Arhive kategorije: Obitelj

Roditelj, kultna predstava ili promašaj, ovisi o vama

Jako mi je teško započeti ovaj tekst. Najviše zbog toga što ne znam u kojem sam točno trenutku čuo rečenicu koja me natjerala da se pozabavim ovom temom. Teško je razabrati trenutak u kojem se aktivirao živčani sustav nakon što smažeš jedan dobar slavljenički ručak koji, u pravilu, poslije piva dovodi do stanja sličnoga osjećaju kad se ujutro probudiš u prohladnoj sobi, a ispod pokrivača lijepo i toplo. Baš iz takvog drijemeža, iako sam se, naravno, svim silama trudio barem djelovati kao osoba koja je budna, prenula me jedna dosad toliko puta spomenuta rečenica. “Da, da, udaje se. Ostala je trudna s njim, pa su odlučili uzeti se“.

U trenutku sam pomislio da je riječ o jednoj od mojih bivših djevojaka, jer je u srednjoj školi, kad sam prolazio kroz fazu starijih djevojaka, gotovo sveto pravilo bilo da djevojka s kojom budem ili koju zavodim odmah poslije rastanka ostane trudna i uda se. U jednom trenutku najiskrenije sam razmišljao o tome da otvorim agenciju za pomoć usidjelica. “Izađite sa mnom na piće i budite sretne do kraja života“. To bi mogao biti slogan.

Svakako je puno bolje nego: “Napravite dijete, a onda se vjenčajte i ostanite nesretni do kraja života“. Sve zbog djeteta, naravno. E pa pazite, dijete trenutačno nije briga. Ono jednostavno još ne zna ni da je okrenuto naopačke, a kamoli da će priča o tome kako ste ga napravili nakon dvije litre votke. Kad ga bude bilo briga, trpjet će to što se niste zabavljali godinama, ili mjesecima, a onda živjeli zajedno, pa se zaručili i tek onda, kad ste se uvjerili da ste stvarno jedno za drugo, vjenčali. Ali tada će već biti kasno jer dijete, sada već dečko ili djevojka, neće htjeti da se vi razvedete, i to toliko jako da će samo sebe osuđivati i zamarati. Samo da mama i tata ostanu zajedno.

Pali ste, kolege, na ispitu. Dođite u sljedećem roku. Osim što ga neće biti, jer je sljedeći tek za tri mjeseca, a do tada će vaš mali seks bez kondoma već biti beba koja igra u ritmu najdraže pjesme zagrljena s rodbinom ispred vjenčanog stola. Govorim vam ovo iz vlastitog iskustva.

Uzvanici i rodbina pričali su mi da je svadba mojih roditelja bila jedan od najboljih tuluma na kojem su bili. Unatoč Titovoj slici iznad mladenaca. I da su se svi ludo proveli. Naravno, kad nitko od njih kao moja majka nije morao otići u kuću znajući da će za nekoliko mjeseci ulaziti u sobu najprije trbuh pa tek onda metar iza njega ona.

Godine su prolazile, moji su se svađali, najprije izvan mog vidokruga, pa preda mnom, pa sam se pravio da sve to zamišljam, da bih na kraju molio i plakao da se ne razvedu. Sve do jednoga lijepoga i sunčanog dana kad sam im rekao da se razvedu i da me nije briga.

A onda se dogodilo nešto nevjerojatno!

Život je ostao isti. Štoviše, postao je bolji.

Mi smo (sestra i ja) i dalje imali baku i djeda, strica i strinu, tetku i tetka, mamu i tatu, samo su naši mama i tata prestali imati muža i ženu, a mi prestali slušati svađe svaki dan.

Naravno, trebalo je vremena da ljudima kojima kažem da su moji rastavljeni objasnim kako to ne znači da bolujem od neizlječive bolesti i da me ne trebaju gledati sažaljivo kao one slatke psiće sa slika kojih je pun internet, nego da sam jednostavno netko tko je bjesomučno pokušavao izvući dvostruki džeparac.

U tome otprilike i jest stvar.

Vidite, mnogi roditelji razvod shvaćaju kao poziv na natjecanje. U nekoliko disciplina. Mislim da bi jedan razveden roditelj bez ikakvih problema mogao uzeti neku od medalja na sljedećoj Olimpijadi u desetoboju. Jednostavno, prestanu biti roditelji svojoj djeci i postanu strastveni natjecatelji. Tko je dao više džeparca?! Tko je pustio dijete da dulje ostane u gradu?! Tko je opravdao više sati?!

I kad konačno pobijede, shvate da su izgubili. Ili još gore, ne shvate.

Napišite sebi podsjetnik na telefon, zalijepite papirić na ogledalo u kupaonici ili snimite i stalni si puštajte sljedeće rečenice: “Ja sam čovjek koji je mučio i sebe, i ženu, i dijete. Bolje dobar razvod nego loš brak. Ženu nemam, ali dijete imam. I to je sve. To je stvarno moje sve“. Naučite napamet, a onda ponavljajte svako jutro. Igrajte tu ulogu marljivo. Godinama. Neka to bude jedna od onih uloga koje se pamte. Neka to bude vaša “buba u uhu“.

A vaše dijete će to znati nagraditi, ako ne pljeskom kad izađete na bis jednog dana da ljuljate unuče u krilu, onda barem tekstom u kojem vam se zahvaljuje što ste se razveli. Ma koliko to suludo zvučalo.

Prijavite se na naš newsletter

Kako odabrati kolica za bebu?

Mnogi budući roditelji naiđu na pravi problem kad dođe trenutak izbora kolica za bebicu koja samo što nije stigla. Traže se savjeti po internetu, pitaju se poznanici, prijatelji, obilaze se dućani. Složit ćete se da trošak nije mali, pa je vrlo važno odabrati prava kolica koja zadovoljavaju sve postavljene kriterije. Ali, kako postaviti kriterije?

Nisu svi, kao ja, blagoslovljeni sestrama s ukupno petero djece, a bez njih je nekad vrlo teško doći do dobrih informacija. Uostalom, moje sestre me znaju, poznaju moj stil života, što će meni najviše trebati i koje su konkretne stvari koje će mi na bebinim kolicima biti važne.

Ukratko, ono što će vam svi reći, to je da napravite popis stavki koje su obvezne, kao i listu onih koje bi bilo lijepo imati, ali baš i ne moraju biti ispunjene…

Razmislite o budžetu

Ako kupujete kolica za prvo dijete, a planirate ih imati više, imajte u vidu da je bolje investirati u kvalitetniji proizvod koji će vam dulje trajati. Citirat ću rečenicu koju sam puno puta čula, a ne znam čija je: “Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari”. Doista. Ipak, obratite pozornost na to što plaćate: plaćate li dizajn ili kvalitetu izrade, jer u današnje vrijeme dizajn može višestruko povećati cijenu, iako je razina kvalitete vrlo bliska jeftinijim. S druge strane, ako imate dovoljno novca, uložite i u izgled kolica, jer ima toliko fantastičnih modela s kojima ćete vi i vaša beba biti propraćeni pogledima gdje god da prođete. Ali dizajn je samo jedna od stavki, njihova upotrebljivost je puno bitnija.

Želite li da beba bude okrenuta prema vama ili od vas?

Postoje globalne polemike na ovu temu, je li dobro za bebu da bude okrenuta od vas, ili treba gledati u vas (dok ne napuni 18 godina 🙂 ). Konkretno, studija provedena u okviru kampanje “Pričajte sa svojom bebom” (National Literacy Trust i Sutton Trust), izvela je zaključak da roditelji puno više pričaju sa svojim bebama kad su okrenute prema njima, nego kad gledaju naprijed, te da je to povoljnije sa stanovišta razvoja govora. Ne morate me uzeti u obzir, nisam psiholog ni pedijatar, ali evo mojeg mišljenja: novorođena beba, pa sve do četvrtog, petog mjeseca, mora biti okrenuta prema vama. Vi ste joj sve na svijetu, ne vidi dalje od vas. Ne treba ni vidjeti dalje – vi joj pružate svu podršku i sigurnost koji su joj potrebni. Tako joj možete pričati, smijati joj se, maziti je, pjevati joj i uspavljivati je. Kad se počne sama izvijati da vidi i ostatak svijeta mimo vas (to je individualan trenutak, moj je to počeo sa pet mjeseci), tada je okrenite na drugu stranu. Ništa to neće škoditi njezinom govoru, ona mora učiti i druge stvari da bi imala o čemu pričati! Gledat će i upijati bezbroj informacija koje joj se nude u jednoj običnoj šetnji. Postojat će razdoblje prilagođavanja, naravno, kad ćete i vi i beba željeti da nekad bude ovako, a nekad onako. Iz tog razloga, moj savjet je da uzmete kolica koja se mogu lako okrenuti na jednu i na drugu stranu tijekom vožnje. Takva kolica su uvijek malo skuplja, ali često su 0+ (mogu se oboriti u ležeći položaj), pa ne trebate nabavljati posebnu ležaljku za tek rođenog mališana. Ja sam kupila takva kolica i, iako guranje na jednu i na drugu stranu nisu jednako laki, kunem se u njih i ne bih ih mijenjala ni da mi plate.

Po kakvim stazama ćete se voziti?

Jesu li staze asfaltirane ili ne, jesu li pune rupa, koliko će se beba truckati, sve to trebalo bi uzeti u obzir prilikom odabira. Generalno, veći kotači podnose neravniji teren, a manji se zaglavljuju. Postoje kolica za off-road vožnju, s velikim kotačima i amortizerima. Postoje ona za džoging, sportska, uz koja jednostavno obavljate dnevno trčanje gurajući bebu ispred sebe. Vaš stil života – vaš izbor.

Je li vam veličina bitna?

Veličina kolica, naravno. Ili prtljažnika. Lifta. Vrata, ostave ili hodnika u kojima ih planirate držati kada ste kod kuće. Ma, i veličina stana. Iako u većinu liftova kod nas mogu stati prosječna kolica (jedva, uz dizanje kotača, pomicanje u stranu i slično), dogodi se da neka malo iskoče iz tih dimenzija. Ulazna vrata zgrada znaju biti prilično uska, naročito ako su dvostruka, a obično se otvara samo jedno krilo. To se meni dogodilo: kolica su šira od jednog krila vrata za nekoliko milimetara, pa moram otvarati dupla vrata svaki put. Uz to, mogu stati u prtljažnik samo kada im se skinu veliki kotači (tek mi je nedavno sestra ukazala na mogućnost lakog skidanja i vraćanja kotača). Međutim, i dalje ih ne bih mijenjala.

Birajte jednu spojenu ručku umjesto dvije!

Ne mogu dovoljno istaknuti važnost jedne ručke u odnosu na dvije. Ako ste stalno u pokretu, ako u pokretu pričate telefonom, jedete, pijete… birajte jednu ručku. Drugom rukom možete držati kavu, sladoled, sendvič. Drugom rukom možete vući putnu torbu ili držati veće dijete za ruku. Jednom, spojenom ručkom ih čak mogu podići ili spustiti za nekoliko stuba, bez straha da će mi ispasti, dok u drugoj ruci držim vrećice ili torbe, ili stvari koje stalno vučem lijevo-desno.

Trebaju li vam lakša kolica?

Osnovno pitanje: imate li stube koje svakodnevno trebate svladati? Ako je odgovor “da”, težina kolica vam je vrlo bitna. Ako je odgovor “ne”, ovu stavku možete gledati nakon ostalih. Provjerite i na koji način se sklapaju, treba li vam za to jedna ili dvije ruke, jer će to igrati važnu ulogu ako ćete ih morati sklapati držeći bebu u drugoj ruci (ako puno putujete avionom ili ulazite i izlazite iz gradskog prijevoza). Za vlakove i autobuse dobro je i da sklopljena kolica mogu stajati uspravno.

Velika košara ispod kolica je odlična stvar

Katkad, kad moj dječak spava, suprug ga ostane čuvati, a ja odem u kupnju, pomislim na to da bih mogla povesti njegova kolica samo da bih sve potrpala u košaru ispod, a ne da tovarim na sebe kao na mazgu. Čak i kad se ne ide u kupnju: velika pristupačna košara u koju možete ubaciti vrećicu, bočicu soka, cijelu plastičnu navlaku za kolica kad očekujete kišu… više se i ne sjećam kako sam ranije izlazila iz kuće bez tog skladištenog prostora, koji sad vučem svuda sa sobom.

Visina dječjeg sjedišta

Mnogi će vam reći da je ovo bitno, kako biste mogli lakše uzeti bebu i vratite je u kolica, bez pretjerana saginjanja, kao i da vam je beba bliže tijekom vožnje. S te strane su u pravu, ali ono što ispuštaju iz vida, to je trenutak kad je dijete veće, a treba ga vaditi i vraćati iz visokog sjedišta, umjesto da može samo sići i popeti se. Razmislite šta vam je važnije.

Provjerite što se još može dodati kolicima

Razmislite što vam treba, pa provjerite što kolica koja kupujete imaju od opcija. Imaju li držač za bočicu (nekad zažalim što je samo jedan jer svoju bocu vode nemam gdje staviti), suncobran, navlaku za kišu, mjesto za igračke, grijače za ruke zimi, itd. Smislite sami što bi vam moglo zatrebati od dodataka.

To su neka iskustva koja sam ja imala, a na vama je da steknete svoja. Možda vam ovaj tekst pomogne da ne budu loša.

Pozdrav!

Lana

Prijavite se na naš newsletter

 

Istaknuta slika: amseaman via Foter.com / CC BY-ND

Bakterije, gljivice, virusi – mikrosastav vašeg kućanstva

Puno puta razmišljala sam o tome kako su neki predmeti u kućanstvu, kao i neki izvan njega, zapravo najprljavije stvari koju dodirujem. Kompjutor, telefon, daska WC školjke, šipka u javnom prijevozu… Koja su zapravo najrizičnija mjesta, ona na kojima imamo najviše šanse da dobijemo infekciju, koja vrve od mikroživota? Razbit ćemo neke mitove i upozoriti na neke istine na koje se ne obraća dovoljno pozornosti.

MIT: Kvaka na javnom WC-u je najprljavije mjesto

Uz to što većina ljudi pere ruke nakon korištenja WC-a, kvaka javnih WC-a nije pogodna podloga za razvoj bakterija.

ISTINA: Uredska oprema i radni stol su prljaviji od WC školjke.

Na prosječnom kompjuteru ima 400 puta više bakterija nego na WC školjki, samo zbog toga što se računalo daleko rjeđe čisti i pere negoli WC. Mobitel je još gori od kompjutera, a touch screen je itekako dobra podloga za bakterije i viruse. Ručka mikrovalne pećnice u kuhinji na poslu također je vrlo lijep izvor patogenih mikroorganizama. Generalno, sve te uređaje trebalo bi čistiti alkoholom ili nekim drugim odgovarajućim dezinfekcijskim sredstvom, barem jednom tjedno.

ISTINA: Od prljavog poda na javnim mjestima mogu se dobiti bradavice ili atletsko stopalo.

Virusi koji mogu izazvati bradavice na stopalima, kao i gljivice koje izazivaju atletsko stopalo, mogu se dobiti ako bosi hodate u svlačionicama, na bazenima i sličnim mjestima. Uvijek nosite papuče kako biste se zaštitili od tih neugodnih infekcija.

ISTINA: Spužva za pranje posuđa je prepuna bakterija.

Spužva je jedan od najzagađenijih predmeta u kući i sadrži milijarde bakterija, među kojima su i stafilokok i salmonela. Najbolje bi bilo svaki drugi dan oprati je u perilici posuđa (ako je imate), ili ubaciti na minutu u mikrovalnu. Između pranja pazite da spužvu ostavite na suhom, a definitivno je mijenjajte svaka tri tjedna.

MIT: Jastuk treba mijenjati što češće jer se u njemu nakupljaju bakterije.

Zapravo, nije mit da se u njemu nakupljaju bakterije, mit je da vam mogu naškoditi. Mijenjajte jastuk svakih pet do šest godina, ponajprije zbog udobnosti. Većina jastuka može se prati u perilici, pa bi to trebalo povremeno učiniti, a jastučnicu valja mijenjati jednom tjedno.

ISTINA: Na četkici za zube nalazi se velik broj bakterija, od kojih su mnoge one koje se nalaze u izmetu.

Jest užasno, ali je tako. Svaki put kad pustite vodu, bakterije se iz WC školjke razlete na sve strane po vašoj kupaonici. Idealno bi bilo držati spušten poklopac WC školjke prilikom puštanja vode, a četkicu držati što dalje, po mogućnosti u kupaonskom ormariću.

ISTINA: Ako redovito perete kupaonicu, u njoj se neće hvatati plijesan.

Plijesan koja se hvata po kutovima u kupaonici hrani se ostacima sapuna i masnoćom iz naše kože, a može izazvati alergijske reakcije, uključujući kašalj i glavobolju. Njezino stvaranje može se spriječiti redovitim pranjem kupaonice. Sve u kupaonici mora se prati: kada, tuš kabina, pločice, zavjesa. Ako se plijesan već pojavila, upotrijebite neko dezinfekcijsko sredstvo.

ISTINA: Kad se oprano rublje zadrži u perilici dulje vrijeme, može se stvoriti plijesan.

Da bi se stvorila prava plijesan, rublje treba odstajati u perilici oko 24 sata. Međutim, i prije toga može se osjetiti neugodan miris, koji je najčešće posljedica stvaranja plijesni. Ako i nakon dodatnog pranja rublje neugodno miriše, možda je vrijeme da očistite perilicu od gljivica. Trebalo bi jednom mjesečno pustiti praznu perilicu da radi, na vrućem programu i s razblaženom varikinom, a ne preporučuje se ni da je zatvarate između pranja.

ISTINA: Šminka je puna bakterija.

Dok se šminkate, svaka četkica koja dodirne vaše lice, usne, oči, s vaše kože preuzme dio bakterija, koje se zatim vraćaju natrag u bočicu, tubu, pakiranje. Pri sljedećem korištenju opet ih nanosite na lice, pa mogu izazvati bubuljice ili infekciju oka. Trebalo bi čistiti četkice za šminkanje jednom tjedno. Iz tube uvijek istisnite najprije na ruku (koju ste prethodno oprali), pa tek onda nanosite na lice. Bacite šminku nakon tri mjeseca upotrebe.

MIT: Novac je najviše kontaminiran bakterijama.

Općenito gledano, novčanice su suhe i nisu dobra podloga za razmnožavanje bakterija. To ne znači da su novčanice čiste, nego samo da, za razliku od mnogih gore nabrojanih stvari, ne predstavljaju primaran izvor zaraze.

Iako mnoga kućanstva koriste antibakterijska sredstva umjesto standardnih dezinfekcijskih sredstava, nisu se pokazala kao uspješnija u prevenciji bolesti, osim ako netko u kući nije bolestan. Takva sredstva mogu uzrokovati i pojavu rezistentnih sojeva bakterija, pa mnogi stručnjaci ne preporučuju njihovo korištenje, osim u specifičnim slučajevima.

Istaknuta slika:  nosha via Foter.com / CC BY-SA

Dojenje u javnosti: DA ili NE?

Pročitah maloprije tekst na nekom inozemnog blogu o dojenju na javnim mjestima. Ključna rečenica bila je:

Ako ste protiv dojenja na javnom mjestu, vi ste protiv dojenja.

Proći će puno godina prije nego što u našoj zemlji to bude slučaj. Kao majka dojilja, mogu vam napisati što mislim o tome.

Da počnem od onoga najvažnijeg: dojenje je najzdraviji oblik prehrane za vašu bebu. Dojenjem beba dobiva sve potrebne hranjive sastojke, a njezin nerazvijen imunološki sustav potpomognut je vašim. Dojenjem se zbližavate s bebom, umiruje je, uspavljuje. Ne zadovoljava samo bebinu potrebu za hranom, nego i njezinu potrebu za sisanjem i majčinom blizinom. Dodir kože najjednostavniji je način zbližavanja.

Male bebe su kratkovidne. Zapravo, imaju mogućnost fokusirati samo jednu određenu razdaljinu: 20-30 cm od svog lica. Znate li zašto? Jer je na toj razdaljini mamino lice dok ih doji!

Sad kad smo utvrdili važnost dojenja, da vidimo gdje škripi i zbog čega se o dojenju na javnome mjestu toliko raspravlja.

U zemljama Zapadne Europe u kojima sam bila, majke doje bebe u javnosti. Ne puno njih, ne posvuda, naravno, ali doje. Kod nas, osim moje sestre kad dođe iz Belgije, vidjela sam samo još jednu majku da doji – žestoku pobornicu dojenja gdje god da se zatekne, u čemu je u potpunosti podržavam.

Iskreno, meni je malo neugodno. Voljela bih da mogu nahraniti dijete gdje god i kad god je to potrebno, ali to nije uvijek moguće. Mogu dojiti u parku, u restoranu ako sam negdje u zabačenijim mjestu, na aerodromu, u avionu, u relativno praznom kafiću… Ali teško bih se usudila u punom autobusu ili kafiću. Ok, bebi nije ni mjesto u kafiću, ali volim katkad skoknuti na kavu, a ne mogu bez mezimca nigdje. Vezana sam uz njega.

Upravo iz razloga što je MENI neugodno (a ja se, da se razumijemo, malo čega stidim), mora se poraditi na navikavanju ljudi na taj prizor. Moguće je da sijevne poneka dojka tu i tamo, ali ljudi se moraju naviknuti na to da u tome nema ničega vulgarnoga niti seksualnog. Uostalom, to je prva i osnovna funkcija grudi. Sve što su ljudi preko toga smislili, sekundarno je.

Dakle, majka sam, dojim, ne smijem hraniti dijete u javnosti. Što mi preostaje?

  1. Zatvoriti se u kuću i ne ići dalje od kilometra od kuće, kako bih mogla brzo se vratiti ako dijete zaplače.
  2. Izdojiti mlijeko za kasnije i na taj način remetiti prirodan ritam hranjenja (beba plače – mlijeko kreće… tko to nije doživio, ne zna o čemu pričam).
  3. Hraniti bebu adaptiranim mlijekom kad god smo vani i na taj način remetiti količinu mlijeka (koliko bebi treba, toliko mlijeka dojke proizvode).

Ne, ne i ne.

Dojit ću kad treba, sklonit ću se negdje u stranu, ako treba. Pored svih ostalih problema na koje majke često nailaze pri dojenju (bolne bradavice, mastitis), još i zabrana izlazaka? Pa naravno da će mnogi od njih odustati. Ragade se mogu tretirati preparatima protiv ispucanih bradavica, ali ljudska svijest – teško.

Čula sam da su se u parkovima počele praviti kućice za dojilje i da se silna prašina digle oko toga. “Zašto nas odvajaju? Zašto se moramo sklanjati?” Meni se čini da je to zapravo odlična ideja. U javnosti smo, svi znaju da smo tu, a ne moraju nas izravno gledati. Mislim da je to dobar prijelaz. Želim da to bude samo prijelaz, postupno navikavanje ljudi na prizor majke koja dijete doji na javnome mjestu.

Želim da dojenje u javnosti postane normalna pojava. Ali, mame koje se zauzimaju za to, recite mi još nešto: kako uspijevate bebi starijoj tri mjeseca zadržati pažnju na dojci kad se okolo toliko stvari događa? Meni je to nekad teško i kad smo u zamračenoj sobi, a kamoli kad su okolo svi ti zanimljivi ljudi, priroda, slike, predmeti…

Toliko od mene za danas.

Pozdrav, Lana

Istaknuta slika: FixersUK via Foter.com / CC BY-ND

Bebe i putovanje – vrlo je moguće!

Istraživala sam, razmišljala i došla do zaključka da putovanje s bebom u današnje vrijeme neće zaobići nijednu mamu. Velik je to izazov za neiskusne mame, a svaka pomoć uvijek je dobrodošla. Odmah priznajem – nemam djecu, ali sam kao pasivna promatračica svojih sestara uočila mnoge stvari koje želim podijeliti s vama. Stoga papir i olovku u ruke, i hvatajte bilješke koje će vam zasigurno olakšati put s vašim bebom.

Žene u mom okruženju su, blago rečeno, “žene, majke, kraljice“. Danas nije lako biti majka. Nije bilo ni prije, ali je sigurno da su se stvari prilično promijenile. Način života se promijenio. Da ne ispadne da se mi žene stalno žalimo, ali muškarci, morate nam odati počast.

Eh sada, sigurno se pitate, ako je tako naporno putovanje s bebama, zašto bismo uopće napuštale svoje domove gdje smo ušuškane i vladamo potpuno situacijom?! Sigurno ste čuli pravilo da bebe ne smiju izlaziti iz kuće 40-ak dana. Hmm… malo je roditelja koji se danas pridržavaju toga. Što ako morate otići do trgovine, a muž vam je na poslu, svi su se negdje razbježali i vi ste ostale same s bebom? Naravno da ćete je povesti sa sobom i ništa joj se strašno neće dogoditi. Štoviše, blistat ćete dok ponosno pokazujete dijete susjedama i gospođama u dućanu. Isto je i kad ne možete izbjeći putovanje u drugo mjesto, drugu državu. Činjenica je da živimo brzo i da često mijenjamo mjesta boravka. Mnoge žene zbog majčinstva nisu promijenile način života ili odgodile obveze. Moje sestrične (od kojih većinu stvari upijam kad je roditeljstvo posrijedi) nisu se libile putovati s bebama. Jednostavno, nisu ni mogle drukčije zbog poslovnih obveza ili privatnih razloga.

Ok, točno je da postoje mnogi proizvodi koji su izmišljeni upravo da bi nam olakšali prve mjesece s bebom. Naše majke, bake i prabake nisu mogle ni zamisliti proizvode u koje se danas kunemo. Mnogi od njih neizostavni su na putovanju. Ali kako putovanje s bebom umjesto muke pretvoriti u uživanje?

Prehrana novorođenčadi

Dojenje
Photo credit: Caitlinator via Foter.com / CC BY

Ovo je jedna od najtežih stvari tijekom putovanja. Prokuhavanje, dezinfekcija bočica, staklene bočice s hranom i slično iziskuju puno vremena, kao i prostora u koferu. A zašto ih ne biste zamijenile najjednostavnijom i najprirodniji prehranom – dojenjem. Ne samo da ćete tako najbolje pomoći vašoj bebi da bude sita i jede sve što joj je potrebno u tom uzrastu, nego će i vama puno olakšati.

Ako izbjegavate dojenje zbog problema koji nastaju nakon trudnoće, raspitajte se kod prijateljica i rodbine koji gel im je pomogao da premoste probleme i nastave bezbolno dojiti svoju bebu.

Poremećaj sna

Da ne bude sve idealno, navest ću nekoliko stvari koje tijekom putovanja s bebom ne možete izbjeći. Jedna od njih je poremećaj sna, uzrokovan promjenom ritma, kao i promjenom krevetića, a da ne pričam o vremenskim razlikama. I sami znate kako odraslima pada promjena sredine. Zamislite onda kako je tek bebama. U ovome vam mogu pomoći bebina omiljena igračka, uspavanka, knjižica s pričama i slično. Ne zaboravite ih spakirati i imat ćete miran san, baš kao i vaša beba.

Klokanica ili nosiljka?

Sjećate se onog teksta o izboru nosiljke za bebu? Ako planirate posjetiti neko turističko mjesto i provesti dane u šetnji i obilascima, klokanica ili marama će vam umjesto glomaznih i teških kolica olakšati da s bebom u naručju obiđete sva mjesta koja ste planirali.

Izdajalica

Ovo je jedan od proizvoda za kojima moja mama žali što ih nije bilo u njezino doba. Ako ćete na putovanju u nekom trenutku biti odvojene od svoje bebe, pumpica je prava stvar za vas. Mlijeko koje izdojite možete iskoristiti u prilikama kad ne možete dojiti svoje dijete. Svakako će vam pomoći pri dohrani. Jednom riječju – neizostavna je!

Dezinfekcija

Mnoge mame strahuju da djeca mogu pokupiti različite viruse na aerodromima, autobusnim postajama i sličnim javim mjestima na kojima je velika frekvencija ljudi. Vlažne maramice pomoći će vam da spriječite bakterije i viruse. Dezinficirajte svoje, ali i ruke svoje bebe, osobito ako ručicama voli sve pipati i dodirivati. Znate li što njihov imunitet čini jačim i otpornijim? Dojenje. Još jedan plus za mame dojilje.

Savjet jedne iskusne mame je da pratite svoju bebu. Vidite što joj odgovara, osluškujte je i nećete pogriješiti. A sada, put pod noge!

Drage mame, imate li iskustva u putovanju s bebom? Podijelite ih s nama i posavjetujte mame koje se pripremaju za „road trip” i sve nas buduće majke.

Do sljedećeg posta,

veliki pozdrav!

Istaknuta slika:  c r z via Foter.com / CC BY-SA

Budi muško, skuhaj ručak  

Dvije šnicle, pola kilograma krumpira, tri luka, rajčica i krastavci, dvije žlice masti i pola sata kasnije na mom stolu bio je serviran po svim mjerilima odličan ručak. I nutritivno i vizualno. A bogme, bio je i odličnog okusa. Sljedećeg dana odlučio sam ponoviti tu rutinu i na stolu su se našle kobasice i jaja, sa salatom, uz juhu iz vrećice. Dan poslije, sjedim za tipkovnicom i pokušavam shvatiti zašto se žene toliko žale zbog kuhanja.

Istraživanja kažu da u današnje vrijeme, kad su za pristojan život potrebne dvije plaće u kućanstvu, ženama kućni poslovi predstavljaju još jedno radno mjesto, s tim da za taj dio ne dobiva plaća. To je u velikoj mjeri točno. Priprema ručka ipak je ženski posao.

Već vidim kako se mrštite, drage moje, jer čitate ovo poslije osam sati radnog vremena dok razmišljate o tome hoćete li danas skuhati grah za iduća tri dana ili jednostavno okrenuti u tavi neko meso, ali tu vam ja ne mogu pomoći. Niti sam kriv za takav razvoj stvari. Žene su te koje su tražile prava na rad tamo negdje daleko i nekad davno. Tako stvari stoje.

Priznajem, jako je teško paziti da mlađe dijete ne dira utičnicu dok sa starijim radiš domaću zadaću, a sve to dok režeš luk za salatu i vrištiš na muža koji gleda reprizu Manchestera od vikenda. To je, naravno, romantiziran prikaz iz ženske perspektive.

Prava istina je da je pripremanje ručka puno lakše od brisanja prašine i usisavanja. Ne šalim se, nema ništa jednostavnije od ubacivanja povrća i mesa u lonac, još bolje, ekspres lonac i okretanje prekidača na štednjaku. A još kad je dobra predigra. Gledali ste svi Shakirin spot „La tortura“. Naravno, ovo je romantiziran prikaz iz muške perspektive.

Realan prikaz na ovom podneblju ipak je malo drukčiji. Od žene se očekuje da na stol svaki dan iznese ručak. Što ja tu mogu? Mi smo i dalje, i ne vidim da će se to uskoro promijeniti, zemlja seljaka na brdovitom Balkanu.

Odgojen sam tako da poštujem žene, da imam razumijevanja, ali i da znam sam sebi pripremiti jelo. To znači da me ne može impresionirati kad djevojka kaže da ona, eto, ne zna spremiti ni juhu iz vrećice. Dakle, dolazimo do toga da ću jednoga dana vjerojatno znati pripremiti ručak i reći ženi da odmori i gleda omiljenu seriju. Tako je. Nekad ženama treba dati oduška od svakodnevnih obveza. Nekad je jedan dan dovoljan da se odmoriš za cijeli mjesec.

Vidi ti mene papučara! To je upravo ono što ne smije pomisliti nitko od nas muškaraca kad stane uz štednjak. Mislite što hoćete, ali ovo je ispravno razmišljanje za muškarca 21. stoljeća. Davno je prošlo vrijeme udaranja šakom o stol, a ako baš hoćete biti muškarčine, umjesto riječi kompromis – to baš zvuči kao da ste kod bračnog savjetnika – koristite „dogovor kuću gradi“.

Danas kad dođete kući uzmite dvije šnicle i dobro ih istucajte, začinite ih i stavite sa strane. Ogulite pola kilograma krumpira srednje veličine i isijecite ga na četvrtine, posolite, a onda sve to ubacite u vatrostalnu posudu. Izrežite veliku glavicu luka i stavite preko krumpira i mesa, a onda narežite salatu i servirajte uz dobro ohlađeno crno vino. Dobar vam tek.

Istaknuta slika: Cafe de Paris, Cooking Class Jeff Kubina | CC

Klokan nosiljka ili marama

Uzeti vlastitu bebu u naručju prvi put jedno je od najljepših životnih iskustava. Kako vrijeme prolazi, iako bliskost koja se na taj način stječe sve više jača, povratak u rutinu (koja je sada dopunjena nizom aktivnosti vezanih uz mališana) stvara potrebu da vam ruke budu stalno slobodne. Kupnja, pranje posuđa, rublja, obavljanje neizbježne papirologije, spremanje hrane i mnoge druge obveze – netko ih mora obaviti. Ako ste upravo stigle do te točke, počet ćete razmišljati o nabavi nosiljke za bebu. Napisat ću vam vlastita iskustva, potkrijepljena informacijama koje sam doznala od fizijatara, iz literature i na internetu.

Fizički razvoj djeteta

Prva i osnovna stvar: morate obratiti pozornost na fizički razvoj bebe. Nema pogovora da je vaša blizina bebi najvažnija na svijetu. Iskustva moje sestre bila su da je njezina beba vrlo lako našla vlastiti ritam spavanja tijekom dana zahvaljujući upravo marami. Uz to, kažu da bebe koje se često nose manje pate od grčeva.

Iako je za njezin emotivni razvoj puno bolje da bude što češće uz vas, sluša vaše otkucaje srca, osjeća vaš miris i toplinu vaše kože na svojoj, mnogi stručnjaci smatraju da su nosiljke ipak loše za fizički razvoj bebe.

Do trećeg mjeseca (a nekad i dulje) beba nema dovoljno jake mišiće vrata, pa nosiljke koje nemaju podršku za glavu nisu pogodne. Diskutabilno je i to jesu li za glavu dobre klokanice s podrškom. No, mnogi stručnjaci slažu se da je nošenje bebe u marami u ovom razdoblju prihvatljivo.

Dok se ne formiraju kukovi, bebu ne bi trebalo postavljati u sjedeći položaj. To znači da klokanica, u kojoj beba uglavnom sjedi, nije pogodna dok liječnik ne odluči da je uredan pregled kukova. Marama za nošenje trebala bi biti prihvatljiva, jer bebu obavija i pritišće je uz vas, pa pruža podršku i za leđa i kukove.

Dok beba ne počne sama se uspravljati u stojeći položaj, noge su prirodno savijene u kukovima. Do tada, bebu ne bi trebalo nositi okrenutu naprijed, jer taj položaj uvjetuje ispravljanje nogu u kukovima, što može imati negativne posljedice na motorički razvoj.

Za kraj, morate imati na umu da je svaki oblik nošenja, ali i sjedalice za automobile i većina kolica ili sjedalica i ležaljki za kuću, stvara neki oblik ograničenja bebina kretanja, što usporava njezin fizički razvoj. Iako u prvih nekoliko mjeseci nisu pokretne, bebama je potreban prostor. Mnogi pedijatri tvrde da će se osjećati bolje kad je ušuškana, bilo u marami na vašim grudima, uvijena u povoj ili “tijesnoj” kolijevci. S druge strane, nakon toga prvog razdoblja, koji olakšava prijelaz iz tople majčine posteljice u hladan i okrutan svijet, fizijatri se slažu da je prostor bebi vrlo važan za otkrivanje vlastitih motornih funkcija.

Za što se odlučiti?

Možda sam pristrana, ali moj savjet je da se odlučite za maramu.

  • Dojenje u marami
    Photo credit: hugabub.com / Foter / CC BY-ND

    Postoji mnogo tipova marama: od rastezljivog ili nerastezljivog materijala, s prstenom ili bez njega, s pojačanjem na bebinim leđima ili udubljenjem u koje se beba “ubacuje”… U nas sam uspjela naći samo dva modela: osnovnu maramu od rastezljivog materijala i onu od nerastezljivoga. Iako mi se više sviđa marama od rastezljivog materijala, jer mi djeluje udobnije, a ima i dodatne mogućnosti, kao što su nošenje bebe na leđima ili sa strane. Većina klokanica radi se po istom principu: remeni za ramena i torba u koju ubacujete bebu.

  • Možete nositi bebu u nekoliko položaja prilagođenih njezinu uzrastu (u fetus položaju ili u stranu, kao u naručju za novorođenčad, okrenutu prema vama za malo starije bebe, okrenutu od vas kad još malo naraste pa joj više niste samo vi važni, na leđima kad postane teška za nošenje naprijed…). U marami je čak možete dojiti. Klokan nosiljka ne nudi toliko mogućnosti i nije dobro u njoj nositi posve malu bebu.
  • Marama je uglavnom lako prilagodljiva vama i vašoj veličini. To znači da prilikom kupnje ne morate paziti na veličinu nosiljke. Nekad klokanica može biti premala za jednog roditelja ili prevelika za drugoga.
  • Marama je puno lakša za nošenje. Težina se bolje raspoređuje na leđa, pa nema pretjerana opterećenja ramena, kao kod klokanice.
  • Marama je lakša za održavanje i spremanje. Dok je klokan nosiljka spužvasta i zauzima puno prostora, marama se složi, spakira i može stati u torbu.
  • Osnovna prednost klokan nosiljke je lakoća ubacivanja i dizanja bebe iz nje. Kad je jednom postavite, ovaj proces vrlo je jednostavan. Međutim, čak je i to u nekim maramama bolje riješeno.

Za što god se odlučili, obvezno se uvijek pridržavajte uputa za upotrebu i provjeravajte bebu dok je nosite, da se uvjerite da joj je udobno i da joj je nosić slobodan.

Postoje i “hibridi”: iako su bliži marami nego klokanici, sadrže neke elemente torbaste nosiljke kako bi olakšali ubacivanje i vađenje bebe, ili vezivanje oko roditelja. Meni je ipak najdraža ona najobičnija – dugačka mekana tkanina koja odlično ispunjava svoju funkciju.

Istaknuta fotografija: benjamin.ks.chan / Foter / CC BY-SA

Dojenjem protiv raka dojke

Znate li da dojenje umanjuje rizik od raka dojke?

Smatra se da je hormon estrogen zaslužan za 80 posto slučajeva raka dojke. Upravo iz tog razloga kontracepcija na bazi estrogena ne preporučuje se u slučajevima povijesti ove bolesti u obitelji. No, ne dovodi vas u rizik samo terapija estrogenom, nego i normalna razina tog hormona tijekom života. Kao i svaki drugi hormon, i razine estrogena variraju na dnevnoj i mjesečnoj osnovi, imaju neke fluktuacije tijekom godine, ali se znatno mijenjaju i u različitim životnim dobima.

Kakve veze dojenje ima s estrogenom?

Razina estrogena znatno je smanjena u trudnoći i tijekom dojenja. Studija provedena u Kini pokazala je da je kod žena koje su dojile šest godina (ako mene pitate, to je pretjerivanje) udio oboljelih od raka dojke smanjen 63 posto. Naravno da ne morate dojiti dijete dok ne krene u školu, godinu do dvije posve je dovoljno. Efekt dojenja je kumulativan, tako da, ako imate troje djece i svako ste dojile po godinu i pol dana, to je već četiri i pol godine. Svakako dovoljno da umanjite sebi mogućnost ove neugodne, ali i izlječive bolesti (ako se otkrije na vrijeme).

Što još smanjuje rizik od raka dojke?

Prva trudnoća prije tridesete smanjuje ukupan broj menstrualnih ciklusa u životu, pa samim time i izloženost estrogenu tijekom života. Uz to, znanstvenici smatraju da kancerogene tvari koje se inače akumuliraju u masnom tkivu dojke, tijekom dojenja nemaju mogućnost akumulacije zbog povećanja zapremine mliječnih kanala. Postoji i teorija da su stanice tkiva dojke tijekom dojenja izmijenjene na taj način da nisu podložne mutacijama koje izazivaju rak. Iako nisam našla objašnjenje za ovu pojavu, čini se da se rizik smanjuje i kod žena koje su, kao bebe, bile dojene dulje.

Smanjili smo rizik, jesmo li sada sigurni?

Naravno da nismo. Rizik jest smanjen, ali vjerojatnost je daleko od nule. Najvažnije (i najlakše) što za sebe možete uraditi (i morate redovito raditi) je samopregled dojke. Rak dojke je izlječiv. Operacija, kemoterapija, hormonska terapija… različiti vidovi liječenja koji s manjim ili većim uspjehom liječe oboljele od raka dojke, svi u osnovi imaju rano otkrivene simptome i potvrđene promjene na tkivu. Ako ne znate kako se obavlja samopregled dojke, pročitajte ovdje upute. Pozdrav, Lana

Provodite li previše vremena zajedno?

Toliko često pišem o intimnom zdravlju, da sam gotovo zaboravila na onaj drugi, važniji dio naše intime: emocije koje dijelimo s voljenom osobom. Iako možda ne vidite izravnu vezu između emocija i intimnog zdravlja, mogu vam samo reći da stres koji nastaje kao posljedica neskladne veze može imati utjecaja na vaše opće zdravstveno stanje, a samim tim i na intimno i reproduktivno zdravlje.

Mislite li i vi da, kad vas netko voli svim srcem, ne može se dogoditi da mu dosadite? Ja sam to mislila godinama i još uvijek gajim trunku sumnje da se to može dogoditi. S druge strane, kad se zađe u neke godine, više i ne postoji šansa provođenja previše vremena zajedno, jer vrijeme više nećete imati.

Ipak, mnogi tvrde da parovi trebaju paziti da ne provode previše vremena zajedno, jer će to dovesti do “zahladnjenje” i izgubit će se strast, koja je toliko potrebna da vezu održi u životu. S tim na umu, napisat ću vam listu znakova koji možda upućuju na to da provodite previše vremena zajedno i da bi trebalo razmisliti kako uvesti aktivnosti koje ćete raditi bez svoje nerazdvojne polovice.

1. Nemate više o čemu razgovarati

Onog trenutka kad shvatite da sve što želite ispričate partneru, on zapravo već zna jer je bio s vama kad se dogodilo – znajte da provodite previše vremena zajedno. To će se ogledati i u nedostatku druge komunikacije: nekad davno stizali su vam ljubavni SMS-ovi ili mailovi, a sad se ne možete sjetiti kad je posljednji put poslao nešto romantično.

2. Nemate potrebu da se uljepšate jedno za drugo

Ako po cijeli dan provodite u kući s partnerom, u pidžami, trenirci, izlizanim trapericama ili prevelikim majicama i džemperima, i ni na kraj pameti vam nije da se isfenirate, našminkate ili čak depilirate, možda je vrijeme da razmislite o tome koliko vremena provodite zajedno. Počeli ste jedno drugo uzimati zdravo za gotovo, i ne pada vam na pamet da bi druga strana mogla prestati se zanimati ili da vam je potrebno malo osvježenja. Ako mislite da vam vrijeme provedeno jedno bez drugoga neće pomoći u tome, predlažemo vam drugu taktiku: s vremena na vrijeme organizirajte putovanje, seksi vikend ili romantičnu večeru. Promjena zidova koji su oko vas može puno značiti.

citanje u krevetu

3. Rjeđe vodite ljubav

Svi znaju da parovi koji su sretno živjeli zajedno godinama, kad se vjenčaju, odjednom prestanu razmišljati o seksu! Šalu na stranu, puno toga će se promijeniti onog trenutka kad shvatite da ste se upravo nekome obećali za cijeli život. Nekad je rjeđe vođenje ljubavi uzrokovano “objektivnim razlozima”, kao što su kronična iscrpljenost od cjelodnevnog posla ili trčanja za djetetom. Ipak, kad provedete malo vremena razdvojeni, pa se poželite jedno drugoga, shvatit ćete da je baš taj preumorni seks ono što vam svakodnevno nedostaje.

4. Zapitajte se: nedostaje li vam?

Malo nedostajanja je zdravo. Ako ga volite, voljet ćete ga koliko god da je daleko, a uživanje u ponovnom sastanku omogućit će vam da se prisjetite nekih starih zaboravljenih osjećaja, kad ste se nalazili dva puta tjedno ili još niste živjeli zajedno. S druge strane, ako igrom slučaja jako često morate biti razdvojeni, osjećaj nedostajanja može iščeznuti. Potrudite se napraviti dobar balans kako bi vam svaki ponovni sastanak bio osvježenje!

5. Provodite sve vrijeme zajedno

Kao što možete pretpostaviti – činjenica da se nikad ne odvajate jedno od drugoga siguran je znak da provodite previše vremena zajedno. Možda radite u istoj tvrtki, ili oboje radite od kuće. Možda imate iste hobije, zajedničke prijatelje. U ovakvoj vezi u kojoj nema predaha, sve gore navedene stavke počnu se javljati u nekom trenutku. Pokušajte se odvojiti – idite bez njega u grad, u shopping, kod obitelji. To kratko vrijeme koje ćete provesti odvojeno može blagotvorno djelovati na vašu vezu.

Sjećam se da sam jednom davno analizirala jednu svoju vezu i došla sam do zaključka da imamo zajedničko društvo, iste hobije, provodimo jako puno vremena zajedno i prestali smo se truditi jedno oko drugog. Rješenje koje sam u tom trenutku smatrala idealnim bilo je: trebamo se češće viđati! Zapravo, željela sam da provodimo više kvalitetnog vremena zajedno, ali je teško to definirati kad imate 18 ili 20 godina.

Nemojte upasti u istu zamku. Nekad je samo dan ili dva dovoljno da popravi stvari. S druge strane, ako mislite da bi vam nekoliko dana provedenih jedno bez drugog upropastilo vezu – onda to i nije neka veza.

Pozdrav, Lana

Prijavite se na naš newsletter

Muče li vašu bebu grčevi?

Sve bebe plaču, ali ako vaša beba plače dulje od tri sata dnevno, a pritom nije gladna, žedna ili mokra, možete biti sigurni da je muče grčevi (infantilne kolike). Pravi uzrok pojave grčeva kod beba nije u potpunosti razjašnjen. Stručnjaci smatraju da najvjerojatnije nastaju zbog nezrelosti bebinih probavnih organa, a nakupljeni zrak u trbuhu izaziva bol i neugodu. Plinski džepovi u želucu jednostavno se rješavaju podrigivanjem, no u crijevima djeluju kao čep i na taj način usporavaju probavu.

Postoji i mišljenje da je jedan od uzroka pojave grčeva kod beba previše uzbuđenja tijekom dana, kad beba sagledava svijet oko sebe, pa se do kasnog popodneva zasiti informacijama, a da zrak u trbuhu nastaje kao posljedica uzrujanosti (a nije njezin uzrok), pa je sigurnost majčina zagrljaja jedino što pomaže. Ovoj teoriji ide u prilog činjenica da se u zemljama u kojima se bebe nose u marami prvih mjeseci života, grčevi gotovo uopće ne pojavljuju.

Ono što trebate znati jest da grčevi nisu bolest nego ih liječnici smatraju šablonom ponašanja vaše bebe. Javljaju se obično oko trećeg tjedna života, a prestaju krajem četvrtog mjeseca (iako sam čula priču mame čije beba i u sedmom mjesecu ima grčeve).

beba u marami

Kako prepoznati grčeve?

Vrlo lako. Prvi simptom je dug i neutješan, vrlo često prodoran plač koji traje satima. Plač počinje obično u isto vrijeme (kasno poslijepodne ili navečer) tijekom ili neposredno nakon obroka. Beba koju muče grčevi podiže glavu, savija koljena prema trbuhu, pravi grimase i zacrveni se u licu. Nekad se grčevi mogu javiti i tijekom obroka, kad beba prekida sisanje. Ono što je za malu utjehu mamama koje imaju male djevojčice jest da se grčeve češće javljaju kod dječaka. Između tih vrlo burnih epizoda, beba lijepo jede, napreduje i ne pokazuje znakove bolesti.

Kako pomoći bebi koju muče grčevi?

Svaka beba slučaj je za sebe, ali ovo su neki trikovi kojima možete pomoći i sebi i njoj:

  • Zauzmite pravilan položaj dok hranite bebu. Naime, ako bebu postavite uspravno, mlijeko će lakše putovati do njezina trbuščića.
  • Nahranite bebu prije nego što izgladni jer ćete na taj način izbjeći da bude previše halapljiva, pa se zbog toga naguta zraka.
  • Dok hranite bebu, pustite je da češće podriguje. Na taj način će izbacivati ​​zrak koji je progutala.
  • Ako beba jako plače, postavite je da leži potrbuške na vašim grudima (otkucaji srca i ritmičnost disanja će je umiriti).
  • Masirajte bebin trbuščić. Nježna masaža kružnim pokretima u smjeru kazaljke na satu omogućit pomicanje i izbacivanje plinova. Uz to, može biti korisno da bebinim nožicama izvodite pokrete kao da vozi bicikl.
  • Stavite bebi na trbuh topao oblog. Možete koristiti toplu pelenu ili termofor. Možete joj ponuditi čajeve na bazi komorača ili kima. Ako dojite, vodite računa o vlastitoj prehrani, jer namirnice koje napuhuju vas, djelovat će isto i na bebu. Ako ništa od ovoga ne uspije, pokušajte pustite usisavač, fen ili ventilator blizu bebe koja plače. Mnoge moje poznanice kažu da ih je spasio neki kućni aparat. Jedna od njih je čak bebu nosila u kupaonicu i puštala da zvuk perilice umiri bebu. Uspjelo joj je.
  • Nedavno sam od jedne prijateljice čula da je u trenucima kad više nije znala što bi, stavljala djevojčicu u autosjedalicu i vozila je oko zgrade. Vrijedi pokušati.

Bilo kako bilo, ono što vas može utješiti jest spoznaja da jednog dana vaša beba više neće imati grčeve. Čim poraste i organizam se razvije, grčevi će nestati kao rukom odneseni. Svima vama želim da taj dan što prije dođe.

Srdačno!
Jelena