Uspjesna zena

Bu! Ne plašim te se, uspješna ženo, ali spusti klamericu

Već neko vrijeme muči me fotografija koja se s vremena na vrijeme pojavi na društvenim mrežama. Na njoj se na jednoj polovici nalaze žena bez kose, koja se bori s rakom i jednom rukom vuče za sobom dijete, a u drugoj nosi sve što je kupila u trgovini. Na drugoj je slici muškarac koji se bori s prehladom i leži u krevetu. Naravno, njezino lice preplavljeno je osmijehom, a njegovo je izmučeno, oči su mu upale i tužne, gotovo plače od muke.

Ja već tri mjeseca prehlađen idem na posao, a onda se vratim u stan i spremam ozbiljan ispit na ozbiljnom fakultetu. Zato mi je ta slika duboko uvredljiva. Mislim da malo vrijeđa muški rod. Znate, postoje ljudi koji su prošli strahote istočnog fronta, a moj pradjed je u II svjetskom ratu tri puta bio ranjavan.

Ratna retorika gotovo nikad ne donosi ništa dobro, pa tako nije ni ovaj put, u raspravi s kolegicama na poslu. Sve što sam imao na umu bilo je da ih prekinem, pa sam zato rekao da je Flora Sandes jedna od rijetkih žena koja je prošla cijeli Prvi svjetski rat, pa samim tim i izuzetak koji potvrđuje pravilo. Time sam samo pogoršao situaciju, a one su nastavile sipati argumente, sve više bjesneći, tako da smo došli i do toga da nijedan muškarac ne bi mogao podnijeti porođajnu bol.

Naravno. Puno je teže roditi dijete nego na minus 50 ići kroz snijeg od jednog metra s metkom u nozi dok ledeni vjetar šiba iz smjera Sibira. A posve sigurno je porođajna bol jača od boli koju muškarac osjeća kad ima kamence u bubregu, i to za dva stupnja. Koliko sam shvatio, porođajna bol na skali od jedan do deset ima vrijednost 12.

Uspio sam ih smiriti tek kad sam rekao da im za to nitko drugi nije kriv doli priroda, a da su za sve ostalo žene same krive. Toliko da je jedna od njih zamahnula.

Jeste li nekad izbjegli šaku svjetskog prvaka u boksu? Ja jesam. Ruku na srce, to je bila klamerica, ali vrlo je teško sagnuti se velikom brzinom kad ona leti s udaljenosti od jednog metra. Toliko su bile bijesne.

A istina je.

To jest, nesretni sklop društvenih okolnosti koje su se zbivale tisućama godina unatrag, prirodnog zakona jačega i povijesnih događanja koja su dovela do toga da su muškarci danas u povlaštenom položaju i da ne moraju spremati ručak nakon što se vrate s posla, uraditi domaći s djecom i izglačati košulje.

Mislim da je vrijeme prekinuti s generalizacijama, jer se već nalazim na oštrici i postoji mogućnost da kažem nešto što će stvarno razljutiti žene. Generalizacije ti daju mogućnost da pogriješiš. A nije baš zahvalno pisati u tuđe ime.

Pa ću vam zato opisati svoj dan.

Upravo sam prije sjedanja za tipkovnicu oprao posuđe i uključio perilicu rublja. A poslije ću raširiti rublje, a onda ga i izglačati. Naravno da ću nekad uključiti perilicu na pogrešan program i zeznuti majicu, ali to je zato što muškarci ne čitaju upute za uporabu, samim tim ni etikete na majicama. Čak sam pripremio tjesteninu s tunjevinom i maslinama.

Sve u svemu, spreman sam da mi se muž vrati doma. Nije bilo teško, ni najmanje. Čak bih našao vremena za igru s djetetom i pisanje zadaće s njim, s obzirom na to da sam većinu vremena zapravo proveo čitajući.

Pa što je onda problem?! Evo, sposobni smo. Čak sam uspio odraditi nekoliko stvari u isto vrijeme, kao i žene – skuhao tjesteninu, oprao posuđe od kave i čaja, ponovio imena nekih lijekova za terapiju epilepsije.

Koliko sam shvatio, to sve postane dosadno poslije nekoliko dana, pa se onda žena poželi zaposliti, a kad ode na posao, nažalost, u većini situacija čeka je sve kod kuće u kaosu koji ona, po ustaljenom redoslijedu, treba srediti.

Problem postaje još veći kad netko kome su preci kroz splet povijesnih okolnosti, zakon jačega i društvena događanja u posljednje dvije tisuće godina omogućili da, ako se rodi kao muško, podrazumijeva da žena treba uraditi sve to. I tu žene jesu u pravu.

Davno je prošlo vrijeme kad je sve bilo na ženi, jer su danas u kući potrebne dvije plaće i sposoban muž, a prije svega dobar brak da bi sve funkcioniralo. I tu se posve slažem s njima i njihovim bijesom. U stanju sam čak i oprostiti klamericu, jer znam da kolegica poslije posla dođe kući i završi sve ono što sam ja završavao jutros od osam do pet popodne.

Ona je stvarno sposobna žena, jer iza nje stoji i posao, i čista kuća, i dobar brak, i dijete, i može s punim pravom gađati sve koji joj bilo što kažu i većim predmetom od klamarice.

A znate tko nije u pravu?! Gomila žena koje na internetu objavljuju sadržaj u kojem kažu da imaju veće testise od muškaraca, a zapravo nisu sposobne izboriti se ni sa zaprškom, a kamoli s djetetom, kreditom, poslom od osam sati dnevno i mužem koji je kao još jedno dijete.

Baš kod jedne takve sam i vidio sliku koja me natjerala da počnem pisati sve ovo da bih im dokazao kako samo izuzetne žene imaju pravo to objaviti i napisati. Izuzetne jer je u današnjim okolnostima i po mojim standardima uspješna žena ona koja ima sve. Obitelj. Karijeru. Prijatelje.

To su doista teški kriteriji. Žene sa svojim sposobnostima za multitasking imaju šansu za to. I još nešto. Rođeni su natjecatelji. Da nije tako, ne bi nikad stigle ovdje gdje su danas. Mislim da to muškarce najviše i plaši, taj osjećaj da bi jednoga dana, ne znaju točno kada, mogli izgubiti to mjesto gdje su danas jer je sve više uspješnih žena. Jer negdje duboko u sebi znaju da uopće nije lako biti žena. Iako mnogi od njih to ne žele priznati.

Ja nemam problema s tim, ali imam jednu drugu vrstu straha. Bojim se da ne završim uz neku koja nije takva.

Prijavite se na naš newsletter

O autoru

Stefan Simić

Hedonist since 1990. Student farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam stati. Znam se ispričati. Oružje izbora: ironija. U drugim vijestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Clapton. Mračna strana ličnosti: slab na narodnjake i "Obitelj ne smije trpjeti zbog birtije". Tijekom pisanja ove biografije nije ozlijeđena niti jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života posve je slučajna.

Jedna misao o “Bu! Ne plašim te se, uspješna ženo, ali spusti klamericu”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *