Budi muško, skuhaj ručak

Budi muško, skuhaj ručak  

Dvije šnicle, pola kilograma krumpira, tri luka, rajčica i krastavci, dvije žlice masti i pola sata kasnije na mom stolu bio je serviran po svim mjerilima odličan ručak. I nutritivno i vizualno. A bogme, bio je i odličnog okusa. Sljedećeg dana odlučio sam ponoviti tu rutinu i na stolu su se našle kobasice i jaja, sa salatom, uz juhu iz vrećice. Dan poslije, sjedim za tipkovnicom i pokušavam shvatiti zašto se žene toliko žale zbog kuhanja.

Istraživanja kažu da u današnje vrijeme, kad su za pristojan život potrebne dvije plaće u kućanstvu, ženama kućni poslovi predstavljaju još jedno radno mjesto, s tim da za taj dio ne dobiva plaća. To je u velikoj mjeri točno. Priprema ručka ipak je ženski posao.

Već vidim kako se mrštite, drage moje, jer čitate ovo poslije osam sati radnog vremena dok razmišljate o tome hoćete li danas skuhati grah za iduća tri dana ili jednostavno okrenuti u tavi neko meso, ali tu vam ja ne mogu pomoći. Niti sam kriv za takav razvoj stvari. Žene su te koje su tražile prava na rad tamo negdje daleko i nekad davno. Tako stvari stoje.

Priznajem, jako je teško paziti da mlađe dijete ne dira utičnicu dok sa starijim radiš domaću zadaću, a sve to dok režeš luk za salatu i vrištiš na muža koji gleda reprizu Manchestera od vikenda. To je, naravno, romantiziran prikaz iz ženske perspektive.

Prava istina je da je pripremanje ručka puno lakše od brisanja prašine i usisavanja. Ne šalim se, nema ništa jednostavnije od ubacivanja povrća i mesa u lonac, još bolje, ekspres lonac i okretanje prekidača na štednjaku. A još kad je dobra predigra. Gledali ste svi Shakirin spot „La tortura“. Naravno, ovo je romantiziran prikaz iz muške perspektive.

Realan prikaz na ovom podneblju ipak je malo drukčiji. Od žene se očekuje da na stol svaki dan iznese ručak. Što ja tu mogu? Mi smo i dalje, i ne vidim da će se to uskoro promijeniti, zemlja seljaka na brdovitom Balkanu.

Odgojen sam tako da poštujem žene, da imam razumijevanja, ali i da znam sam sebi pripremiti jelo. To znači da me ne može impresionirati kad djevojka kaže da ona, eto, ne zna spremiti ni juhu iz vrećice. Dakle, dolazimo do toga da ću jednoga dana vjerojatno znati pripremiti ručak i reći ženi da odmori i gleda omiljenu seriju. Tako je. Nekad ženama treba dati oduška od svakodnevnih obveza. Nekad je jedan dan dovoljan da se odmoriš za cijeli mjesec.

Vidi ti mene papučara! To je upravo ono što ne smije pomisliti nitko od nas muškaraca kad stane uz štednjak. Mislite što hoćete, ali ovo je ispravno razmišljanje za muškarca 21. stoljeća. Davno je prošlo vrijeme udaranja šakom o stol, a ako baš hoćete biti muškarčine, umjesto riječi kompromis – to baš zvuči kao da ste kod bračnog savjetnika – koristite „dogovor kuću gradi“.

Danas kad dođete kući uzmite dvije šnicle i dobro ih istucajte, začinite ih i stavite sa strane. Ogulite pola kilograma krumpira srednje veličine i isijecite ga na četvrtine, posolite, a onda sve to ubacite u vatrostalnu posudu. Izrežite veliku glavicu luka i stavite preko krumpira i mesa, a onda narežite salatu i servirajte uz dobro ohlađeno crno vino. Dobar vam tek.

Istaknuta slika: Cafe de Paris, Cooking Class Jeff Kubina | CC

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *