Arhive kategorije: Obitelj

Higijena bebe – intimno područje

Kad vaša malena loptica napokon dođe u obitelj, susrest ćete se s pitanjem kako u prvim bebinim danima provoditi intimnu higijenu.

Čest odgovor pedijatara na to pitanje glasi: „Pa na uobičajen način…“.

Ako pitate patronažnu sestru, doznat ćete njezino osobno mišljenje koje se, pak, ne slaže s mišljenjem prethodne sestre od koje ste također tražili pomoć.

Potražite li odgovore putem interneta, naići ćete na mnogo informacija i mišljenja. Predlažem oprez, kao i sa svim drugim informacijama na internetu.

Najvjerojatnije ćete sami, logičnom procjenom i uz savjete iskusnijih majki, doći do odluke kako i što poduzeti.

Naravno da je vaša odluka konačna, a sve što čujete, naslutite ili pročitate samo će pomoći u stvaranju vlastite rutine sa svojom bebom, te biti od pomoći u odgoju vaše princeze ili malog princa.

Za početak

Vesele djevojčice
Photo credit: donnierayjones / Foter / CC BY

Zbunilo me kad sam u rodilištu, uz brze savjete o preodijevanju bebe, čula savjet stručne osobe o higijeni intimnog područja: „Ništa ne dirajte, samo će se prirodnim putem očistiti“. Osobno mišljenje na tu temu već sam imala, pa mi je takav savjet bio suvišan, ali sam pomislila kako će se zasigurno naći žena koje će ovu uputu primiti zdravo za gotovo, bez preispitivanja njegove logike.

 Provjereno

Ono što sa sigurnošću trebate poštivati, jesu već provjerene preporuke pedijatra:

  • Čista voda temelj je održavanja bebine higijene. Temperatura vode mora bebi biti ugodna. Ako niste sigurni u provjeru na vlastitoj koži, najbolje je koristiti termometar te podesiti temperaturu na 37 stupnjeva.
  • Ne treba koristiti sapune niti druga sredstva za intimnu higijenu, nego samo čistu vodu.
  • Sve bebe djevojčice nakon rođenja određeno vrijeme imaju iscjedak, nekad čak i tragove krvi koji nastaju pod utjecajem hormona.
  • Kad je beba na mjestu za presvlačenje, ležeći na leđima, blago razmaknite velike usne i, ako je potrebno, nježno u smjeru prema guzi prijeđite namočenom pelenom kako biste uklonili eventualne bijele naslage.
  • Ako vam je tako lakše, napunite posudu toplom vodom i obrišite intimno područje komadićima vate. Samo pripazite da na bebinoj koži ne ostanu komadići vate, pa je zbog toga zgodno napraviti loptice, a možete pokušati i s vatom za skidanje šminke.
  • Umjesto vode, možete koristiti i fiziološku otopinu, koja se nabavlja u svakoj ljekarni u ekonomičnoj ambalaži za domaćinstva.
  • Ako je beba imala stolicu, obvezno trebate oprati područje oko prepona. Tako smanjujete mogućnost razmnožavanja bakterija, gljivica i nastanak infekcija.
  • Bebina koža je osjetljiva i često suha, pa ju je važno hraniti kremama. Liječnici imaju različite savjete o njezi bebinih prepona, a stručnjaci nam nude cijelu paletu kremica za tu svrhu. Napravite dobru procjenu koji proizvod najbolje odgovara vašoj bebi. Dopustite nježnoj koži da diše, posebno uzimajući u obzir njezinu svakodnevnu pokrivenost pelenama.
  • Dobro obrišite i posušite kožu blagim tapkanjem, koristeći nježni ručnik ili pelenu s vanjske strane. Nemojte vući niti trljati ručnikom po bebinoj koži jer tako skidate prirodnu masnoću kože. Trljanje može izazvati i iritacije ili ćete slučajno nadražiti meko tkivo, čime izazivate svrbež i alergije. Tako isušujete i prirodnu vlažnost bebine kože.
  • Smjer čišćenja nečistoća i sušenja kože te brisanja uvijek ide u smjeru sprijeda prema natrag. Pri nanošenju kreme princip je isti.

 Naposljetku, treba istaknuti i ovo:

Beba
Photo credit: limaoscarjuliet / Foter / CC BY

Imajte na umu da su malene djevojčice buduće odrasle žene. Nisu neka druga biološka vrsta. Jednostavno ih njegujmo, prateći tu logiku. Uvijek se savjetujte s djetetovim pedijatrom. Ako je potrebno, slobodno potražite i drugo mišljenje.

Tuđe savjete ne uzimajte zdravo za gotovo, nego ih prethodno preispitajte.

Uvijek imajte na umu da svoju princezu i ovim putem njege pripremate za realan život koji slijedi i zato ne pretjerujte s higijenom kao da je pod staklenim zvonom.

I konačno – vjerujte, drage mame, svome instinktu!

Istaknuta slika: {Charlotte.Morrall} / Foter / CC BY

 

 

Bit će miran kao bubica, samo ga posjedni ispred TV-a

Nekoliko sam puta bila u prilici vidjeti kako neke obitelji s malom djecom ili tinejdžerima provode slobodno vrijeme ispred televizora. Koliko sam primijetila, mnogi od njih nisu baš imali zadrške pred djecom i nisu birali što će gledati, pa su na malom ekranu često bile i scene nasilja ili neki dugi prizori, neprikladni za dječju dob. Kad se na ekranu prikazuje agresivan, vulgaran ili erotski sadržaj, najčešće reakcije odraslih su ili smijeh ili blagi ukor.

Nešto tu opasno smrdi

Objektivno sagledavajući tu situaciju, nešto mi je opasno zasmrdjelo. Je li uistinu moguće da su roditelji toliko nesvjesni eventualnih opasnosti za djecu ili čak lijeni, pa idući linijom manjeg otpora dopuštaju mališanima da gledaju neprimjerene scene na TV-u? Lijeni jer, iako svjesni da takve scene nisu baš poželjne za dječje oko, nemaju volje pronaći im neku drugu zanimaciju.

Nesvjesni toga da takav televizijski sadržaj, sa scenama nasilja ili vulgarnosti, može utjecati na dijete, ili možda nesvjesni da djeca upijaju takve scene, ili ipak svjesni, ali se nadaju da njihova djeca shvaćaju kako je to „samo na TV-u“.

Neki iz moje okoline smatraju da pretjerujem, ali ipak se ne ustručavam izraziti uvjerenje da je velik dio dostupnoga televizijskog sadržava neprikladan za djecu, pa čak i odrasle!

Dijeca ispred TV-a
Photo credit: antisocialtory / Foter / CC BY

Valja imati na umu da nam se oči, mozak i tijelo brzo naviknu na ono što vidimo i osjetimo. Pokušajte se, primjerice, prisjetiti koliko vam je bilo stresno kad ste prvi put vidjeli neku scenu nasilja prepunu krvi, opasnih lica, bijesa i vike. Svaki sljedeći put kad ste promatrali slične scene, razina stresa postupno se smanjivala. Nakon duljeg vremena, toliko ste se već priviknuli na takve slike, da ćete pred njima samo slegnuti ramenima ili će takve scene proći nezapaženo, odnosno bez ikakve tjelesne reakcije.

Netko će na ovo reći da dijete ne smijemo držati izoliranim od loših strana života. Slažem se s time, no dodajem i to da dijete treba postupno i savjesno izlagati, bez nepotrebnih slika nasilja i sličnih scena koje ne shvaćaju, a istodobno ih zbunjuju.

Nekada davno

Sjećam se kako je nekad davno moja baka s nevjericom komentirala djedu reklame za čudotvorne lijekove i zdravstvena pomagala koje su se vrtjele na TV-u. Znala je govoriti: „Oni sve to lažu! Kako ih samo nije sram?!“ Sjećam se kako sam, slušajući je, željela vjerovati baki, ali mi je bilo teško shvatiti kako je moguće da na TV-u lažu. Sjećam se da sam u to vrijeme na pitanje: „Zašto neki ljudi započinju ratove?“, dobivala odgovor da je to zato jer neki ljudi žele živjeti na određenoj zemlji ili žele nešto od nje. Iz moje perspektive, Zemlja je bila dovoljno velika i na njoj je bilo mjesta za sve. Ako nešto žele, zašto lijepo ne traže, pomislila sam. Htjela sam tim ljudima predložiti da se presele na neko drugo mjesto.

Prisjetite se vlastitih dvojbi iz djetinjstva…

Zamislite sada koliko pitanja imaju današnja djeca, pred kojom je puno veća količina informacija!

 Kako god okrenemo, dođemo na isto

Kad dijete prvi put nešto vidi, spozna da to postoji i svaki sljedeći put kad se susretne s time, postupno razvija mišljenje da je to normalno. Vidi da je izvedivo, vidi način izvedbe i reakcije drugih na tu pojavu. Istodobno, dijete pamti stečeno znanje i može ga primijeniti u određenoj situaciji. A kad naposljetku primjeni u stvarnosti ono što je vidjelo na filmu, roditelj ostane zatečen njegovim ponašanjem i pita se gdje je to vidio ili čuo, jer u kući se takve riječi ne koriste i tako se ne ponaša.

Dijeca gledaju TV
Photo credit: Lars Plougmann / Foter / CC BY-SA

Nemojmo smesti s uma da djeca ne znaju razlikovati stvarno od nestvarnoga. Ne shvaćaju razloge zašto je netko nešto rekao, ne prepoznaju ironiju i sarkazam, a ne znaju kritički gledati na stvari oko sebe. Kad se osvrnemo na to kakva se sve agresija vrti po televizijskim programima, ne smije nas iznenaditi činjenica da već osnovnoškolci imaju informacije kako napraviti bombu u vlastitom domu, barataju bogatim arsenalom psovki te vješto ismijavaju vršnjake…Neću nabrajati dalje, toga je puno, čak i previše!

U praksi

U svome domu imam televizor, iako sam jedno vrijeme planirala izbaciti ga i proglasiti nepoželjnim. Živim sa suprugom i jednim djetetom, zasad. Slobodno vrijeme često provodimo čitajući knjige ili u prirodi. Naravno da mi se dogodi da se ne mogu posvetiti igri s djetetom jer imam drugog posla. Tada joj dopuštam da se „mota oko mene“ dok obavljam posao po kući, istodobno komunicirajući s njom. Razgovaramo o svemu, pri čemu je potičem na razmišljanje i izražavanje vlastitih dojmova. Uključujem je u zajedničko planiranje obiteljskih događaja i pitam za mišljenje. Skrećem joj pozornost na igračke i smišljam načine kako je potaknuti na samostalnu igru.

Da se razumijemo, to mi ne pada lako svaki dan, no jako se trudim održati ovakav pristup. Naravno, dogodi se i to da sjedi pred malim ekranom, ali onda pozorno vodim računa o tome što gleda. Ako je potrebno, pružim joj dodatno objašnjenje onoga što gleda.

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pozdrav,

Goga

Istaknuta slika: kelly.sikkema / Foter / CC BY

 

Spava li vaše dijete u mraku?

Kada u dom stigne novi član obitelji, posebno ako je riječ o prvom djetetu, nije neobična pojava da roditelji ostave upaljena svjetla i kada nema potrebe za time. Često u želji da se što bolje snađu s dječjim rekvizitima, ali i zbog osjećaja da drže stvari pod kontrolom, novonastali roditelji znaju izgubiti pojam o smjeni dana i noći. No, kada i taj proces prilagodbe prođe i stvori se novi oblik svakodnevnice, s postavljenim novim zahtjevima pridošle bebe, vratit će se i neke stare navike, kao npr gašenje svjetla u domu prije odlaska na spavanje.

Međutim, ima i onih roditelja koji, ponešeni inercijom ili nekim drugim razlogom, ipak smetnu s uma da je noć vrijeme kada je mračno te da je za kvalitetan san potrebno upravo to- mrak u prostoriji u kojoj spavamo. Razni su razlozi za to što roditelji maksimalno osvjetljavaju prostorije u vrijeme spavanja. Zna se dogoditi da jedan od roditelja i inače preferira spavanje uz upaljeno svjetlo te mu dolazak bebe pruža dobar izgovor za obnavljanje stare navike ili pak održavanje dosadašnje tradicije. Dragi roditelji, razmislite zašto vam paše spavanje uz svjetlo. Molim vas da budete temeljiti u tome te sam uvjerena de ćete pronaći davno potisnuti razlog postojanja te navike, što će vam možda pomoći u njenom rješavanju.

Naravno da spavanje pod upaljenim svjetlom nije kažnjivo djelo, ali treba imati na umu dokaze mnogih istraživanja koji potvrđuju da se tijelo kvalitetnije odmori kroz san u zatamljenoj prostoriji. Zašto onda svome tijelu uskratiti zdrav san?

Ukoliko smatrate da vam zdrav san i nije toliko nužan, barem omogućite što zdraviji odmor svome djetetu.

Ali, moje dijete traži svjetlo!

Dijete spava
Photo credit: tempophage / Foter / CC BY

Kakav god da je razlog roditelja za to što spavaju pod upaljenim svjetlom, nerijetko će tu svoju naviku pokušati opravdati objašnjenjem da je njihovom djetetu zapravo “potrebno svjetlo” da bi mirno zaspalo. Neki će reći i da se njihovo dijete boji mraka. Redovno, kada čujem ovakvo objašnjenje, uđem u raspravu oko toga i iznosim činjenicu da je beba devet mjeseci bila u mraku majčine utrobe te da je čak i u takvim uvjetima uočavala da okolina može biti svjetlija i tamnija. Predlažem tada roditeljima da naprave mali eksperiment tako što će u djetetovoj sobi ugasiti svjetlo i ostaviti ga u mraku. Ako vide da se beba uznemirila, neka ju pokušaju umiriti ulaskom u mračnu sobu, laganim dodirom ruke i umirujućim glasom. Ako ju ne umiri posve blagi dodir i poznati glas, bebu treba primiti u naručje dok se posve ne smiri te ju ponovno vratiti u njen krevet. Roditelji će sami najbolje znati koja tehnika umirivanja najviše godi njihovom potomku. Roditeljima će biti od koristi i da nauče procijeniti koji je razlog plakanja njihove bebe. Razlozi mogu biti razni: možda joj ne godi biti samoj, možda plače jer joj je hladno i hoće da ju uzmete u naručje i ugrijete svojim tijelom, možda joj je vruće te se nada da ćete to shvatiti i riješiti njen problem ili ju nešto žulja…Razloga može biti mnogo, a možda niti jedan od njih ne znači da se boji mraka. Da, jednom kada prihvatite ulogu roditelja istovremeno se pretvarate i u detektiva s logikom i super-moćima na kojima bi pozavidio i sam Sherlock Holmes. Ovu stranu svoje ličnosti tek ste na putu da otkrijete kada postanete roditelj i njome ćete se uistinu ponositi, posebno kada vas netko, posve iznenađen, upita kako ste samo uspjeli odgonetnuti potrebu svoje bebe poslije samo jedne njene grimase.

Djevojčica
Photo credit: Georgie Pauwels / Foter / CC BY

Zna se dogoditi i to da se nešto starije dijete uznemiri dok je samo u mraku. U takvom slučaju treba se podsjetiti da to nije niti reakcija, niti emocija s kojom je dijete rođeno, već posljedica nekog stečenog iskustva. Možda su roditelji svoje dijete plašili pojmom mraka kada je ono bilo neposlušno ili je gledalo na TV-u slike nasilja koje je potom povezivalo s mrakom. Dakle, postoji realna mogućnost da mrak kod djeteta izaziva negativne asocijacije i zato ima veliku želju da ga izbjegava. Roditeljska je uloga da svome djetetu pomogne u ovakvom slučaju, posebno ako u njemu leži makar i djelomična odgovornost zbog te pojave kod djeteta.

A sad donesimo zaključak o mraku: mrak predstavlja prirodno okruženje za dobar san. Dijete treba naučiti na spavanje dok je mrak, a na igru i zabavu dok je okruženo svjetlom. Vaša je uloga da svoje dijete naučite tome i nemojte od njega očekivati suprotno ponašanje od onog koje sami pružate.

Dnevni i noćni san

Dok je malo, dijete će spavati i preko dana i preko noći. Bilo bi dobro stvoriti različite uvjete spavanja na koje će se dijete navići, ovisno o tome ide li spavati dok je dan ili u noćno vrijeme. Noćni san dijete treba povezivati uz mrak i tišinu.Za dnevni san bilo bi dobro zamračiti prostoriju, pogotovo ako kroz prozor prodire jako sunce, no ipak ne morate stvarati mrkli mrak kakav okružuje dijete noću. Praktično bi bilo da se noćni i dnevni san razlikuje i po razini buke koja okružuje dijete, a o tome možete saznati više u našem drugom tekstu: “Kako pomoći bebi da lakše zaspi i spava bolje”.

Vrijeme noćnog sna

Beba
Photo credit: Lars Plougmann / Foter / CC BY-SA

Prisjećam se kako su mi rođakinje, djevojke od svojih recimo 18 godina, ljetos prepričavale kako su tri večeri zaredom, u vrijeme oko 22 h, sretale roditelje u šetnji sa svojom bebom u kolicima. Njima se to činilo neobičnim i neprirodnim. Meni je pak bilo drago čuti da mlade osobe primjete uopće takvo što te me navelo na razmišljanje o maloj djeci koju roditelji drže do kasno na mjestima za izlaske jer se ne žele odreći nekih svojih navika. O toj temi ćemo nekom drugom prilikom…

Uvjerena sam da ste i sami čuli opće poznatu misao o dječjem spavanju- u devet u krevet! Ova se uzrečica zasigurno ne koristi bez razloga. Naravno da će biti prilika kada će dijete promašiti uobičajno vrijeme spavanja, no roditelj uvijek mora držati do toga da njegovo dijete ipak, što je češće moguće, ide leći u svoje ustaljeno vrijeme da bi dobio fini i zdravi san i zato bi bilo korisno da roditelj, prateći dječje ponašanje, pokuša uspavati ga u otprilike isto vrijeme tijekom dnevnog i noćnog spavanja. Sjećam se jedne prilike, moje je dijete imalo tada oko 4 mjeseca, kada mi je jedna iskusnija majka izrazila svoje čuđenje jer još uvijek nisam dokučila ritam spavanja svoje bebe. U početku me je njena reakcija zasmetala, no razmišljajući o tome nešto kasnije, uvidjela sam da moja beba već ima svoj ritam spavanja koji uz malo pažnje mogu jednostavno prepoznati. Ubrzo sam shvatila da meni moja beba već duže vrijeme “diktira” približno slično vrijeme kada bi išla na spavanje. Kasnije sam u razgovoru s drugim majkama došla do zaključka da i druge bebe slične dobi imaju slične rasporede spavanja. Priroda nam sve sama govori, ali mi često ne slušamo.

“Moje se dijete budi usred noći i želi se igrati!”

Beba spava
Photo credit: Kekka / Foter / CC BY

Ako nakon prvog razdoblja prilagodbe ipak ne uspijete postaviti stvari na svoje mjesto: u uvjete prirodne za vaše dijete i što prijatnije, već nastavite s praksom osvjetljavanja prostora preko noći, nemojte se iznenaditi kada vam se dijete probudi u 2 ujutro posve spremno za igru i druženje. Pomirite se s tim da je to vaša krivnja ukoliko dođe do ovoga. Niste ga naučili na razliku između dana i noći. Osim pogreške u osvjetljavanju sobe u vrijeme spavanja, roditelji griješe i kod hranjenja djeteta u noći. Nikada ne smetnite s uma da i sok predstavlja izvor energije, ne samo hrana. Ne samo da ćete postići naviku kod djeteta da jede noću, nego ćete dozvoliti da i djetetovi zubi trpe. Vidjela sam svojim očima dječaka od dvije godine čije su jedinice gore sravnjene s desnima, a dvojke do pola skraćene. Pri njihovu dnu, zubići su žuto-narančaste boje. Dva su zubara njegovim roditeljima potvrdili da je šećer iz sokova koje on pije (posebno noću) odgovoran za takvo stanje zubi.

Malo više strpljenja, malo manje popuštanja – i eto vam jedne fine spavalice.

Smatrate li vi da vrijedi uložiti više truda za stvaranjedobrih dječijih navika u prvih par mjeseci bebinog života u korist svih prednosti koje će kasnije iz toga uslijediti?

Istaknuta slika: schani / Foter / CC BY-SA

Kako pomoći bebi da lakše zaspi i bolje spava

Više je faktora na koje možete utjecati kako bi vaš mali anđeo što lakše naučio da je noć vrijeme za mir i spavanje, a ne za igru i hranjenje. Ideja vodilja bila bi ovdje da se ponašamo u skladu s prirodom čovjeka. Naravno da ne postoje neka univerzalna pravila jer je svako dijete, kao i svaki odrastao čovjek, jedinstveno biće samo po sebi, ali neka osnovna načela ipak postoje koja vrijede za sve.

Tišina ili buka

 Vrijeme pred san nemojte ispunjavati puštanjem glasne glazbe, igrom ili pjevanjem. Bilo bi korisno izbjeći i nadglašavanje s bučnim TV-om.

Ne nadajte se da će dijete nakon buke i galame lako utonuti u san. Čak ni odraslima to ne polazi lako od ruke, a oni su svjesni da im je potreban san kako bi sljedećeg dana lakše funkcionirali. Dijete mora osjetiti da ga se umiruje, da mu se cijelo tijelo opušta, a to se ne može postići uz buku, niti dijete može, kao uz jedan klik na prekidaču, shvatiti da je vrijeme za akciju upravo završilo i da je vrijeme za tišinu.

Tama ili svijetlo

Prirodno okružnje za spavanje je mrak. Mi, kao roditelji, moramo se potruditi da dijete naviknemo na spavanje u mračnoj prostoriji. Ovo znači da i roditelji, navikli na san pod svjetlom, trebaju angažirati se i svome djetetu pružiti potpuniji te zdraviji odmor kroz spavanje u mraku.

Dečak spava
Photo credit: Lars Plougmann / Foter / CC BY-SA

Dva su faktora koja idu ruku pod ruku: mrak i tišina koji vladaju dnevnim i noćnim spavanjem međusobno se razlikuju. Bilo bi poželjno da noćni san dijete veže uz tišinu i mrak. Za dnevni san poželjno je prostoriju zamračiti, posebno ako je vani jako sunce, ali nije poželjno stvarati mrkli mrak kakav vlada noću. Što se glasova tiče, tijekom dnevnog sna nije potrebno da se “ni muha ne čuje”. Bit će vam mnogo praktičnije, a i djetetu funkcionalnije, ako dijete naviknete na “finu razinu” buke koja je očekivana s ulice, iz susjedstva, iz razgovora u susjednoj sobi, iz kuhinje dok kuhate i slič…

Ritam ili neusklađenost

U novim i zbunjujućim okolnostima u koje beba dospije nakon rođenja, ona će se lakše snaći i osjećati sigurnije ukoliko joj se osigura ustaljeni ritam nekih događaja oke nje. To ćete joj omogućiti ako za ponavljane aktivnosti poštujete sličan redoslijed, vrijeme i način rada. Pogotovo u početku nećete znati ni što, ni kako, ni kada radite, ali s vremenom ćete zamijetiti kako neka ponavljanja provodite spontanim putem. To spontano, uglavnom, znači prirodno osjećanje što vašoj bebi na određeni način više prija, što manje, ali i to da se vi osjećate ugodnije dok radite nešto baš na taj način.

Beba spava
Photo credit: Kekka / Foter / CC BY

Lijepo mi je jedna primalja objasnila: “Bebi treba da bude sita, suha i sigurna (da joj je pružen osjećaj sigurnosti)”. U izgradnji tog osjećaja sigurnosti pomoći će vam rituali koje bi bilo dobro stvoriti i slijediti. Potrudite se da rituale i njihov redoslijed poštujete maksimalno, čak i onda ako vam u posjet stigne dugo priželjkivano društvo ili ako je pred vama dugo planirani izlazak u grad. Pravi će prijatelj naći razumijevanja za to što ste izlazak odgodili na 30-ak minuta ili što čeka kavu malo duže nego je planirao. Vaše će vam dijete zasigurno pokazati zahvalnost što poštujete njegovu potrebu za dosljednošću. Iskakanje iz dobro poznatih kolosijeka može vašu bebu učiniti nervoznom, razdražljivom i neposlušnom.

(Ne)umirujuće aktivnosti

Ovisno o djetetovoj starosti, ono je sposobno baviti se različitim aktivnostima. Aktivnosti koje od djeteta zahtijevaju veći angažman trebalo bi izbjegavati prije odlaska na spavanje. Na primjer, za tek rođenu bebu, prilično je zahtjevno vježbanje leđnih mišića držanjem glavice odignute od poda, dok leži na stomačiću. Ovim vježbama potičete nešto stariju bebu da propuže. Grljenje, maženje, gnjavljenje i ljubljenje djeteta uz prevrtanje naglavačke, štipkanje i slič (kao što je to običaj tetkama koje jako vole svoju malu buhtlicu, recimo) bilo bi dobro sačuvati za vrijeme kada se dijete naspava, a ne pri uspavljivanju.

Dobro je prije odlaska na spavanje čitati djetetu- listajte mu knjigu/slikovnicu, pričajte s njim o dnevnim događajima, planirajte sutrašnji dan, priuštite mu da sluša razgovor ukućana, pustite umirujuću glazbu, masirajte ga lagano.

Sigurno ćete, ako do sad već niste, čuti nekog od roditelja kako priča o odlasku u dječju igraonicu predvečer jer je to dobra prilika da se dijete izmori prije odlaska u krevet. Oni krenu s takvom idejom, a vrate se kući umorni, pitajući se kako to da njihovo dijete nije umorno od toliko skakanja i trčanja u igraonici. Pitam se kako tim roditeljima ne padne na pamet da i njima samima nakon treninga treba jedan određen period vremena dok se tijelo ne opusti. Trčanjem i skakanjem mi povećavamo budnost svog tijela, a takvo stanje nam uistinu ne treba pred san, zar ne?

Prozračena prostorija

Beba
Photo credit: serzhile / Foter / CC BY-ND

Sviježi zrak prija djetetu. Dijete voli boraviti na zraku i zato ga izvodite van što češće, a kada niste u prilici da boravite na zraku, u domu prozračujte prostorije i dopustite da sviježi zrak cirkulira njima. Slobodno to činite i dok dijete spava. Naravno da ga nećete ostavljati kraj otvorenog prozora pod olujnim vremenom, ali odškrinuti prozor uz navučeni zastor, dok je vani vrijeme ugodno, sigurno neće naškoditi. Ukoliko ipak procijenite da to nije najpametnije rješenje, onda prije spavanja dobro prozračite prostoriju. Vidjet ćete, ako bacite pozornost, da se dijete manje vrti u snu, leži opuštenije i mirnije diše.

Sve se uči

Kada dijete nakon 9 mjeseci u majčinoj utrobi promijeni svoje dotadašnje okruženje, prolazi kroz proces prilagodbe na novo i sve mora učiti. To što će na neku novu situaciju beba možda negodovati, ne znači da morate odustati pri prvom pokušaju, a bebino negodovanje ne znači ni to da ona zna što želi, a što ne. Kao što će usvajati vještinu kako se žvaće hrana i kako se hoda, tako se dijete treba naučiti i na zdrav odnos prema snu. Na to ste ju vi dužni uputiti.

Što ste još uočili da utječe na miran san vašega djeteta?

Istaknuta slika: juanktru / Foter / CC BY