili plave – dobivaju uzorke u liku mašnica, maca, cvjetića ili pak dekoracije s autićima, loptama ili malim zrakoplovima.

Neki novi val

S jedne strane okružuju nas ovakvi primjeri, a s druge imamo brendiranu dječju odjeću i obuću. Takav se trend često ne dijeli na ružičastu i plavu boju, nego prema trenutačno popularnim bojama i modelima. Pitanje kvalitete takve dječje odjeće uvijek je diskutabilno, ali to možemo reći i za „klasičniju“ vrstu odijevanja.

Očito je da se i u kreiranju dječje odjeće prate modni trendovi. Takva odjeća može izgledati vrlo simpatično na našim potomcima. Problem nastaje kad se roditelji drže pravili neke modne kuće i ponovno dobivamo „ružičasto-plavo pravilo“, samo ovaj put u trendseterskom aranžmanu, koji diktira modnu sezonu za naše klince. A posebno je upitna jer zbog brige hoće li dijete zaprljati i oštetiti tako fini komad odjeće, često klincima ne dopuštamo da se ponašaju kao djeca – skaču i igraju se po volji – ne bi li slučajno igrajući se oštetili skupi komad odjeće. Dokle smo stigli? Djeca nam postaju imitacije odraslih.

Zar smo do te mjere popustili pred stavom da odijelo čini čovjeka da smo čak i djecu ugurali u očekivane stereotipne futrole ponašanja i izgleda?

Za dobrobit naše djece i svih nas, predlažem da ne prestanete razmišljati o ovoj temi čim pročitate članak. Nadam se da ćete se sjetiti napisanoga kad budete birali između ružičasto-plave kombinacije i da ćete sretno izabrati – zelenu, na primjer!

Pozivam majke koje podržavaju „ružičasto-plavo“ pravilo da i one iznesu svoj stav na ovu temu.
Hvala Vam!

O autoru

Dragojla Miljkovic

2 misli o “Dobrodošla, bebice! Dobrodošli stereotipi!”

  1. Mene su u trudnoci svi uporno nagovarali da saznam spol djeteta jer kako ce drukcije kupiti poklon? I kako ja namjeravam kupiti krevetic, kolica,..kad ne znam je li musko ili zensko. Nisam pitala, a dva lijecnika su samoinicijativno dali razlicite prognoze 😀
    Bebi sam jos u trudnoci kupila vecinu stvari krem, zelene i zute boje, a svi oko mene su kolutali ocima jer se to “tako ne radi”.. Crvena, roza i ljubicasta su za cure, a plava, zelena i smedja za djecake.
    Ali nije bilo lako naci “neutralnu” robicu. Cak i ono sto je po boji bilo neutralno imalo je ili aplikaciju na autice/kravaticu ili cipkicu i sljokice.. Crveni kompletic koji bi bio pogodan i za cure i za decke nisam uspjela naci 🙁
    Na koncu su poceli i ostali kupovat zeleno jer ” ja volim tu boju” (?!). Valjda im je bilo lakse prihvatit takvo objasnjenje nego odbacit stereotipe.
    Sad kad svi znaju da sam rodila sina na poklon dolaze opet iskljucivo modre stvari.
    A ja sam mu jucer narucila crvenu maramu za nosenje i jedva cekam vidit prve reakcije kad je smontiramo 😀

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *