Arhive kategorije: Obitelj

I tate pate od postporođajne depresije

Mame su desetljećima, da ne kažemo vjekovima morale skrivati unutarnje bitke koje su vodile nakon porođaja. Svi govore o neizmjernoj materinskoj ljubavi koja se rađa zajedno s bebom pa, kad ta ljubav izostane, nove mame osjećaju se nesigurno, uplašeno i prije svega pod oštrim kritičkim okom okoline. Kako li je onda tatama koji se nose sa sličnim problemima?!

Posljednjih nekoliko desetljeća postnatalna depresija postala je klinički prepoznat problem, a majke koje se bore s tim stanjem mogu računati na malo veću potporu medicinskih radnika.

Ali, što je s tatama? Koliko razumijevanja oni dobivaju?

Zbog čega bi oni bili depresivni!? Niti su nosili bebu 9 mjeseci, niti su se borili s mučninom, otečenošću, promjenama vlastitoga tijela, osjetljivim grudima…

zabrinut muskarac

I tate mogu patiti od depresije

U posljednjih 10 godina primijećen je porast broja očeva koji se teško nose s novom ulogom. To je nagnalo istraživače u Švedskoj da dublje istraže problem. I došli su do zanimljivih podataka.

Od 447 očeva, 28 % ih je imalo simptome koji se mogu klasificirati kao blaga depresija. 4 % ih je imalo umjerenu depresiju, ali tek svaki peti depresivni mladi otac zatražio je pomoć.

Pritom, alati koji su trenutačno dostupni za utvrđivanje depresije kod rodilja nisu baš točni kada se primijene na očeve.

Za razliku od mama kod kojih se depresija obično prikazuje povlačenjem u sebe, tugom, bezvoljnošću i melankolijom, očevi svoje probleme češće izražavaju bijesom, nervozom i zataškavanjem osjećaja tako što više vremena provode na poslu ili utapaju depresiju u alkoholu.

Što je uzrok?

Skeptici tvrde da depresija kod očeva nije u porastu, već je samo lakše identificiramo. Međutim, psiholozi smatraju da se očevi bore sa sličnim izazovima kao i majke očekivanja okoline, nove obveze, stres na poslu, opterećenje da materijalno osigura obitelj, briga i strah za novi život, manjak sna… Pored svega toga, ako se i majka bori s depresijom, svakodnevica postaje znatno teža.

Očevi koji pate od depresije teže stvaraju kvalitetnu vezu s djetetom, što svakako može ostaviti ozbiljne posljedice i na dijete, i na oca.

Zato, drage mame, ako primijetite da se vaš partner teško bori s novom ulogom, ne oklijevajte. Potražite pomoć. Depresija je problem cijele obitelji.

Prijavite se na naš newsletter

Kako vaša težina utječe na plodnost

Ako pokušavate zatrudnjeti ili barem planirate osnovati obitelj u sljedećih nekoliko godina, morate znati da vaša težina može igrati veliku ulogu u tome.

Kada se spomenu parovi koji imaju problema sa začećem, najčešće se misli na hormonalne ili funkcionalne probleme s reproduktivnim sustavom. Međutim, ponekad male promjene životnog stila mogu imati velike rezultate. Za početak, to je korekcija težine.

Kako težina utječe na plodnost?

Nije sama težina ta koja regulira plodnost, nego sadržaj masti u tijelu. Masti su spremnik estrogena, ženskog spolnog hormona. Ako je u tijelu manjak estrogena, to utječe na menstrualni ciklus i na ovulaciju, a njihovo ispravno funkcioniranje nužno je da biste zatrudnjeli.

Koliki je vaš BMI?

BMI je indeks tjelesne mase – drukčije rečeno, parametar koji nam pomaže da odredimo bi li trebalo izgubiti ili dobiti na težini kako bismo poboljšali zdravlje.

Formula za izračunavanje BMI-ja je jednostavna:

BMI = tjelesna masa (u kilogramima) / visina² (u metrima)

Sad kada ste izračunali svoj BMI, usporedite ga s ovom skalom:

BMI < 18,5 pothranjenost

BMI 18,5 – 24,9 normalna težina

BMI 25 – 29,9 prekomjerna težina

BMI > 30 gojaznost

Mršava djevojkaAko vam je BMI manji od 18,5…

Ako vam je težina manja od preporučenog opsega, veće su šanse da ćete imati problema sa začećem. Sličan problem može se dogoditi i ako vam je BMI u opsegu normalnog, ali ste izuzetno mišićavi, što znači da imate nizak postotak masti u tijelu.

Manjak masti utječe na ovulaciju. Neki stručnjaci tvrde da je optimalan sadržaj masti u ženskom tijelu oko 22%, iako je potrebno još istraživanja da bismo znali koji je to idealan postotak.

U svakom slučaju, ako su vam menstruacije neredovite ili potpuno izostaju, obvezno posjetite ginekologa kako biste utvrdili u čemu je problem i poduzeli potrebne korake.

Ako vam je BMI veći od 24,9…

statua punije gospođe

Povećana težina, baš kao i snižena, utječe na ovulaciju, smanjuje mogućnost začeća, ali i šanse za uspjeh tretmana neplodnosti. Ako patite od sindroma policističnih jajnika, povišena tjelesna težina može dodatno pogoršati stanje i smanjiti vaše šanse za začećem.

Uz to, žene s povišenom tjelesnom težinom imaju veći rizik od preeklampsije (povišenog krvnog pritiska u trudnoći) i dijabetesa, a povišen je i rizik od pobačaja i anomalija kod novorođenčeta koje mogu zahtijevati intenzivnu njegu nakon poroda.

Dakle, bez obzira na to naginje li vam težina prema gornjoj ili donjoj skali, ako u skorije vrijeme planirate proširenje obitelji (ali i zbog općeg zdravlja), konzultirajte se sa svojim liječnikom. Ne trebate držati drastične dijete – male promjene navika, zdrava i umjerena prehrana i redovita fizička aktivnost u kojoj uživate, mogu napraviti veliku razliku.

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Bebe i rutina, ili kako nam je internet promijenio roditeljstvo

Svi pričaju kako je vrlo važno uvesti bebu u rutinu čim se rodi, odmah po povratku iz rodilišta. Svi pričaju kako će to pomoći da beba nauči spavati cijelu noć. Svi kažu da je važno gdje beba jede, kada jede, kada spava i koliko, kako bi se lijepo razvijala, bila odmorna i zadovoljna. Svi kažu da je bitno svakodnevno provoditi puno vremena na zraku, a i u “slobodnom kretanju”, na površini gdje se može razmahati. A mnogi bi se složili da je to, ako ne neizvodivo, onda barem vrlo teško.

beba place

Bebe su različite. Neke spavaju cijelu noć otkad se rode, a neke se bude noću do treće godine. Neke jedu kao termiti, a neke ne žele ni zinuti. Neke žvaču komadiće hrane sa 6 mjeseci, a druge pljuju ako im nije sve blendirano i procijeđeno.

Ja imam jednog malog drekavca koji jede sve što se pred njega stavi i koji je od svog četvrtog mjeseca pokušavao mami i tati oteti sendviče iz ruke. Sa svojih 7 mjeseci odlučio je kako je vrijeme da počne stajati, a s nepunih 8 šetati lijevo-desno uz namještaj. Osim toga, ili možda zbog toga, neće da spava.

Uspostavljali smo rutinu od početka. Kupanje, masaža, odijevanje, dojenje. Na sreću, od početka sam imala sasvim dovoljno mlijeka, pa je napredovao po 1,3kg prva dva mjeseca. U rijetkim slučajevima kada je ostajao budan nakon dojenja, slijedilo je spuštanje u krevetić i pjevanje. Ponekad čitanje priče. Kad se prestao uspavljivati dojenjem, spuštanje u krevetić i čitanje ili pjevanje dok ne zaspi. I uvijek u isto vreme.

Sve je funkcioniralo prilično dobro dokle god sam ja bila upoznata i pomirena s tim da ću ustajati svaka 2,5-3 sata za novo dojenje. Međutim, u nekom trenutku je produljio spavanje, pa sam noću imala i do 5 sati u cugu. Ali se onda počeo opet buditi. Neki su tvrdili da je to samo faza, da će ga proći. Doktorica je predložila da počnem s dohranom jer mu možda moje mlijeko nije dovoljno (tako smo uveli još jedan element u našu večernju rutinu – večeru prije kupanja). Ipak, ništa što smo od tada uradili nije pomoglo da se beba vrati onom mitskom spavanju cijele noći.

Problem je što uvijek imate neko opravdanje. Te sad smo bili na putu, pa mu je sve novo. Te sad ga muče zubići. Te bio je bolestan, uho, grlo, nos…

Beba u krevecu

A kad počnete čitati savjete, osim onog čuvenog “pustite ga da se isplače”, teško je naići i na jedan konstruktivan. Još se nisam odlučila na taj korak. Mnogi stručnjaci ne preporučuju metodu puštanja bebe da plače: kažu da im to šteti samopouzdanju. Postoje i varijacije na tu temu: odmicanje stolca na kojem sjedite pored krevetića, postupno udaljavanje, metoda dizanja iz krevetića kad god zaplače i spuštanja natrag, metoda ljubljenja ili maženja u određenim intervalima (što bi trebalo umiriti vrišteću bebu, ha-ha), ali mi se nijedna metoda ne sviđa. Čini se da ćemo ipak na kraju morati provesti nešto od ovoga.

Danas smo pokušavali definirati što je sve problem i ustanovili da ih zapravo imamo tri:

  • nepostojanje rutine spavanja tijekom dana
  • jako dugo vrijeme uspavljivanja
  • buđenje po nekoliko puta tijekom noći

Ja sam uvjerena da će se drugi i treći problem riješiti samo ako mu nađemo odgovarajuće termine spavanja tijekom dana. Od sestre sam dobila savjet za spavanje svaka dva sata. To je u redu – preko dana za tren zaspi, ali noć nam je prošla pakleno. Valjda je bio odmoran. Onda smo našli drugi savjet: 2-3-4. Po toj metodi nakon prvog buđenja bebu stavljate spavati poslije 2 sata, pa sljedeći put za tri, a nakon 4 sata vrijeme za noćno spavanje. Funkcioniralo bi kako treba kad se beba ne bi budila u 6 ujutro i spavala po 40 minuta svaki put. Onda ne vrijedi.

Svaka rutina, svaka metoda koju primjenjujete, mora se održavati dosljedno nekoliko tjedana da bi se primijetio bilo kakav efekt. Ako niste dosljedni, produljujete vrijeme bebina učenja i navikavanja. Toliko je različitih ideja što treba raditi. Milina.

Moj je zaključak da je internet koliko dobar, toliko i loš. Dobar, jer mladim mamama omogućuje da pročitaju iskustva drugih majki, savjete stručnjaka i samozvanih stručnjaka, potraže konkretan problem koji imaju i ponekad nađu rješenje. Loš jer… da nemam izbor, ne bih imala dvojbi. Ne bih se mislila je li nešto za moju bebu dobro ili loše, hoću li joj naškoditi ili pomoći. Imala bih samo savjete bliske rodbine i prijatelja. Ako nitko od njih ne bi imao sličan problem, improvizirali bismo, ali bismo se više posvetili promatranju problema i smišljanju rješenja, a manje traženju gotovih metoda, koje možda na vaše dijete nisu primjenjive.

A sada… rutina. Vrijeme je za večeru.
Pozdrav, Lana

Prijavite se na naš newsletter

Zašto je tekst o PMS-u i trudnoći najčitaniji na našem blogu

Blog Intimna postoji od veljače 2014. godine i od tada do danas objavili smo ukupno 280 tekstova. To nikako nije zanemarivo, zar ne?

Cijelo to vrijeme analiziramo vaša pitanja kako bismo točno znali o čemu želite da pišemo, pa smo primijetili da se jedan tekst izdvojio iznad drugih po čitanosti:

Trudnoća ili PMS – gdje je razlika?

Zapitali smo se što je to što vam se toliko svidjelo u tom tekstu. Budimo iskreni, želimo vam pružiti što više tekstova koje ćete sa zadovoljstvom čitati, ali nam je istodobno cilj odgovoriti na sva pitanja o intimnom zdravlju koja vas muče – a čini se da je razlika između PMS-a i trudnoće jedno od najbitnijih.

Zašto je to tako?

Odgovor na pitanje je očigledan. A možda i nije. Sigurno je da trudnoća iz korijena mijenja život žene i sam odgovor na pitanje: “Jesam li trudna?“, može vam poremetiti sve planove koje ste s mukom gradili, ali i unijeti neopisivu količinu radosti u svakodnevicu.

Test na trudnocu

Ono što možda na prvi pogled nije očigledno, jest razlog zbog kojeg nam je tako teško odrediti jesu li naši simptomi uzrokovani PMS-om ili začećem. Možda je to zato što nismo sigurni što je točno taj PMS – zato smo za svaki slučaj napisali članak koji detaljno objašnjava što jest, a što nije predmenstrualni sindrom, ali i cijeli serijal članaka koji se bave različitim tegobama koje proživljavamo tijekom menstruacije.

Međutim, sudeći prema vašim komentarima i pitanjima vezanim uz ovu temu, čini nam se da je u pitanju nešto drugo. Karika u lancu znanja koja nedostaje zapravo je poznavanje ženskog tijela i kako ono funkcionira.

Možda se i sjećate lekcije iz biologije, Falopijevih cijevi, putovanja jajne stanice od jajnika do maternice – a možda i ne. Ne brinite, i na to smo mislili. U ovom tekstu pronaći ćete kratak podsjetnik o tome kako žensko tijelo prolazi kroz menstrualni ciklus i kako se priprema za oplodnju i trudnoću.

Kao dodatni bonus, ovaj podsjetnik ne sadrži ni jedan jedini stručni termin koji će vas natjerati da počnete zijevati.

Kako bismo zaokružili ovu priču, ostaje još objasniti vam kako uopće dolazi do začeća. Ovo neće biti još jedan tekst o pčelicama i cvijeću nego konkretno objašnjenje što se treba dogoditi kako biste ostali u drugom stanju. A ako vam je to i cilj, pročitajte i par savjeta o tome kako poboljšati šanse da zatrudnite – a možda čak i dobijete blizance 🙂

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Poslovna žena ili majka – moramo li birati?

Ovo sigurno nije prvi članak na internetu koji se bavi ovom tematikom.

Kladila bih se da ste dosad naišli na barem nekoliko sličnih postova – neki od njih se protive tome da izbor uopće postoji i tvrde da je tema zastarjela; drugi se bore za jednakost i pravo žena na izbor; treći žele očuvati tradicionalnu ulogu obitelji i žene kao majke; dok četvrti s’ dozom cinizma tvrde da ne možemo imati sve i da se zavaravamo ako mislimo da možemo graditi i karijeru i obitelj.

Pitanje koje mi se nameće dok prelijećem pogledom preko ovih i sličnih tekstova jest – zašto uopće diskutiramo o ovome? I kako to da nema tekstova tipa:

Poslovni muškarac ili otac? Ne možete istodobno graditi karijeru i biti dobar otac.

S jedne strane začut će se argumenti da su žene stvorene da budu majke, da nam je u genima da brinemo o drugima i da je majčinski instinkt nešto što se ne može isključiti ili ostaviti po strani dok se bavimo klijentima. Da prije ili kasnije sve žene požele ostvariti se u ulozi majke, i da to istodobno znači zbogom ambiciji i uspješnoj karijeri. Ovi argumenti s druge strane podrazumijevaju kako je uloga očeva da materijalno osiguraju obitelj, i rade punom parom dok majka odgaja djecu. I to je u redu ako oba supružnika to žele. Međutim, iza ove rasprave krije se još jedan problem.

bioloski sat

Biološki sat.

Često ćete čuti komentar za žene u tridesetima da im „biološki sat otkucava“ i da se baš zbog toga i nameće dvojba – hoće li se posvetiti stvaranju obitelji ili će nastaviti njegovati svoj profesionalni život.

Biološki sat nije samo snažna želja za proširenjem obitelji – efekt je puno dublji i kompleksniji nego što djeluje na prvi pogled, pa ako se i same nalazite pred sličnim izborom, važno je da razumijete što se događa kad biološki sat otkuca svoje.

Mislim da je ovo važno ne samo za žene koje upravo sada razmišljaju o tome da postanu majke – vjerujem da mame trebaju razgovarati sa svojim kćerima puno ranije, čim njihovo tijelo postane sposobno stvoriti novi život (sudeći po iskustvima ginekologa, prve menstruacije kod djevojčica se javljaju puno ranije, pa dragi roditelji, ako mislite da možete uspostaviti razgovor o sigurnom odnosu i trudnoći za 18. rođendan, do tada već možete postati bake i djedovi. Mislite na vrijeme.)

Što više znamo, to smo svjesniji izbora koji nam se pružaju. Pa tako, ako želimo izgraditi karijeru, možda ćemo se posvetiti obitelji u ranim dvadesetim, kako bismo se kad djeca malo odrastu mogle posvetiti poslu. Ili s druge strane, možda ćemo se povesti primjerom Sheryl Sandberg koja savjetuje da radimo punom parom bez obzira na to kad planiramo proširenje obitelji. Na kraju krajeva, ne mora samo mama ostati s djecom kod kuće – sve više očeva odriče se punog radnog vremena ili rade od kuće, ili rade skraćeno radno vrijeme kako bi se posvetili djeci. Izbora ima puno, važno je istražiti sve opcije i mudro odlučiti, kako bismo organizirali život baš onako kako želimo.

Elem, da se vratimo na biološki sat.

Svaka djevojčica rođena je sa oko milion jajnih stanica koje čekaju da dođu na red. Od prve menstruacije pa sve do menopauze, naše tijelo oslobađa jednu po jednu jajnu stanicu svaki mjesec (ponekad se dogodi da se oslobode i dvije istodobno – tako nastaju blizanci). Neoplođene stanice izbacujemo iz tijela menstruacijom, one oplođene se uz malo sreće (i vjerojatno puno panike) pretvaraju u bebe.

Dakle, tijekom života imamo unaprijed određen broj jajnih stanica koje mogu biti kandidati za oplodnju. Kako se menopauza primiče, tako ovulacija postaje neredovnija, nestabilna, a ponekad se i potpuno preskoči. Uz to, i starost jajne stanice je važna – stanica od 40 godina starosti je prošla puno toga u odnosu na dvadesetogodišnju. Bilo je tu raznih infekcija, možda i poneka seksualno prenosiva bolest i druga stanja. Nažalost, ta jajna stanica lakše će posustati na putu od Falopijevih tuba do materice, pa su šanse za začeće manje. Zato liječnici savjetuju da se trudnoća planira prije 35. godine – ne samo da se u tom razdoblju lakše zatrudni, nego su i jajne stanice snažnije i otpornije, pa je broj pobačaja i urođenih problema s fetusom manji.

Nije baš da dan uoči svog 35. rođendana možete zatrudnjeti bez problema, a već sutradan ste rizična grupa. Plodnost je individualna i postoji pregršt faktora koji utječu na nju. Međutim, neke stvari su prepoznate kao faktori rizika – a godine starosti jedan su od njih.

Ne želim utjecati na vaš izbor ni u jednom ni u drugom smjeru. Niti imam pravo, niti poznajem vas i vaše životne okolnosti. Jedino što želim postići ovim tekstom jest da razmislite o svim faktorima kad donosite važne životne odluke. Jedino tako ćete biti sigurni da ništa niste previdjeli. I jedino tako ćete i u idućim godinama biti sigurni da ste dobro odlučili.


Reference:

  • https://www.sciencedaily.com/releases/2017/04/170403123542.htmhttps://www.scientificamerican.com/article/study-shows-fertility-dec/
  • https://academic.oup.com/humrep/article/17/5/1399/845579/Changes-with-age-in-the-level-and-duration-of
  • http://www.bbc.co.uk/news/magazine-24128176
  • https://www.washingtonpost.com/posteverything/wp/2014/07/22/no-womens-fertility-doesnt-drop-off-a-cliff-at-35/?utm_term=.47fcbcbd71c6
  • https://qz.com/729821/the-idea-that-a-womans-fertility-plummets-at-age-35-comes-from-bad-science/
  • http://americanpregnancy.org/getting-pregnant/trying-to-conceive-after-age-35/
  • https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2013/07/how-long-can-you-wait-to-have-a-baby/309374/
  • https://www.babycentre.co.uk/a6155/your-age-and-fertility
  • http://www.webmd.com/baby/features/pregnancy-chances-after-35#1
  • http://www.success.com/blog/career-motherhood-10-ways-to-make-it-work
  • http://www.huffingtonpost.com/marianna-glynska/career-versus-motherhood-_b_12127446.html
  • https://www.psychologytoday.com/blog/high-octane-women/201111/motherhood-versus-career-the-epic-battle-need-not-be
Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima

Nekoliko tu-tu do slobode, pozovi

Prošle su dvije godine otkako sam za ovaj blog napisao svoj prvi tekst i moram priznati da sam puno toga naučio o ženama. Koji se muškarac samoinicijativno počeo baviti G točkom u akademskom smislu? Ili „nemam što odjenuti“ fenomenom? Ja sigurno ne. Barem dok nisam morao početi čitati o ženskim problemima. Prije nekih mjesec dana sam, ne znam ni sam kako, kupio prave uloške bez četiri telefonska razgovora iz prodavaonice.

Zato me nije začudilo kad je prijateljica jučer izjavila da sam smekšao i da sam počeo razmišljati kao žena, nakon što sam joj objasnio da su na ovom svijetu samo muškarci krivi za prijevaru. Direktno, kad svojoj tajnici nakon suknje podigne i plaću, i indirektno, kada natjeraju ženu da ih prevari tako što učine da ona prestane biti sretna i ispunjena pored njih.

Pa dobro, pomislio sam kad smo se rastali, doći ću kući, nalakirati nokte i napisati tekst. A onda sam shvatio da ipak nemam što tražiti u tom polju jer sam jednom davno i ja prevario svoju djevojku. Zato sam odspavao i krenuo kući, a negdje na pola puta odlučio sam da, ako sam već počeo nesvjesno podilaziti ženama, ovaj put to ću uraditi svjesno. Jer u autobusu u kojem ovaj tekst pišem ima barem petnaest žena koje su doživjele neki oblik nasilja. Otprilike 50% njih. Dobro ste me čuli!

U prosjeku svaka druga žena trpjela je neki oblik nasilja.

#metoo

Neću vas zamarati brojevima, ali trebate znati da najviše žena pati od psihičkog nasilja, zatim od fizičkog i na kraju od seksualnog nasilja.

Barem jednu od ovih žena muž je najprije izvrijeđao, zatim fizički zlostavljao i na kraju pokušao silovati. Podatak djeluje nestvarno, ali čak trećina žena trpjela je nekoliko različitih oblika nasilja u posljednjih godinu dana.

Ne mogu vjerovati da je gospođa koja spava na sjedištu ispred mene možda jedno popodne bila izudarana samo zato što ručak nije na stolu, a gospođa koja sjedi do mene i proučava recept za duple štrudlice s džemom od višanja izvrijeđana nakon što joj se muž napio da nije znao za sebe.

Mogu samo pretpostaviti da je njezin telefon poklon od muža koji je na taj način htio odobrovoljiti i pokazati joj kako se mijenja. Pročitao sam da je to jedna od tehnika nasilnika. Svi koji ste gledali Čokoladu s Johnnyem Depom znate onu slavnu scenu kada se Josephinin muž vraća kao novi čovjek s buketom cvijeća.

ruza

Pored toga što nasilnici žele odobrovoljiti svoje žrtve i prikazati kako se mijenjaju, oni ih i izoliraju od svijeta, prijatelja i okoline. Drugim riječima, zabodu ih za štednjak i puste sitnu dječicu da im se motaju oko nogu, dok pokušavaju istodobno raspremiti dvije sobe i njemu donijeti pivo.

Kao što vidite, fizičko nasilje samo je mali dio onoga što se može dogoditi ako trpite zlostavljača. Psihičko i emotivno nasilje još je gore. Ono je kronično, svakodnevno. Da, infarkt je opasan, ali mnogi ljudi imaju problema s visokim krvnim tlakom i on na dulje razdoblje pravi puno veće probleme. Najgore od svega je što emocionalno i psihičko zlostavljanje ne ostavljaju tragove. I dok masnice možete slikati i pokazati policiji, s prethodna dva se morate manje ili više izboriti sami.

Nemojte biti jedna od onih žena koja ostaju tu „zbog djece“ i slično. Nikome nije lijepo. Niti je to zdrava sredina. Naročito ne za djecu.

Nije trenutak da osuđujem, ali ću vam reći da, ako ijednog trenutka opravdavate čovjeka koji se izdaje za vašeg muža, dečka, pa i prijatelja, jer zlostavljanje ne znači nužno brak i vezu, onda ste krive vi.

Morate se izvući iz toga i početi se suprotstavljati nasilniku.

Mogu zamisliti takvog muškarca. Pripit, u radnom kombinezonu i s umazanim rukama, krvavog pogleda i nadmenog stava. Ali znate što?! Zlostavljaju i direktori u odijelima. Pravila, dakle, ne postoje.

Ono što mene najviše od svega plaši jest da se vrlo lako može dogoditi da neka od mojih prijateljica, susjeda, sestrični, trpi nasilje, a da ja i ne znam. Znam samo da postoje žene koje me stvarno čitaju. Vjerojatno kad su same kod kuće i nemaju više nikakvih obveza. Dakle, kad on nije tu.

Zato upamtite što vam govorim. Okrenite telefon i prijavite. Znam, previše jednostavno zvuči, ali baš tako i jest. Na nekoliko tu-tu ste od toga da nasilnik završi tamo gdje mu je mjesto, ili vi u sigurnoj kući. Previše toga je na kocki da bi se bilo koja žena plašila. Uradite to. Ne dopustite da vas bilo tko maltretira u bilo kojem smislu.

Raskrsnica

Nemojte završiti na naslovnici tabloida uz riječi „sebe pa nju“, a na trećoj stranici vaši susjedi izjavljuju kako nikad nikoga nije mrko pogledao, da je bio dobar susjed i obiteljski čovjek. Stvarno uradite to! Molim vas. Nemojte čekati da neko od susjeda reagira. Ne radi se o tome za koga ćete udati kćer i kolika je plaća novog zeta nego o nasilju u obitelji. Nažalost, to ovdje još uvijek nije problem okoline.

Pročitao sam tekst od početka još jednom prije nego što počnem pisati zaključak i prilično sam zadovoljan. Svakako fali humora, ali je teško šaliti se kad razmišljaš o tome koja je sve žena u tvojoj okolini trpjela nasilje bilo koje vrste s vlastitim koljenima u bradi jer je sjedište autobusa premalo dok se zaklinješ da nikad nećeš biti na mračnoj strani sile.

Prijavite se na naš newsletter

Hoću svoja četiri zida

Koliko ste samo puta izgovorili ovu rečenicu? Ako imate dvadesetak godina poput mene, ova misao stalno vam se mota po glavi.

Bit ću potpuno iskrena – meni se barem tri, četiri puta dnevno pojavljuje i uznemirava me. Jako. Pokreće lavinu pitanja koja sebi postavljam i ne pronalazim odgovore. Ooh, je li ovo odrastanje? Ako donošenje odluka u životu predstavlja odrastanje, onda želim biti Petar Pan.

Razdoblje osamostaljivanja od roditelja nije lako i može trajati godinama. Trebaju se poklopiti brojne kockice kako bismo imali različitu adresu stanovanja od roditelja. Osim kockica, treba netko od nas prelomiti. Ili mi, ili oni.

Razmišljala sam o emocijama koje su me u posljednje vrijeme obuzimale. Ljutnja, bijes, razočaranje, netrpeljivost, osjećaj krivnje… Svakoga dana su sve jače. Milijun situacija koje se svima u zajednici događaju čine me ljutitom iz dana u dan. Gubitak privatnosti, potreba za stalnim objašnjavanjem i pravdanjem, ograničenje vlastitog prostora, stalno donošenje kompromisa i sl.

A sada, pripremite se za najčešće ljubavne probleme mojih vršnjaka. Ako i vaš dečko / djevojka živi s roditeljima, ne preostaje vam ništa negoli priželjkivati odlazak roditelja izvan kuće ili najam apartmana na jedan dan. Budite iskreni, objasnite svojima da želite biti sami s djevojkom ili dečkom. Pa i oni su bili mladi, zar ne?:)

Još ako nam je posao takav da određen dio obveza moramo obavljati od kuće, velika je mogućnost da su nezadovoljstvo i želja za osamostaljenjem deset puta jači. Sve veća nervoza koja se osjeća u zraku prijeti da pukne i sve uništi. “Diši! Ne pucaj po šavovima. Pokvarit ćeš odnos s roditeljima i izgovoriti riječi koje misliš i ne misliš”, govorimo sebi. Suzdržavanje je teško, a nezadovoljstvo se skuplja i taloži.

Zivjeti sam

Međutim, u trenucima kad se emocije slegnu, a razum preuzme ulogu, sebi postavljamo pitanje koje nas razoružava i peče.

Jesmo li sebični ako odemo od roditelja?

Nikad ne bismo postavljali ovo pitanje kad bismo znali da selidbom ostavljamo roditelje koji će prije svega moći bez brige plaćati račune svaki mjesec, ali i stavljati koju kunu sa strane za dugo iščekivano ljetovanje. Jednostavno, situacija u kojoj prosječna obitelj živi nije idealna. Ako je tako, zašto onda želimo odseliti?

U razgovoru s vršnjacima, došli smo do zaključka da je svima, uz završavanje fakulteta i avanturu zvanu pronalaženja posla, život s roditeljima postao stresan. Možda ću pogrešno zvučati, ali u ovakvim stvarima veliku ulogu igra dobra materijalna situacija. Ako bismo imali dovoljno sredstava da sebi priuštimo pristojan stan, a roditelje ostavimo zbrinute, ne bi bilo problema ni dvojbi. Svi sretni, čiča miča i gotova je priča.

Ako imate sreće pa si možete priuštiti stan, i vašim roditeljima s vremenom će postati jasnije da odvajanje predstavlja napredak u životu.

Prije svega odnos s roditeljima će ojačati i bit će kvalitetniji. Moja prijateljica nedavno se osamostalila i citiram je: “Svanulo mi je”. Nikad nije imala bolji odnos s roditeljima. Razgovori su doista postali razgovori, bez netrpeljivosti i napadanja.

osamostaljivanje od roditelja

Uvijek ima i iznimaka. Poznajem neke osobe, većinom muškarce, kojima život s roditeljima izuzetno odgovara. Kod kuće ih uvijek čekaju spreman ručak, sređena soba, plaćeni računi. Ti vječiti dječaci bježe od odgovornosti. No, vratimo se mi na pitanja koje sebi postavljamo.

Kako osamostaljivanje učiniti što boljim?

Jedini i pravi način je da sjednemo i razgovaramo s roditeljima. Dogovor kuću gradi (u ovom slučaju i bukvalno). Jedino će nam podrška roditelja pomoći da donesemo odluku uz njihovu suglasnost. Objašnjenja potreba i izlaganje problema dovode do otvorenosti u komunikaciji i poboljšanja odnosa. “Idemo zajedno osmisliti plan.” A na kraju se sjetite da su i oni prolazili kroz ovo. Ako i nisu, onda zasigurno znaju kako vam je i zbog čega se javlja tolika potreba za osamostaljivanjem.

Kada je trenutak da započnemo život bez mame i tate?

Ne postoji točno određeno vrijeme, jer svatko donosi svoje odluke u različitom trenutku. Ja sam sebi postavila uvjete i rok. Da se razumijemo – roditelji će nam uvijek biti leđa, kao i desna ruka i pomoć u bilo kojoj situaciji. Čak i u onim kad shvatimo da nije tako lako živjeti bez njih. Najprije ćemo se osjećati kao ptica na grani, a zatim ćemo shvatiti da su nas roditelji u mnogim situacijama štedjeli i štitili.

Osamostaljivanje je najnormalnija i zdrava stvar. I zapamtite – uvijek, uvijek ćemo se imati gdje vratiti. Vrata našeg doma uvijek će biti otvorena, a ruke naših roditelja široko raširene. Tko nije probao, ne može ni znati.

Nadam se da ću u nekim od sljedećih tekstova pisati o samačkom životu. A do tada, uživajmo i dalje kao djeca 🙂

Do sljedećeg posta,

Bojana

Prijavite se na naš newsletter

Previše rano ili taman na vrijeme?

Drage dame,

jedna misao muči me već godinama, a posljednjih mjeseci puno sam i razgovarala sa ženama na tu temu: kad je pravo vrijeme za djecu i koji su glavni čimbenici koji utječu na tu odluku? Odgovori na ova pitanja razlikuju se od žene do žene i ja sam potpuno uvjerena da pravog odgovora i nema.

Rođenje djeteta velika je prekretnica (možda čak i najveća) u životu žene i njezina partnera, pa se takva odluka ne smije donositi ishitreno, nepromišljeno, niti se bilo tko osim vas dvoje smije miješati u tu odluku. Najvažnije je da morate planirati. Ne samo zato što se tako bitna stvar ne smije prepustiti slučaju, nego i zbog činjenice da možete ugroziti zdravlje ili plodnost ako nastali problem rješavate naknadno, umjesto da ga spriječite. Ovdje govorim o postkoitalnim pilulama, interventnoj ugradnji spirale, kao i prekidu trudnoće – abortusu.

Kao što sam već spomenula, spremnost na stvaranje potomstva ovisi od osobe do osobe. Neki se na to neće odlučiti cijeli život, a drugi su mislili da su spremni još sa 18 godina. Ja spadam u ovu drugu skupinu i, da su se uvjeti za to ispunili, tko zna koliko rano bih se odlučila za obitelj. Iskoristit ću ovu priliku da vam napišem koji su razlozi mene naveli na takva razmišljanja, a koji su me donedavno sprječavali da ostvarim svoju zamisao.

Sretan par

Svojedobno, kada sam čitala Vrijeme smrti, jedan dijalog urezao mi se u sjećanje (ne zamjerite ako sam ga malo preformulirala, nemam knjigu pred sobom):

Postoji mnogo razloga zbog kojih vrijedi umrijeti.

Postoji jedan razlog zbog kojeg vrijedi živjeti. Za djecu.

Koliko sam godina mogla imati tada? 16? 17? Nisam sigurna, ali znam da je druga rečenica prilično dobro opisala osjećaj koji se već tada formirao negdje u meni: moj život neće imati smisla ako ne budem imala djece.

Ne čudi stoga što sam u svakom svom dečku tražila potencijalnog oca svoje djece. Njihovo znanje, ponašanje, pouzdanost i kulturu uvijek sam promatrala kroz prizmu toga što sve ja, a zatim i neka naša buduća zamišljena djeca, mogu naučiti od njega. A baš je to i bio glavni razlog što sam se na konačan korak trudnoće odlučila tek 10 godina kasnije. Nije naišao onaj pravi. Onaj na kojeg se mogu osloniti, a samim tim mogu se nadam da, ako mi se nešto dogodi, naše dijete ostavljam u sigurnim rukama.

Vjerujem da malo tko zapravo razmišlja o tome. Žene u vezi često traže sigurnost: neke podsvjesno, neke svjesno. Tu sigurnost nekad nalaze u materijalnim stvarima, nekad u emotivnim, nekad u intelektualnim. Ali nije rijetko da ih upravo ta sigurnost koju osjećaju, opet podsvjesno ili svjesno, navede na odluku da s nekim stvore novi život.

Planiranje obitelji

Sad ćete se vi pitati: zar nigdje u planovima nisam uzela u obzir završetak fakulteta, pronalazak posla, stana, bilo koje ključne i temeljne uvjete za zajednički život s nekim? Moram vam reći: ne. Ozbiljno sam uvjerena da se za sve nađe način, s djecom ili bez njih, a da je jedini kompromis koji treba napraviti kad je u pitanju ovakva odluka – kompromis između vas i partnera. Čak i tu treba biti što manje kompromisa. Djeca su takva i tolika promjena u životu da ne smijete nikad dopustiti da vas netko “nagovori”, a ni da vas netko u tome sprječava. Jedna osoba će patiti. Ili možda obje. To je po meni jedan od kriterija prema kojima se parovi trebaju nalaziti.

Ovo je bila mala zbirka mojih emocija. Sada me zanima vaše mišljenje: kada, zašto i koji su faktori koje uzimate u obzir kad razmišljate o pravom trenutku za djecu?

Pozdrav,

Lana

Prijavite se na naš newsletter

Granica između ambicije i nametanja

Mislim da ću uskoro morati potražiti novi stan. A evo i zašto. Neku večer sestra i ja gledali smo Whiplash. Ne znam jeste li gledali film, ali poruka je takva da je ona minutu nakon što je završio otrčala na kat i počela manijački svirati violinu, što je značilo kraj svake nade da ću u idućem razdoblju mirno spavati.

Moja sestra na pragu je glazbene akademije. Godinama, možda tome ima i puno desetljeće, živi na relaciji kuća – škola. To joj je oduzelo toliko vremena da nikada nije stigla snimiti YouTube hit. Nekad se čak događalo da joj na pola puta od kuće do škole netko donese violinu samo da bi mogla na vrijeme stići u glazbenu školu.

Upravo sada, deset godina kasnije, zvoni joj alarm na mobitelu i ona kreće vježbati za prijemni ispit.

Možda nije lijepo što sestru koristim kao zamorca, ali kad netko deset godina svira neki instrument svaki dan nekoliko sati, moram se zapitati je li takav životni put produžena ambicija moje majke ili njezina vlastita odluka?!

Pa vrlo vjerojatno djelomično i jest dio majčina plana. Čisto sumnjam da je moja sedmogodišnja ili osmogodišnja sestra jednoga lijepoga i sunčanog dana došla i rekla:

Hm, možda ne znam koja Barbika mi danas odgovara, ali znam da će za pet godina Vanessa Mae imati koncert i ja želim biti kao ona!

Dakle, mama je morala odigrati neku ulogu.   I ja sam u torbi za trening uvijek morao imam suhe gaće.

Vi mislite da se šalim, ali niste nikad slušali tiradu dugu koliko traje vožnja od sportskog centra do kuće koju moj otac provodi ako ne promijenim gaće nakon treninga. I osušio kosu.

Dakle, i ja sam imao podršku roditelja da se bavim košarkom i budem novi Kobe Bryant. Kažem podršku, jer sjedenje mog oca na tribinama i gradnja „igrališta“ na travnjaku iza kuće koji smo nas dvojica upropastili i nikad nismo doveli u red, upravo je podrška i ništa više.

Nogomet

I tu je granica. I da se ja pitam, čuvala bi je teritorijalna straža. Jer dijete prije svega treba ostati dijete, a ne žrtva ambicije vlastitih roditelja.

Nažalost, primjera iz života je i previše. Ne moramo ići predaleko, do Andyja Murraya i njegove majke koja je željela da on postane tenisač. Možemo se jednostavno okrenuti oko sebe i shvatit ćemo koliko je to ustvari pogrešno.

Statistički gledano, Federer je jedan, Kobe je jedan i Alexander Graham Bell je bio samo jedan. Kako onda dokazati da prosječno dijete nema ama baš nikakve šanse da bude najbolji tenisač na svijetu?! Uvesti ga u hambar i reći mu da je njegovo dijete samo jedno zrno kukuruza koje se treba izdvojiti?! Moguće. To bi bilo jako slikovito.

Ali što s roditeljima koji ne sanjaju velike snove nego svoje dijete umjesto na studij prava pošalju na medicinu, a prije toga su ga poslali u medicinsku školu umjesto u gimnaziju?! Vjerojatno ih najprije treba upoznati s terminom “Kyoiku mama”.

Beba vjezbaRadi se o konceptu koji postoji u Japanu, u kojem dijete već od vrtića počinje pripremu za fakultet, jer mu je na taj način 20 godina kasnije zajamčena veća plaća. Zamislite to! Dijete, koje još uvijek treba mahati granom i praviti se da je to samurajski mač, odjednom je ubačeno u mašineriju u kojoj treba trpjeti pritisak i stres. Konstantno. Svakog dana.

Nešto slično događa se i kod nas, ali više kroz sport nego kroz obrazovanje. Ružno je reći, ali hoću, sport i biznis. Jer većina ljudi djecu daje na sport kako bi im se to kasnije isplatilo. Ako mi ne vjerujete, prošećite do najbližega sportskog kluba i pitajte trenere. Svaki će vam odgovoriti da je barem jednom imao situaciju u kojoj ga roditelj pita je li njegovo dijete talentirano: “Jer zašto mu plaćati ako neće postati najbolji?

Nisam psiholog, ali sam netko tko je u plesnoj školi zamalo dogurao do košulje za natjecanje u bojama disko kugle i netko tko je igrao za reprezentaciju regije u košarci. Uz to, išao sam i na satove engleskog, u matematičku školu, u školu fizike i sigurno još nekoliko njih, ali sam zaboravio. I mogu reći da je sve to veliki plus u životu. Samo zato što sam se uvijek mogao igrati i nisam bio sputan. Okej, možda je tata očekivao previše, ali je, kad je na treninzima postao redovniji od mene, shvatio da od košarke nema ništa.

Naravno da ambicija treba postojati, kao što treba postojati nuklearna energija, samo ako se upotrijebi na pravi način. Problem je u tome što ambicija sama po sebi nosi veliku odgovornost koja počiva na temeljnom strahu od neuspjeha, a još kad  je smućkana s patološkom potrebom roditelja da se ostvari kroz svoje dijete… I u najmanju ruku natjera dijete da živi u mizeriji i nezadovoljstvu, čak i da je uspješno u tome što radi.

Nemojte svoje dijete kljukati ambicijom. Naučite ga da bude gladno ambicije. Ali ga prije svega pustite da bude dijete i da samo odluči što želi. Ipak ste vi tu zbog djece, a ne ona zbog vas.

Prijavite se na naš newsletter

Želite li seksualno odgojiti dijete? Ulijte mu Fantu u juhu

Prošli tjedan svaka djevojčica koja je kupila jedan tinejdžerski časopis umjesto da dozna gdje je nastupio Justin Bieber, mogla je saznati kako zadovoljiti dečka. Ne šalim se. Umjesto da pročita da je onaj zgodni plavi sa šalu-na-stranu frizurom završio u zagrljaju Emme Watson, djevojčice su, slikom objašnjeno, mogle naučiti kako dječaku nabaciti osmijeh na lice.

Djevojcica cita magazin
Što vaše dijete čita u magazinima?

Ne govorim ovdje o tome da su mogle pročitaju neki smiješan vic. Govorim o povlačenju kožice na gore, bez straha da će ga ozlijediti, polako i bez puno pritiskanja. Ovo je citat, razbijen tako da vam ne bude previše muka i da možete nastaviti čitati, jer je meni bilo.

Ovaj tekst pišem kao brat dviju djevojčica koje su u osnovnoj školi i koje kupuju spomenuti časopis. A kao roditelj bih svakako ovo pismo poslao redakciji preko odvjetnika.

Moj bijes širio se društvenim mrežama, a reakcije su uglavnom bile odobravanje, ali se u međuvremenu javilo i nekoliko ljudi koji su, iako ne otvoreno, stali na stranu magazina, i to tako što su na neki način, ne znam kako, uspjeli okriviti roditelje koji dopuštaju 10-godišnjim djevojčicama da kupuju to na kioscima?! Neki su otišli i korak dalje pa su izvadili iz svojih zaliha stare brojeve istog časopisa sa stripovima u kojima se dečko i djevojka ljube.

Ne znam za tada, ali sada sam u takvom šoku da još uvijek imam dovoljno snage za vikanje po tipkovnici, evo već sedam dana kasnije. I zašto uopće praviti razliku između deset i trinaest godina?! Isto je degutantno.

Djevojka u miniju
Na koga se ugleda vaša kćer?

Za tako nešto roditelji odvajaju novac. Da djecu otrgnu od utjecaja kiča, šunda i starletizma koji se širi sa svih strana. Prekratke suknje i cipele s dvije potpetice – postali su dio standardnog repertoara. Neke televizije idu toliko daleko da djeci predviđaju glazbene karijere iako klinci nisu imali ni prvi sat glazbenog.

Ali zanemarimo sve to i izolirajmo problem na stranice na kojima djeca pišu svoje probleme, a časopis im odgovara. Pišu li djeca sama ili je ipak sve pitanje naklade? I loš marketing je marketing. Prvi put u životu poželio sam da ne znam što čitam, a čitao sam i o holokaustu i svim strahotama koje možete i ne možete zamisliti u koncentracijskim logorima nacističke Njemačke.

I zbilja, seksualni odgoj za djecu?! Preko novina?! Sad smo već došli do ozbiljnih problema.

Teorijski, roditelji bi trebali sjesti i razgovarati s djecom o tome. Vidite, već sam počeo izbjegavati riječ seks. U tome i jest najveći problem. Nismo došli ni do toga da imam djevojku, a kamoli da se ženim, a ja već koristim eufemizme. Zamislite koliko bi teško bilo sjesti ispred 16-godišnje kćeri i početi priču.

Pa znaš… Ovaj… Htio sam… Hm… Popričati s tobom… Aaaaa…“, i dok biste stigli do polovice govora, već bi bilo vrijeme da ona krene u grad. A što s one tri izgubljene godine do šesnaeste u kojima ne znate ni sami je li dovoljno primjereno da uopće počnete takav razgovor, jer više niste sigurni je li isto imati trinaest godina danas i nekada?! Danas trinaestogodišnjaci znaju skinuti aplikaciju s Google Storea, što znači da već s osam znaju reći nešto kao “mama je tati jela pišu” ili “znam ja, to je ono kad tata piški u mamu“.

To razdoblje puberteta – tko ga i izmisli – stvarno je kritično. Djevojčice imaju potrebu našminkati se i utegnuti prvi put, a dječaci štipnuti i malo više nego što je primjereno. Znam o čemu vam govorim, završio sam osnovnu školu.

Zato ga treba proći što bezbolnije, jer šesnaest i sedamnaest godina je, nećemo se lagati, već doba u kojem postaje prihvatljivo spavati s nekim. Nemojte se zgražati, vaš bake su u tim godinama rađale djecu.

Kondom
Mislite na vrijeme!

Razgovarajte. Napomenite kako je seks stvar dvoje ljudi i vrhunac odnosa. Ionako će djeca kasnije, kada više ne budu djeca, shvatiti da je pogled na seks stvar individualnog izbora. Govorite djeci o čednosti i o tome da nikad nema nazad, naročito ako imate kćer. Mi možemo sjesti poslije gubitka nevinosti i jesti pečenje dok nam nešto ne kvrcne i u pola zalogaja shvatimo da više nismo isti. Djevojčicama se to ne smije dogoditi. Iskoristite riječ kondom pred prijateljima. Jednostavno, budite cool.

Ako to ne možete sami, najbolja sljedeća stvar je da imate starije dijete. Ono će znati. Ili sestru. Tete su nešto kao mame koje su prijateljice. Ili brata, ujaci su uvijek oni koji ti daju voziti auto već u četrnaestoj.

Ako razgovor ne pomogne, krizne situacije uvijek se rješavaju kriznim mjerama. Sijeku se u korijenu. Tako je bilo kad sam ja jeo žlicu juhe i zalijevao je gutljajem Fante, pa dobio Fantu u juhu jer, “tako je lakše”. Ili ono kad mi je stric izvadio novčanicu od 200 kuna za utakmicu, a ja kao lijepo odgojeno dijete odbio nekoliko puta, da bi on na kraju uz riječi: “E kad je puno i kad stvarno ne treba” izvadio 20 kuna i dao mi. Od tada juhu jedem samu, a novac koji mi netko od rodbine daje rado uzimam – ne bi mi nitko davao da nema.

Zato sam oduvijek bio zahvalan majci koja je samo jednom sa mnom pričala o seksu. Ustvari, nismo pričali. Spustila je kutiju kondoma u mom prvom razredu srednje na stol poslije kave i rekla: “Budi pametan” i napustila prostoriju.

To je ujedno i najbolji savjet koji možete dati svom djetetu kada je seksualno obrazovanje u pitanju.

Pročitajte više o Multi-Gyn proizvodima